Naš nebeski sustav navođenja
Kad usredotočujemo svoj život na Isusa Krista, pronaći ćemo svoj put kući, ustrajući do kraja i radujući se do kraja.
Isus Krist promijenio je moj život kada sam bio kršten u dobi od 26 godina u svojem voljenom Frutillaru u Čileu. U to me je vrijeme posao odveo preko oceana, rijeka i jezera prekrasne čileanske Patagonije. Nakon krštenja, vidio sam svoj posao i svoj život na nov i drugačiji način, uistinu prepoznavajući da »sve odaje da postoji Bog«.
U prirodi se lososi rađaju na izvoru rijeka. U nekom trenutku svojeg života moraju plivati nizvodno kako bi došli do oceana, gdje pronalaze hranu i uvjete potrebne za svoj razvoj.
Ali ocean je također opasno mjesto, gdje vrebaju grabežljivci i gdje ribari pokušavaju uloviti lososa blještavim udicama koje oponašaju hranu, ali ih ne hrane. Ako losos može preživjeti te prijetnje, bit će spremni upotrijebiti svoj moćni sustav navođenja kako bi se vratili uzvodno na isto mjesto gdje su bili rođeni, suočavajući se s novim i nekim poznatim izazovima. Znanstvenici su godinama proučavali njihovo migracijsko ponašanje i otkrili da koriste neku vrstu magnetske karte, slične GPS-u, koja ih s nevjerojatnom preciznošću vodi do konačnog odredišta.
Svi se jednog dana možemo vratiti u nebeski dom odakle smo došli. I poput lososa, imamo vlastitu magnetsku kartu, to jest svjetlo Kristovo – koje nas vodi tamo. Isus je podučio svoje učenike: »Ja sam put, istina i život… nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.«
Kad usredotočujemo svoj život na Isusa Krista, pronaći ćemo svoj put kući, ustrajući do kraja i radujući se do kraja. Predsjednik Russell M. Nelson podučio je da »radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, [ali ima sa] svime na što se u svojim životima usredotočimo«.
Naša božanska narav i sudbina
Iz proglasa o obitelji čitamo da je »svatko [od nas] ljubljeni duhovni sin ili kći nebeskih roditelja i kao takav svatko ima božansku narav i sudbinu. (…) U predsmrtnome obitavalištu, duhovni sinovi i kćeri poznavali su i štovali Boga kao svojega Vječnog Oca te su prihvatili njegov naum po kojem njegova djeca mogu zadobiti fizičko tijelo i steći zemaljsko iskustvo kako bi napredovala prema savršenstvu i konačno ostvarila svoju božansku sudbinu kao baštinici vječnog života.«
Prije svojeg rođenja u smrtnosti, Isus Krist ukazao se Mojsiju i govorio mu u ime Oca. Rekao je Mojsiju da ima veliko djelo za njega. Tijekom tog sastanka Gospodin ga je nekoliko puta nazvao »sine moj«.
Nakon tog iskustva, Sotona je došao iskušavajući ga, govoreći: »Mojsije, sine čovječji, pokloni mi se.«
Mojsije je odgovorio na iskušenje prisjećajući se svoje božanske naravi, rekavši, »Tko si ti? Jer, gle, ja sam sin Božji.« Istina je oslobodila Mojsija od napada protivnika.
Braćo i sestre, udice su smrtnosti stvarne. Često su primamljive, ali traže samo jedan cilj: izvaditi nas iz toka živih voda koje vode Ocu i vječnom životu.
Znam koliko stvarne mogu biti udice smrtnosti. Jedne nedjelje, kao novi obraćenik, podučavao sam svećenički razred kada je nastao uznemirujući razgovor. Borio sam se da završim svoju lekciju. Uvrijedio sam se i osjećao sam se kao žrtva. Bez riječi, krenuo sam prema izlazu s idejom da se neko vrijeme neću vratiti u crkvu.
Točno u tom trenutku zabrinuti je obnašatelj svećeništva stao preda me. S ljubavlju me pozvao da se usredotočim na Krista, a ne na situaciju koju smo iskusili na satu. Osvrćući se na iskustvo s njim, iznio mi je da je čuo glas koji mu je rekao: »Idi za njim; on mi je važan.«
Moji dragi prijatelji, svi smo mu važni. Predsjednik Nelson podučio je da se: »zbog našeg saveza s Bogom, on se nikada neće umoriti u svojim nastojanjima da nam pomogne i nikada nećemo iscrpiti njegovo milosrdno strpljenje s nama.« Naša božanska narav i savezni odnos s Bogom daju nam pravo primiti božansku pomoć.
Potreba za hranom
Baš kao što se losos treba hraniti u oceanu kako bi rastao, mi se također trebamo hraniti duhovno kako bismo izbjegli umiranje od duhovne pothranjenosti. Molitva, Sveta pisma, hram i naše redovito prisustvovanje nedjeljnim sastancima ključni su u našem duhovnom jelovniku.
U studenom 1956., Ricardo García ušao je u vode krštenja u Čileu postavši prvi član Crkve u mojoj zemlji. Samo dan prije smrti, on je izjavio pred svojom obitelji i prijateljima: »Prije mnogo godina, misionari su me pozvali da budem sretan zajedno sa svojom obitelji. Ja sam sretan čovjek. Recite svima u Čileu da je evanđelje sreća.«
Nakon što je bio hranjen evanđeljem Isusa Krista, Ricardo je cijeli svoj život posvetio služenju Bogu i bližnjemu s ljubavlju. Njegov primjer učeništva blagoslovio je naraštaje, uključujući i mene. Prorok Joseph Smith podučio je da »čovjek ispunjen ljubavlju Božjom nije zadovoljan samo blagoslivljanjem svoje obitelji, već on prolazi cijelim svijetom željan blagosloviti cijelo čovječanstvo«.
Povratak u naš nebeski dom
Duboko u svakome od nas nalazi se želja za povratkom u naš nebeski dom, a Isus Krist naš je nebeski sustav navođenja. On je put. Njegova pomirbena žrtva omogućuje nam sklapanje svetih saveza s Bogom. Jednom kada sklopimo saveze, ponekad shvaćamo da plivamo protiv struje. Opasnost, razočaranje, iskušenje i nevolja iskušat će našu vjeru i duhovnu snagu. Tražite pomoć. Isus Krist razumije i uvijek je željan dijeliti s nama naša bremena.
Sjetite se da je on znan kao »čovjek boli, vičan patnjama«. Spasitelj je podučio: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!« Njegova pomirbena žrtva dopušta da nam bude oprošteno za naše grijehe, do te mjere da ih se on više ne sjeća.
Možda nećemo u potpunosti zaboraviti svoje grijehe kao dio svojega smrtnog učenja, stoga ćemo se sjetiti da ih ne smijemo ponoviti. Umjesto toga, sjetit ćemo ga se dok svake nedjelje primamo sakrament u crkvi. Ta je uredba bitan dio štovanja i duhovnog razvoja. Radost dolazi kada shvatimo da ovo nije samo još jedan dan. »Subota je stvorena radi čovjeka«, s nakanom da nas odmori od svijeta i obnovi naše tijelo i duh.
Sjećamo ga se i kada idemo u hram – dom Gospodnji. Hramovi nam daju dublju spoznaju o Isusu Kristu kao središtu saveza koji nas vodi u vječni život, najveći od darova Božjih.
Prisustvovanje u hramu dalo mi je utjehu i veliku nadu u našu vječnu sudbinu. Iskusio sam nebeske veze s ljudima s obje strane vela. Vidio sam iscjeljujuća čuda u životima svoje male djece, od kojih dvoje živi s nevidljivim bolestima koje zahtijevaju svakodnevnu njegu do kraja ovoga života.
Naša se obitelj raduje kad govorimo o naumu sreće. Lica moje djece zasvijetle kada čuju da će zahvaljujući Isusu Kristu »nevolje [njihove] bit[i] samo kratka vijeka«. Duboko volimo svoju djecu i znamo da će jednoga dana, kao što je predsjednik Jeffrey R. Holland podučio, »stajati pred nama uzvišeni s veličanstvenim, savršenim tijelom i umom koji uzimaju dah.«. Naši nas savezi približavaju Bogu do te mjere da nemoguće čine mogućim, ispunjavajući svaki prostor tame i sumnje svjetlom i mirom.
Zahvaljujući Isusu Kristu, postoji nada i dobro utemeljeni razlozi da nastavimo voljeti, moliti se i podržavati one do kojih nam je stalo.
Znam da on živi. On nas poznaje i voli. On je put, istina i život svijeta.
Pozivam sve nas danas da usredotočimo svoj život na Isusa Krista i njegova naučavanja. To će nam pomoći da izbjegnemo gristi udice iskušenja, uvrede i samosažaljenja. Stajat ćemo kao hramovi – sveti, čvrsti i stalni. Prebrodit ćemo oluje i stići ćemo kući, izdržavajući do kraja i radujući se do kraja. U ime Isusa Krista. Amen.