Čuvajte se drugog iskušenja

Prije nekoliko godina, kada sam navršio 12 godina, bio sam pozvan prisustvovati svojem prvom prekonoćnom kampiranju zbora Aronova svećeništva. Bio je to dugo iščekivani poziv, jer moj je otac bio vođa zbora i često je išao kampirati s dječacima iz odjela, dok sam ja ostajao kod kuće.

Kada je došao taj dan, bio sam uzbuđen. I moram priznati da sam se očajnički želio uklopiti sa starijim dječacima. Bio sam odlučan dokazati se. U tom nastojanju nije prošlo puno vremena prije nego što sam bio testiran da vide hoću li surađivati i biti dio skupine.

Moj dodijeljeni zadatak bio je uzeti ključeve automobila mojega oca za izvođenje nestašluka prema vođama. Ne sjećam se točno što sam rekao kako bih uvjerio svojega oca, no ubrzo sam trčao prema skupini dječaka s ključevima u ruci, ponosan na svoje postignuće.

Zatim je došlo sljedeće zaduženje. Trebao sam otključati vrata automobila i uglaviti štap između naslona vozačeva sjedala i trube. Trebao sam zaključati vrata kako bi truba svirala tijekom večeri bez ikakve mogućnosti pristupa automobilu za uklanjanje primitivne naprave.

A sad, tu priča postaje bolno neugodna za mene. Nakon što sam uglavio štap na mjesto, zaključao sam vrata i potrčao što sam brže mogao kako bih se sakrio u obližnji komadić grmlja. Kad sam čučnuo prema zemlji, osjetio sam probadajuću bol. U tami i u žurbi sjeo sam na kaktus opunciju.

Moji bolni vrisci bili su prigušeni treštajućom trubom, a ja nisam imao drugog izlaza osim da oprezno odšepam natrag do auta, priznam svoje »grijehe« i potražim jednostavnu i posramljujuću liječničku pomoć.

Ostatak te noći ležao sam na svojem trbuhu u šatoru dok je moj otac, koristeći kliješta, uklanjao bodlje kaktusa iz moje… pa, reći ću samo da nisam ugodno sjedio nekoliko dana nakon toga.

Osvrnuo sam se na to iskustvo mnogo puta. Sada se mogu smijati na ludost svoje mladosti, kako su mi neka temeljna načela postala jasna.

Izgleda da su mnogi obrasci u ljudskom ponašanju uobičajeni u naravnom čovjeku – želja da se uklopimo, želja da se dokažemo, strah od propuštanja nečega i kompulzivna potreba da se sakrijemo ne bismo li izbjegli posljedice. Danas ću se usredotočiti na posljednje ponašanje – skrivanje nakon što učinimo nešto što ne bismo trebali.

Naravno, ne izjednačujem svoj djetinjasti nestašluk s teškim grijehom, no možemo povući neke usporedbe koje se mogu pokazati korisnima dok smo kušani na našem smrtničkom putovanju.

U Edenskom vrtu, Adam i Eva imali su idilične okolnosti – obilje hrane, neusporedivu ljepotu vrta – ne samo vrt ljepote, već vrt u kojem nema ni korova ni bodljikavog kaktusa.

Međutim, također znamo da je život u vrtu ograničio njihov potreban napredak. Vrt nije bio konačno odredište, već ispit, prvi od mnogih koji će ih iskušati, pripremiti i pomoći im da napreduju prema svojem konačnom odredištu povratka u nazočnost Oca i Sina.

Prisjetit ćete se da je bilo oprečnosti u vrtu. Luciferu je bilo dozvoljeno iskušati Adama i Evu. Prvo je doveo u kušnju Adama kako bi blagovao plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Prisjećajući se zapovijedi da ga ne blaguje, Adam se odupro. Zatim je došla blagoslovljena Eva, koja je odabrala blagovati plod, uvjerivši Adama da učini isto.

Kasnije su Adam i Eva izjavili da je ova odluka bila potrebna za ispunjenje nauma Nebeskoga Oca. No blagujući plod, prekršili su zakon – zakon koji im je Otac izravno uputio. Rezultirajuće i poražavajuće razumijevanje dobra i zla moralo ih je ostaviti u tjeskobi kada su čuli Očev glas koji najavljuje njegov povratak u vrt. Shvatili su da su bili goli, jer su doista bili bez odjeće, budući da su živjeli u stanju nevinosti. No, možda je u tom trenutku bilo bolnije od toga što su bez odjeće to što su sada bili izloženi zbog svojeg prijestupa. Bili su bez obrane i ranjivi. Bili su goli u svakom smislu riječi.

Vječni oportunist, Lucifer, poznavajući njihovu izloženost i oslabljeno stanje, ponovno ih je doveo u iskušenje – ovoga puta da se sakriju od Boga.

To iskušenje – nazvat ću ga »drugim iskušenjem« – jest iskušenje koje može donijeti najveću posljedicu ako mu podlegnemo. Zasigurno, optimalno je izbjeći sva prva iskušenja da se prekrši Božji zakon, ali znamo da će svi podleći raznim prvim iskušenjima ovdje na Zemlji. Dok napredujemo u našoj zrelosti i razumijevanju, nadam se da će naša snaga da izbjegnemo prva iskušenja stalno rasti kako nastojimo postati više poput našeg Spasitelja, Isusa Krista.

Neki će se možda pokušati sakriti od Boga jer ne žele biti otkriveni ili izloženi i osjećaju sram ili krivnju. Međutim, brojni nas stihovi podučavaju da je nemoguće sakriti se od Boga. Iznijet ću samo nekoliko.

Gospodin podučava Jeremiju kroz sljedeća pitanja: »Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? – riječ je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju?«

A Job je podučen:

»Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.

Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.«

Psalmist David najpoetičnije kliče:

»Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ…

Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.

Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.«

Novi obraćenici

Za one koji su se nedavno priključili Crkvi Isusa Krista Svetaca posljednjih dana, drugo se iskušenje može činiti naročito izazovnim. Svojim ste krštenjem sklopili savez da ćete na sebe uzeti ime Isusa Krista, što za mnoge uključuje potrebnu promjenu životnog stila. Promjena životnog stila nije jednostavna. Često od vas zahtijeva promjenu navika i običaja, pa čak i društvenih veza kako biste napredovali prema vašem brižnom Nebeskom Ocu.

Protivnik zna da možete biti ranjivi pred njegovim podmuklim napadima. Napravit će da se vaš prošli život, koji vas je ostavio nezadovoljnima na toliko načina, sada učini nerealno privlačnim. Tužitelj, kako je nazvan u knjizi Otkrivenja, iskušat će vas s mislima koje zvuče ovako: »Nisi dovoljno snažan da promijeniš svoj život; ti to ne možeš; ne pripadaš s ovim ljudima; oni te nikada neće prihvatiti; preslab si.«

Ako ove riječi zvuče poznato vama koji ste tek krenuli putem saveza, molimo vas da ne dajete pažnju tužiteljevu glasu. Volimo vas; vi to možete; prihvaćamo vas; i sa Spasiteljem imat ćete snage učiniti sve. U vrijeme kada najviše trebate našu ljubav i podršku, nemojte biti obmanuti razmišljajući da ćemo vas odbaciti ako napravite korak natrag u svoj raniji životni stil. Kroz neusporedivu moć Pomirenja Isusa Krista, možete ponovno biti iscijeljeni. No ako se sakrijete od njega i udaljite od svoje novootkrivene zajednice vjere, udaljit ćete se od samog izvora koji vam može i hoće dati snage da prevladate.

Moj dragi prijatelj, nedavni obraćenik, iznio je kako je teško održati vjeru u izolaciji. Velika se snaga nalazi u tome da postanemo i ostanemo dio podržavajuće zajednice – u njoj svi posrću, no napreduju dok su blagoslovljeni ljubavlju Isusa Krista.

Predsjednik Russell M. Nelson podučio je da »pobjeđivanje svijeta nije događaj koji se događa u dan ili dva. Događa se tijekom života dok opetovano prihvaćamo Kristov nauk. Njegujemo vjeru u Isusa Krista svakodnevno se kajući i obdržavajući saveze kojima bivamo podareni moću. Mi ostajemo na putu saveza i blagoslovljeni smo duhovnom snagom, osobnom objavom, povećanom vjerom i posluživanjem anđela.«

Ako zadobijete tjelesnu ozljedu, vaše će se stanje pogoršavati i može postati opasno po život ako ne zatražite odgovarajuću liječničku pomoć. To vrijedi i za duhovne rane. Samo, neliječene duhovne rane mogu ugroziti vaše vječno spasenje. Nemojte se skrivati od onih koji vas vole i podržavaju; umjesto toga, trčite k njima. Dobri biskupi, predsjednici ogranaka i vođe mogu vam pomoći da pristupite potpunoj moći Pomirenja Isusa Krista.

Onima koji se možda skrivaju, preklinjemo vas da se vratite. Trebate ono što evanđelje i Pomirenje Isusa Krista nude, a mi trebamo ono što vi nudite. Bog poznaje vaše grijehe; ne možete se sakriti od njega. Izmirite se pred njim.

Kao njegovi svetci, svatko od nas mora njegovati kulturu pripadanja u brižnoj Crkvi koja prihvaća i ohrabruje sve koji žele napredovati na njegovu putu.

Čuvajte se toga drugog iskušenja! Slijedite savjete i drevnih i suvremenih proroka te znajte da se ne možete sakriti od svojega brižnog Oca.

Umjesto toga, iskoristite iscjeljujuću moć Pomirenja Isusa Krista. To je sama svrha našeg postojanja – da steknemo oslabljeno i smrtničko tijelo koje je »podlož[no] svakovrsnim slabostima« i koje će se, nažalost, podložiti mnogim prvim iskušenjima; da napredujemo čak i kada pokleknemo pred tim iskušenjima; i da tražimo božansku pomoć nakon toga kako bismo mogli postati više poput našeg Spasitelja i našega Oca na Nebu. To je njegov put. To je jedini put. O ovim istinama svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.