Ne otvrdnjujte svoje srce

Obnova evanđelja Isusa Krista započela je kada su se Bog Otac i njegov ljubljeni Sin ukazali mladom Josephu Smithu odgovarajući na njegovu poniznu molitvu. Kao dio Obnove, Joseph Smith preveo je drevni zapis darom i moću Božjom. Taj zapis sadrži »Božj[e] postup[ke] s drevnim žiteljima američkog kontinenta i… puninu vječnog evanđelja«.

Kada sam bio dječak, dok sam čitao Mormonovu knjigu, često sam se pitao zašto Laman i Lemuel nisu vjerovali istinama koje su im bile dane, čak i kada im se anđeo Gospodnji ukazao i izravno im se obratio. Zašto Laman i Lemuel nisu mogli biti ponizniji i poslušniji naučavanjima svojeg oca Lehija i svojega mlađeg brata Nefija?

Našao sam jedan od odgovora na to pitanje u 1 Nefiju gdje piše da je Nefi bio »žalostan zbog tvrdoće srdaca njihovih«. Nefi je upitao svoju stariju braću: »Kako to da ste tako tvrdi u srcima svojim, i tako zaslijepljeni u umovima svojim?«

Što znači imati tvrdo srce?

Korejski prijevod »tvrdoće« u Mormonovoj knjizi jest 완악 (Wan-Aak: 頑惡). Taj izraz koristi kineski znak »Wan« (頑), što znači »tvrdoglav« i »Aak« (惡), što znači »opak«. Kada otvrdnemo svoje srce, zaslijepljeni smo i ono što je dobro ne može ući u naše srce ili naš um. Postajemo tvrdoglavi i postajemo više usredotočeniji na svjetovne želje, zatvarajući svoje srce za ono što je Božje. Odabiremo usredotočiti se isključivo na svoje misli, no ne prihvaćamo tuđa mišljenja i vodstvo. Odabiremo ne otvarati svoje srce onome što je Božje, već radije utjecaju onoga što je svjetovno i protivnika. Kada naše srce otvrdne, odupiremo se utjecaju Duha Svetoga. Mi smo »spori spomenuti se Gospodina«, a tijekom vremena postajemo »bešćutni« na njegove riječi.

Alma je podučavao ljude u Amonihi da će neki »odbaciva[ti] Duha Božjega zbog tvrdoće srdaca svojih«. Također je podučio da »oni koji otvrdnu srca svoja, njima se daje manji dio riječi, sve dok ne budu znali ništa o otajstvima njegovim«. Naposljetku, Duh se povlači i Gospodin će »uzet[i]… riječ svoju« od onih koji su otvrdnuli svoje srce, baš poput Lamana i Lemuela. Budući da su Laman i Lemuel neprestano otvrdnjavali srce, odupirali se osjećajima Duha Svetoga te odabirali ne prihvatiti riječi i naučavanja svojeg oca i Nefija, oni su naposljetku odbacili vječne istine od Boga.

Za razliku od Lamana i Lemuela, Nefi je neprestano bio ponizan, tražeći vodstvo od Duha Gospodnjeg. Zauzvrat, Gospodin je smekšao Nefijevo srce. Nefi je iznio: »Zavapih ka Gospodu; i gle, on me pohodi, i smekša srce moje tako da povjerovah svim riječima što ih otac moj bijaše izgovorio.« Gospodin je pomogao Nefiju prihvatiti, razumjeti i vjerovati u sva otajstva Božja i njegove riječi. Nefi je mogao imati trajnu pratnju Duha Svetoga.

Što možemo učiniti kako ne bismo otvrdnuli svoje srce?

Prvo, možemo se svakodnevno kajati.

Naš je Spasitelj podučio: »Tko se god pokaje i dođe k meni kao malo dijete, njega ću primiti.« Naš je voljeni prorok, predsjednik Russell M. Nelson, podučio:

»Pokajanje je ključ napretka. Čista vjera potiče nas da idemo naprijed na putu saveza.

Molim vas, ne plašite se pokajanja niti ga odgađajte. Sotona uživa u vašoj bijedi. (…) Danas započnite kako biste iskusili radost odlaganja naravnog čovjeka. Spasitelj nas uvijek voli, ali posebice kada se pokajemo.«

Dok doživljavamo radost smekšavanja našeg srca i dolaska Gospodinu, postajemo »poput djeteta, pokor[ni], krot[ki], poniz[ni], strpljiv[i], pun[i] ljubavi, volj[ni] podložiti se svemu što Gospod smatra prikladnim da [nam] nanese, i to kao što se dijete podlaže ocu svojemu«.

Drugo, možemo biti ponizni.

Svakodnevno pokajanje donijet će poniznost u naše srce. Želimo postati ponizni pred Gospodinom, kao malo dijete koje je poslušno svojem ocu. Tada ćemo uvijek imati Duha Svetoga uz sebe, a naše će se srce smekšati.

Moja supruga Sue i ja znamo jedan divan par već četiri godine. Kada smo ih prvotno upoznali, muž je bio novi član Crkve, a njegova žena sastajala se s misionarima kako bi proučavala evanđelje. Mnogi su se misionari sastali s njom kako bi joj pomogli doći Kristu. Osjetili smo da ima zanosno svjedočanstvo o evanđelju i da zna da je Crkva istinita. Često je osjećala Duha tijekom naših posjeta i aktivno je sudjelovala na svim sastancima. Voljela se družiti s predivnim članovima odjela. Međutim, bilo joj je teško obvezati se za ulazak u vode krštenja. Jednog je dana čitala Moronija 7:43–44, koji kaže:

»I opet, gle kažem vam da on ne može imati ni vjeru ni nadu, osim ako ne bude krotak, i ponizna srca.

Ako je tako, [vaša] su vjera i nada uzaludne, jer nitko nije prihvatljiv pred Bogom, osim krotkih i poniznih u srcu.«

Nakon što je pročitala te stihove, shvatila je što treba učiniti. Mislila je da razumije što znači biti krotak i ponizan. Međutim, njezino razumijevanje nije bilo dovoljno kako bi imala vjeru i nadu da bude poslušna Božjim zapovijedima. Morala je pustiti svoju tvrdoglavost i vlastitu mudrost. Počela je biti ponizna kroz iskreno pokajanje. Počela je shvaćati poniznost iz gledišta Božjih očiju. Oslonila se na Nebeskog Oca i molila se da smekša svoje vlastito srce. Kroz te molitve osjetila je Duha kako joj svjedoči da Nebeski Otac želi da bude krštena.

I muž i žena iznijeli su da, što su više postajali ponizni, to su više mogli razumjeti riječi Božje, a njihovo je srce bilo smekšano kako bi slijedili naučavanja našeg Gospodina Isusa Krista.

Treće, možemo se uzdati u našeg Spasitelja i osloniti se na njega.

Nefi je bio odličan primjer dopuštanja da se njegovo srce smekša povjerenjem u Gospodina. Podučio je: »Uzdah se u te, i uzdat ću se u te zauvijek. Neću staviti uzdanje svoje u mišicu tjelesnu.« Slično tomu, u objavi danoj proroku Josephu Smithu, Gospodin je rekao: »Stavi uzdanje svoje u onoga Duha koji navodi da se čini dobro – da, da se čini pravično, da se hodi ponizno.« Kada se uzdamo u Gospodina i oslonimo se na njega, on će smekšati naše srce, a mi ćemo biti podržani u našim kušnjama, nevoljama i nedaćama.

Ako se iskreno pokajemo, ponizimo se, uzdamo se u Gospodina i oslanjamo se na njega, naše će srce biti smekšano. Tada će on izliti svojega Duha i pokazati nam otajstva nebeska. Vjerovat ćemo svim riječima koje je on podučio i naše će se razumijevanje produbiti.

Naš Spasitelj, Isus Krist, bio je najveći primjer krotkosti. U 2 Nefiju 31:7 čitamo: »Ne znate li da on bijaše svet? No, premda je svet, on pokazuje djeci ljudskoj da po tijelu ponizuje sebe pred Ocem, i svjedoči Ocu da će mu biti poslušan u obdržavanju zapovijedi njegovih.« Iako je bio svet i savršen, ponizio se pred Ocem i bio mu je poslušan krštenjem.

Na kraju svojega smrtnog života, Isus Krist podložio je svoju volju svojem Ocu ispijajući iz gorke čaše. Ta je patnja prouzročila da »uzdrhti[] od boli, i krvari[] iz svake pore, te trpi[] i tijelom i duhom«. Spasitelj je tražio da »ne pi[je] gorku čašu, i ustukn[e]«. Ipak, rekao je: »Slava budi Ocu, i ja ispih i dovrših priprave svoje za djecu ljudsku.«

Braćo i sestre, dana nam je sloboda opredjeljivanja. Možemo odabrati otvrdnuti svoje srce ili možemo odabrati smekšati svoje srce. U našem svakodnevnom životu možemo odabrati činiti ono što poziva Gospodinova Duha da uđe u naše srce i prebiva u njemu. Znam da u tim odabirima postoji mir i radost.

Neka slijedimo primjer našeg Spasitelja Isusa Krista koji je slijedio volju Očevu. Kada ćemo to činiti, Gospodin nam je obećao: »Jer, gle, skupit ću ih kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila svoja, ne otvrdnu li oni svoja srca.« U ime Isusa Krista. Amen.