Ti si Krist
(Matej 16:16)
Želimo da naša djeca vjeruju u Isusa Krista, pripadaju Isusu Kristu i njegovoj Crkvi kroz savez te nastoje postati poput Isusa Krista.
Kada je naš sin Eli bio u četvrtom razredu, njegov razred uspostavio je imitaciju vlade u kojoj su ga njegovi vršnjaci izabrali da služi kao razredni sudac. Jednog ih je dana posjetio sudac na dužnosti iz suda 2. okruga države Utah, stavio je svoju službenu halju na Elija, a zatim izvršio prisegu službe za njihov razred. To je u Elijevoj mladoj prijemčivoj duši zapalilo strast za studiranje prava te za samog Zakonodavca Isusa Krista.
Nakon godina marljivog rada, Eli je primio poziv na intervju s jednim od svojih najboljih odabira pravnih fakulteta. Izjavio je: »Mama, bilo mi je postavljeno deset pitanja. Posljednje pitanje bilo je: ‘Iz čega proizlazi tvoj moralni kompas?’ Izjavio sam da je kroz povijest čovječanstvo uzimalo sustave morala oblikujući svoje živote prema arhetipovima. Arhetip morala prema kojem nastojim oblikovati svoj život jest onaj Isusa Krista. Izjavio sam da bi, kad bi se cijelo čovječanstvo pridržavalo naučavanja Isusa Krista u Propovijedi na gori, svijet bio bolje, mirnije mjesto.« Zatim je intervju završio i on je pomislio: »Odoše moji dječački snovi. Nitko u svjetovnoj akademskoj zajednici ne želi čuti za Isusa Krista.«
Dva tjedna kasnije, Eli je bio primljen uz stipendiju. Prije nego što smo se obvezali, posjetili smo kampus. Pravni fakultet izgledao je poput dvorca i bio je postavljen visoko na brežuljku s pogledom na prekrasno jezero. Nevjerojatno je da smo, dok smo hodali veličanstvenom knjižnicom i dojmljivim hodnicima, vidjeli osobine iz Propovijedi na gori na plakatima i urezane u kamen.
Propovijed na gori definitivno je najistaknutije obraćanje ikada održano, pionirsko u svojim naučavanjima. Nijedna nam druga propovijed ne može pomoći bolje razumjeti osobnost Isusa Krista, njegove božanske osobine i našu krajnju svrhu da postanemo poput njega.
Cjeloživotno učeništvo Isusa Krista počinje u našim domovima – i u Maloj školi već u dobi od 18 mjeseci. Želimo da naša djeca vjeruju u Isusa Krista, pripadaju Isusu Kristu i njegovoj Crkvi kroz savez te nastoje postati poput Isusa Krista.
Vjerovati u Isusa Krista
Prvo, vjerovati u Isusa Krista.
Nakon propovijedi o kruhu života, »mnogi[m] [Gospodinovim] učenici[ma]« bilo je teško prihvatiti njegova naučavanja i nauk te se »povukoše i nisu više išli s njim«. Isus se zatim okrenuo Dvanaestorici i upitao srcedrapajuće pitanje: »Zar ćete i vi otići?«
Petar je odgovorio:
»Gospodine, komu ćemo otići? (…) Ti imaš riječi vječnoga života.
Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji.«
Kao što je Petar pokazao, vjerovanje je »imati vjeru u nekoga ili prihvatiti nešto kao istinito«. A da bi naša vjera vodila do spasenja, mora biti usredotočena na Gospodina Isusa Krista. »Oživotvorujemo vjeru u [Isusa] Krista kada imamo jamstvo da on postoji, [razumijevanje] njegove [istinske] osobnosti [i naravi] te spoznaju da nastojimo živjeti u skladu s njegovom voljom«.
Naš voljeni prorok, predsjednik Russell M. Nelson izjavio je: »Vjera u Isusa Krista temelj je svakog uvjerenja i prijenosnik je božanske moći.«
Kako možemo pomoći djeci osnažiti njihovo vjerovanje u Isusa Krista i pristupiti njegovoj božanskoj moći? Ne trebamo tražiti dalje od samoga našeg Spasitelja.
»[Gospodin] prozbori narodu, govoreći:
Gle, ja sam Isus Krist. (…)
Ustanite i priđite mi. (…)
Mnoštvo pođe i stavi ruke svoje u bok njegov, i opipa otiske čavala na rukama njegovim i na nogama njegovim; i to oni učiniše, idući naprijed jedan po jedan sve dok… ne vidješe očima svojim, i ne opipaše rukama svojim, i ne spoznaše zasigurno i ne posvjedočiše da je to onaj«.
Pozivam vas da promislite kako to može izgledati u životu male djece. Čuju li ona svjedočanstva o Isusu Kristu i njegovu evanđelju? Vide li pobožne, cijenjene slike njegova službeništva i božanstva? Osjećaju li i prepoznaju Duha Svetoga koji svjedoči o njegovoj stvarnosti i božanskom porijeklu? Znaju li za njegovu poruku i poslanje?
Pripadati Isusu Kristu i njegovoj Crkvi
Drugo, pripadati Isusu Kristu i njegovoj Crkvi.
Narod kralja Benjamina doživio je snažan preokret i savezom je posvetio svoje živote vršenju Božje volje. Zbog saveza kojeg su sklopili s Bogom i Isusom Kristom, bili su »nazvani djecom Kristovom, sinovima njegovim i kćerima njegovim«. Kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, imamo saveznu odgovornost graditi njegovo kraljevstvo i pripremati se za njegov povratak.
Kako možemo pomoći djeci sklopiti i obdržavati svete saveze? U Dodatku A i B priručnika Dođi i slijedi me nalazimo pokretače razgovora i lekcije koje će osnažiti obitelji te podržati učitelje i vođe u njihovoj svetoj odgovornosti da pripreme djecu za život na Božjem putu saveza.
Postati poput Isusa Krista
Treće, postati poput Isusa Krista.
U Mormonovoj knjizi Spasitelj je opomenuo svoje novopozvane učenike da ga oponašaju što je više moguće: »Kakvi ljudi trebate biti? Zaista, kažem vam, baš kao što sam ja.«
Kako možemo pomoći krštenoj i potvrđenoj djeci ispuniti njihovu saveznu odgovornost sabiranja sebe i drugih Isusu Kristu? Cjeloživotno učeništvo od nas zahtijeva da budemo »izvršioci riječi, a ne samo slušaoci«.
Kada upućujete pozive Gospodinovim najmlađim učenicima, molim vas, iskoristite svaku priliku da ih vodite, budete s njima, usmjeravate ih i pomognete im pronaći Put. Savjetujte se s tim dragocjenim mališanima dok se pripremaju podučavati, svjedočiti, moliti se ili služiti kako bi imali pouzdanje i iskusili radost u ispunjavanju svojih odgovornosti. Tražite nadahnute načine kako biste im pomogli spoznati da je ovo njihova crkva te da imaju ključnu ulogu u pripremi za Spasiteljev povratak.
Dok Isus Krist postaje žarište naših života, ono što želimo i kako to želimo zauvijek se mijenja. Obraćenje mijenja sve! Mijenja našu narav da »nemamo više sklonosti činiti zlo, već činiti dobro neprestance«. Mijenja način na koji provodimo svoje vrijeme, svoje resurse; što čitamo, gledamo, slušamo i iznosimo. Čak mijenja i način na koji reagiramo na uglednom, akademskom intervjuu koji će odrediti smjer naše karijere.
Trebamo ulijevati Svjetlo Isusa Krista u svaki kutak svojeg života. Ako ne svjedočimo o istinitosti njegove predsmrtne božanske naravi, njegova božanskog poslanja i njegova Uskrsnuća koje je skršilo tamnicu u našim domovima i baš na svakom sastanku ove Crkve, tada naše poruke ljubavi, služenja, poštenja, poniznosti, zahvalnosti i sućuti ne mogu postati ništa drugo nego bezbrižan ohrabrujući razgovor o promišljenom životu. Bez Isusa Krista nema moći za promjenu, nema svrhe kojoj treba težiti i nema pomirenja muka života. Ako postanemo ležerni u našem učeništvu Isusa Krista, to može biti katastrofalno za našu djecu.
Kada govorimo svojoj djeci da ih volimo, govorimo li im i da ih njihov Otac na Nebu i Spasitelj Isus Krist vole? Naša ljubav može utješiti i nadahnuti, ali Njihova ljubav može posvetiti, uzvisiti i iscijeliti.
Taj Isus ne bi trebao biti izmišljeni Isus ili pojednostavljeni Isus ili bestjelesni Isus ili ležerni Isus ili nepoznati Isus, već proslavljeni, svemogući, uskrsli, uzvišeni, štovani, moćni, Jedinorođeni Sin Božji koji je moćan da spasi. I kako mi je jedno malo dijete na Filipinima uvjerljivo posvjedočilo jednog dana: »Vrijedni smo spašavanja!« U sveto i posvećeno ime onoga kojeg »je Bog izložio da… bude [veliko] Pomirilište«, Isusa Krista, amen.