I razgovaramo o Kristu

Na kraju dugoga prekomorskog zaduženja, moja supruga Lesa i ja zakoračili smo na terminal zračne luke pripremajući se za još samo jedan let – noćni let – da se vratimo kući. Dok smo stajali s mnogim drugima koji su se kretali korak po korak u dugim redovima, mogli smo osjetiti rastuću tjeskobu suputnika zabrinutih hoće li stići na let, zbog prolaska kroz pregled putovnica i viza te uspješnog snalaženja u sigurnosnim provjerama.

Konačno smo stigli do postaje gdje se nalazila carinska službenica koja se nije činila dirnuta visokom razinom stresa i tjeskobe u prostoriji. Gotovo je mehanički, bez podizanja pogleda, posegnula za mojim dokumentima, potvrdila moju sliku, prolistala jednu stranicu za drugom i konačno stavila pečat u moju putovnicu teškim udarcem.

Zatim je posegnula za Lesinim dokumentima. Lišena emocija, pogledom prema dolje i usredotočena na svoj rad, metodički je stručnim okom prolazila kroz stranice, usredotočujući se na detalje dokumenata ispred sebe. Bili smo pomalo iznenađeni kad je iznenada stala, podigla glavu i pogledala Lesu promišljenim i toplim pogledom prema gore. S blagim je osmjehom nježno stavila pečat u Lesinu putovnicu i vratila joj dokumente. Moja se supruga zauzvrat nasmiješila, prihvatila dokumente i razmijenila tople oproštajne riječi.

»Što se upravo dogodilo?« pitao sam u nevjerici.

Lesa mi je tada pokazala što je službenica vidjela – malu karticu s prikazom Spasitelja. Slučajno je iskliznula iz Lesine torbice među listove njezine putovnice. To je ono što je carinica pronašla. To je ono što je promijenilo cijelo njezino ponašanje.

Grace and Truth [Milost i istina], Simon Dewey, ljubaznošću altusfineart.com, © 2025., korišteno uz dopuštenje

Taj mali prikaz Spasitelja povezao je srca dvije inače nepovezane strankinje. Preobrazio je bezlično u osobno, hvatajući ljepotu, čudo i stvarnost Svjetla Isusa Krista. Ostatak toga dana, a često i od tada, razmišljao sam o tom dražesnom, jednostavnom trenutku sa strahopoštovanjem i radovao se veličanstvenom učinku Svjetla Kristova na Božju djecu.

Mi smo sljedbenici Isusa Krista te nastojimo i primiti i iznositi njegovo svjetlo. U imenu Crkve podrazumijeva se naša teologija da je »zaglavni… kamen sam Krist Isus«. Kroz drevne i živuće proroke, naš nam je Nebeski Otac zapovjedio da ga »čuj[emo]« i da »dođ[emo] Kristu«. »I razgovaramo o Kristu, radujemo se u Kristu, propovijedamo o Kristu, [i] prorokujemo o Kristu.«

Mi podučavamo da je Isus Krist Sin Božji, i tijekom svojega zemaljskog službeništva Isus je podučavao svoje evanđelje i uspostavio svoju Crkvu.

Mi svjedočimo da je Isus na kraju svojeg života pomirio za naše grijehe kada je patio u Getsemanskom vrtu, bio razapet na križu, te zatim uskrsnuo.

Radujemo se da nam, zbog Isusove pomirbene žrtve, može biti oprošteno za naše grijehe i da možemo biti očišćeni od njih kada se pokajemo. To nam donosi mir i nadu dok nam omogućava vratiti se u Božju nazočnost i primiti puninu radosti.

Prorokujemo da zbog Isusova Uskrsnuća smrt nije kraj, već važan korak naprijed. »Svi ćemo uskrsnuti nakon što umremo. To znači da će duh i tijelo svake osobe biti ponovno ujedinjeni i živjeti zauvijek.«

Živući proroci u naše doba – koji primaju objavu od Boga da nas podučavaju i vode – sve nas više pozivaju da dođemo Kristu. Oni nam pomažu da usmjerimo svoja srca, uši i oči potpunije na njega. Možemo navesti brojne primjere prilagodbi i poboljšanja koje je najavilo Prvo predsjedništvo, osmišljenih kako bi nas usredotočili na Isusa Krista. Neki od njih uključuju:

• odluku o povlačenju naziva »Mormonska crkva« i zamjeni s ispravnim imenom, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana

• dostupnost novih, nadahnutih umjetničkih slika s temom Krista za izlaganje u sastajalištima

• teme Djevojaka i zbora Aronova svećeništva te glazbu usmjerenu na Isusa Krista, kao što su »Učenik sam Isusa Krista« i »Oslonite se na Krista«

• veći naglasak na Pomirenje i doslovno Uskrsnuće Isusa Krista kao najveličanstvenije događaje u povijesti

• proslavu Uskrsa kao razdoblja, a ne samo blagdana, s naglaskom na Isusa Krista

• predstavljanje vizualne oznake Crkve Isusa Krista i njezine simbolične naravi.

Pogledajmo pobliže utjecaj nekih od njih. Prvo, simbol Crkve.

Godine 2020. predsjednik Russell M. Nelson predstavio je novu vizualnu oznaku za Crkvu. Taj simbol odražava istinu da je Krist u središtu svoje Crkve i trebao bi biti u središtu našeg života. Taj poznati simbol sada vidimo na hramskim preporukama, na internetskim stranicama i u časopisima Crkve, kao ikonu za aplikaciju Evanđeoska knjižnica, pa čak i na vojnim identifikacijskim oznakama za mnoge članove Crkve koji služe u oružanim snagama. Simbol uključuje ime Crkve koje se nalazi unutar ugaonog kamena, podsjetnik da Isus Krist jest glavni ugaoni kamen, prikazan ovdje na khmerskom jeziku i u uporabi na 145 jezika.

U središtu je simbola prikaz voljenoga mramornog kipa Christus Bertela Thorvaldsena, koji je postao široko povezan s Crkvom i nalazi se u centrima za posjetitelje i na hramskom tlu diljem svijeta. Njegova istaknutost u simbolu Crkve predlaže da Krist treba biti središte svega što činimo. Slično tomu, Spasiteljeve ispružene ruke ukazuju na njegovo obećanje da će prihvatiti sve koji će doći k njemu. Taj je simbol vizualni prikaz ljubavi Spasitelja Isusa Krista i stalni podsjetnik na živućeg Krista.

Iz znatiželje, upitao sam mnoge obitelji i prijatelje o jednom važnom elementu simbola Crkve. Iznenađujuće, mnogi nisu svjesni svete značajke koju utjelovljuje. Isus Krist stoji ispod luka. To predstavlja uskrslog Spasitelja kako izlazi iz grobnice. Mi doista slavimo uskrsloga, živućeg Krista, čak i kada koristimo simbol Crkve.

Promislimo sada o značaju Uskrsa. U nedavnim porukama Prvog predsjedništva o Uskrsu dobili smo izazov »slaviti Uskrsnuće našega živućeg Spasitelja proučavajući njegova naučavanja i pomažući uspostaviti uskrsne tradicije u našem društvu kao cjelini, posebice unutar naših obitelji«. Ukratko, potaknuti smo prijeći na višu i svetiju proslavu Uskrsa.

Volim stalnu objavu vezanu za Uskrs i zahvalan sam na vašim mnogim nastojanjima da činite Uskrs posvećenom i svetom prigodom. Osim održavanja jednosatnoga sakramentalnog sastanka na uskršnju nedjelju, drugi primjeri dostojnih aktivnosti uključuju sastanke duhovne misli odjela i kolčića te aktivnosti na Cvjetnicu kao i tijekom Velikog tjedna. Ta sjećanja uključuju aktivnosti s djecom i mladima i često uključuju međuvjerske zborove. Drugi su imali dane otvorenih vrata nazvane »Živući Krist« za članove i prijatelje te su sudjelovali u viševjerskim uskršnjim događajima u zajednici.

Takve aktivnosti oponašaju mnoštva u gradu Jeruzalemu čiji su se glasovi udružili kako bi slavili Spasitelja tijekom njegova trijumfalnog ulaska. Jednako su dojmljiva izvješća o vašim odgovorima na poziv Prvog predsjedništva da kao obitelji štujete kod kuće kako biste proslavili ovaj najvažniji praznik.

Vjerujem da se obiteljsko štovanje oko Uskrsa značajno uzdiglo. Prije dvije godine govorio sam o odlučnosti naše obitelji da poboljša način na koji slavimo Uskrs. Istina, još uvijek radimo na tome. Oduvijek smo uživali u posebnom uskršnjem nedjeljnom obroku, uskršnjim košarama te lovu na uskršnja jaja, i još uvijek to činimo. Međutim, dodavanje našem slavlju namjerne duhovne dimenzije koja se usredotočuje na Isusa Krista i njegovo Pomirenje donijelo je dražesnu ravnotežu našem obilježavanju tome najsvetijem od svih događaja.

Ova će godina biti naš treći pokušaj da učinimo Uskrs više usmjerenim na Krista. Poput božićnog prizora Kristova rođenja, naša obiteljska predstava za Uskrs uključuje osnovne kostime, čitanje stihova iz Novog zavjeta i Mormonove knjige, glazbu, uskršnje slike, palmino lišće – i malo kaosa, ako ću biti potpuno iskren. To što djeca i unuci čitaju i recitiraju hvalospjeve na Cvjetnicu »Hosana… Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na nebu« i »To je… Isus iz… Galilej[e]« čini se jednako važnim kao što je »Na zemlji mir ljudima« u vrijeme Božića.

Sada uživamo u različitim ukrasima. Ono što su nekada gotovo isključivo bili zečevi i uskršnja jaja sada je u ravnoteži s kipom Christus i slikama prazne grobnice, uskrslog Spasitelja kako se ukazuje u vrtu izvan grobnice i Spasiteljeva ukazanja Nefijcima. Također nastojimo učiniti Uskrs razdobljem, a ne samo jednim danom. Nastojimo biti više upućeni, promišljeni i svečani vezano za Cvjetnicu i Veliki petak te za svete događaje koji su se odvijali tijekom cijelog Velikog tjedna.

Uskrs nam omogućava da poštujemo i pomirbenu žrtvu Isusa Krista i njegovo doslovno i radosno Uskrsnuće. Naša su srca teška dok zamišljamo Spasiteljevu patnju u vrtu i na Kalvariji, ali naša se srca raduju dok zamišljamo praznu grobnicu i nebeski proglas »Uskrsnuo je!«

Nedavno ohrabrenje Prvog predsjedništva da se »radujemo Uskrsu i Uskrsnuću Isusa Krista – što je najslavnija od svih poruka čovječanstvu«, naglašava veličinu ovog razdoblja. Iako se čini da među raznim kršćanskim teolozima postoji rastući trend sagledavanja Uskrsnuća figurativnim i simboličnim izrazima, mi potvrđujemo naš nauk da »Uskrsnuće znači da će svi koji su ikada živjeli uskrsnuti, i Uskrsnuće je doslovno«. »Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.« Isus Krist skršio je smrtne uze za svaku živu dušu.

Mi doista s divljenjem uživamo u milosti koju dobivamo od Isusa. Prihvaćamo njegove riječi da »nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje«.

C. S. Lewis izjavio je da je »propovijedati kršćanstvo značilo [apostolima] prvenstveno propovijedati Uskrsnuće. (…) Uskrsnuće je središnja tema u svakoj kršćanskoj propovijedi iznesenoj u Djelima. Uskrsnuće i njegove posljedice bili su ‛evanđelje’ to jest radosna vijest koju su kršćani donijeli.«

Proglašavam da »ima uskrsnuća… grobu ne pripada pobjeda, a žalac smrti progutan je u Kristu«.

Na kraju, svjedočim da će svi koji prihvate pozive našega živućeg proroka i njegovih savjetnika da hotimičnije obilježavaju svete događaje koje Uskrs predstavlja otkriti da njihova veza s Isusom Kristom postaje sve snažnija.

Prije samo nekoliko dana doznao sam za baku koja je uvježbavala uskršnju priču sa svojim četverogodišnjim unukom koristeći jednostavne replike grobnice, kamena koji je prekrio grobnicu, Isusa, Marije, učenika i anđela. Dječačić je pažljivo gledao i slušao dok je njegova baka iznosila pokop, zatvaranje i otvaranje grobnice te vrtni prizor Uskrsnuća. Kasnije je pažljivo ponovio priču svojim roditeljima s iznenađujućim detaljima dok je pomicao figure oko sebe. Nakon ovoga dražesnog trenutka, pitali su ga zna li zašto imamo Uskrs. Dječak je podigao pogled i s djetinjim razmišljanjem odgovorio: »Jer on je živ.«

Dodajem svoje svjedočanstvo njegovom – i vašem, i svjedočanstvu anđela i proroka – da je uskrsnuo i da živi, o čemu svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.