Dobrotvornost – znak istinskog učeništva

Učenik je sljedbenik ili proučavatelj drugoga. Učenici su »šegrti« koji posvećuju svoj život kako bi postali poput svojeg učitelja. Stoga, biti učenik Isusa Krista podrazumijeva više od vjerovanja u njegova naučavanja i nauk. Ono čak podrazumijeva i više od priznavanja njegove božanske naravi i prihvaćanja njega kao našeg Spasitelja i Otkupitelja, koliko god to bilo iznimno važno.

Predsjednik Dallin H. Oaks objasnio je: »Slijediti Krista nije ležeran ili povremeni običaj. To je stalna predanost i način života koji bi nas trebali voditi u svako vrijeme i na svakom mjestu.« Učeništvo je promišljeno putovanje na koje idemo kako bismo postali preobraženi kroz Gospodinovu pomirbenu žrtvu i njegovu osposobljavajuću moć. Pravo je odredište učeništva doslovno postati poput Isusa Krista – čak do točke kada primamo »sliku njegovu na licu svojemu«.

Kako bismo bili Gospodinovi učenici, moramo namjerno oponašati njegove misli i djela svaki dan – na primjer, njegovu poslušnost, poniznost i strpljenje. Dok postupno uključujemo ove osobine u svoj identitet, postajemo »dionici [njegove] božanske naravi«. To oponašanje Spasiteljeve osobnosti u srcu je štovanja njega. Kao što je predsjednik Nelson podučio: »Naše štovanje Isusa najbolje se izražava našim oponašanjem Isusa.«

Od svih mnogih božanskih osobina Isusa Krista koje trebamo oponašati, jedna stoji istaknuta i utjelovljuje sve druge. Ta osobina je njegova čista ljubav ili dobrotvornost. I prorok Mormon i apostol Pavao podsjećaju nas da smo bez dobrotvornosti »ništa«. Ili, kako je objavljeno proroku Josephu Smithu, bez »dobrotvornosti ne može[mo] učiniti ništa«.

Sam je Spasitelj prepoznao ljubav kao simbol ili znak po kojem će njegovi istinski učenici biti prepoznati kada je izjavio:

»Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.

Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.«

Dobrotvornost je bogat pojam kojega je teško definirati, ali ga lako uočavaju svi koji su njome dirnuti. Priručnik Propovijedaj moje evanđelje podučava da »dobrotvornost, poput vjere, potiče na djelovanje«. Doista, dobrotvornost se može opisati kao »ljubav na djelu«. Taj opis daje sjajan uvid u sažetu izjavu Spasiteljeva života – on je »prošao čineći dobro«.

Kao sljedbenici Isusa Krista, trebamo nastojati oponašati način na koji je naš Učitelj pokazao svoju čistu ljubav prema drugima. Iako Spasitelj pokazuje dobrotvornost na mnogo načina, želio bih skrenuti pozornost na tri određena uzorka njegove dobrotvornosti koji se lako vide u njegovim istinskim učenicima.

Prvo, Spasitelj je pokazao dobrotvornost time što je bio suosjećajan. Tijekom svojeg službeništva među Nefijcima, kako je zabilježeno u Mormonovoj knjizi, Gospodin je pozvao ljude da se vrate kući i promisle o onome što je podučavao te da se pripreme za njegov povratak sljedećeg dana. Zapis tada navodi:

»Vidje da su u suzama, i da gledaju postojano u nj kao da bi ga molili nek ostane još malo s njima.

I on im reče: Gle, nutrina je moja ispunjena sućuti prema vama.«

Sućut je dio dobrotvornosti koji nastoji ublažiti patnju. Ispunjen sućuti, Gospodin je iscijelio bolesne i unesrećene među ljudima. Nakon toga, blagoslovio je njihovu djecu kada su anđeli sišli s neba i okružili ih. Izveo je ova nježna, brižna djela, i još mnoga druga, jer se »sažali[o]«.

Dok sam služio kao mladi misionar u Južnoj Americi, također sam imao koristi od sućuti dragog prijatelja. Jedne večeri dok sam se vozio sa svojim suradnikom prema domu našeg predsjednika misije, mladić na biciklu iznenada je skrenuo ispred vozila. To se zbilo tako brzo da nisam mogao izbjeći sudar. Tragično, taj je mladić poginuo od udarca. Bio sam shrvan zbog gubitka njegova života. Prestravljen i u šoku kada se užasna stvarnost toga što se upravo dogodilo srušila na mene, bio sam odveden u zatvor i pritvoren. Nikad se nisam osjećao više uplašeno i usamljeno. Bio sam ispunjen očajem i strahom da ću biti zatvoren do kraja života.

Jedan od misionarskih sudrugova, starješina Brian Kochevar, saznao je za nesreću i sažalio se. Došao je u zatvor i molio policajce da mu bude dozvoljeno ostati sa mnom u ćeliji kako ne bih bio sam. Začudo, složili su se. Do današnjeg dana osjećam duboku zahvalnost za čin kristolike ljubavi tog učenika koji me je smirio, utješio i oraspoložio tijekom najvećeg trenutka nevolje u svojem životu. Njegova samilosna sućut bila je dojmljiv znak njegova učeništva. Kao što je predsjednik Nelson primijetio: »Jedan od najlakših načina prepoznavanja istinskog sljedbenika Isusa Krista jest kako se samilosno ta osoba odnosi prema drugim ljudima.«

Još jedan primjer toga kako Spasitelj pokazuje svoju ljubav jest kroz svoje promatranje i posluživanje prema neizgovorenim potrebama drugih. Čovjeka koji je bio hrom 38 godina, a nitko mu nije mogao pomoći, Gospodin je iscijelio i potaknuo da živi pravedno. Ženi uhvaćenoj u preljubu ponudio je nadu i utjehu radije nego osudu. Čovjeku s paralizom koji je bio spušten s krova, Gospodin je ponudio oprost grijeha, ne samo iscjeljenje tijela.

Kad sam bio pozvan služiti kao biskup, naše šestero male djece učinilo je sakramentalne sastanke izazovnima za moju suprugu Cristin koja je morala sama upravljati njima dok sam ja sjedio iza govornice. Kao što možete zamisliti, naša djeca često nisu bila baš pobožna. Primijetivši njezinu situaciju, dvoje članova našeg odjela John i Debbie Benich, počeli su sjediti s njom svake nedjelje kako bi pomogli. Njihova se ljubaznost nastavila godinama i postali su zamjenski djed i baka našoj obitelji. Poput Gospodina, ti su učenici primijetili neizgovorenu potrebu i djelovali u ljubavi – što je bio istaknuti znak njihova učeništva.

Naposljetku, Spasiteljeva savršena ljubav usmjerena je na omogućavanje svoj Božjoj djeci da ispunimo naš božanski potencijal kako bismo mogli »uz[eti] udjela u spasenju njegovu, i moći otkupljenja njegova«. Dok postajemo više poput našeg Učitelja, naša će želja da pomognemo našoj braći i sestrama duž puta saveza prirodno rasti.

Na primjer, možemo uzdignuti one koji se osjećaju uvrijeđenima ili zaboravljenima i sprijateljiti se s njima, pomoći onima koji su novi u našoj zajednici da se osjećaju dobrodošlo ili pozvati prijatelje da štuju s nama na sakramentalnom sastanku – možda ovog Uskrsa. Postoji bezbroj načina da potaknemo druge i pomognemo im u njihovu napretku ako promišljeno i uz molitvu tražimo pomoć Neba kako bismo imali oči da vidimo i srce da osjetimo kako ih Isus Krist vidi i što osjeća za njih.

Pomaganje drugima na njihovu putu saveza može uzeti oblik neustaljenog čina služenja. Na primjer, u vrijeme mojega trenutnog zaduženja na Filipinima, saznao sam za obitelj Agamata. Bili su kršteni 2023. godine, a zatim su željno odredili datum kada će biti zapečaćeni kao obitelj u obližnjem hramu Urdaneta Filipini. Međutim, neposredno prije termina obitelji, nekoliko tajfuna pogodilo je regiju. Brat Agamata, uzgajivač riže, nije mogao posaditi svoje usjeve tijekom oštrih oluja. Kada su oluje konačno prošle, trebao je brzo posaditi rižu dok je tlo bilo natopljeno vodom – idealni uvjeti za sadnju. Nažalost, putovanje u hram trebalo je biti odgođeno.

Dvoje učenika, starješina i sestra Cauilan, zajedno s trojicom mladih uslužnih misionara, čuli su za borbu obitelji Agamata i ponudili pomoć unatoč tome što nisu imali iskustva u poljoprivredi. Radeći pod žestokim suncem, pomogli su posaditi sadnice, dopuštajući Agamatama da dovrše svoj zadatak i prisustvuju svojem hramskom pečaćenju kako je bilo planirano. Starješina Cauilan primijetio je da su »lica [obitelji Agamata] sjajila kada smo ih vidjeli odjevene u bijelo u domu Gospodnjem. Radost koju smo osjetili dok smo posluživali jednoj osobi jest radost koja se ne može usporediti!«

Agamate sada uživaju u bogatim blagoslovima pečaćenja kao vječne obitelji zbog nekoliko bliskih učenika koji su bili ispunjeni dobrotvornošću – znakom svojeg učeništva – odlučni pomoći svojoj braći i sestrama da idu naprijed na njihovu putu saveza.

Braćo i sestre, učeništvo Isusa Krista jedini je način za stjecanje trajne sreće. To je put ispunjen promišljenim i svrhovitim djelima ljubavi prema drugima. Iako put učeništva može biti težak i izazovan te iako se ponekad možemo mučiti i podbaciti, možemo pronaći utjehu da Bog misli na nas i žudi nam pomoći svaki put kada pokušamo. Izaija nas podsjeća da će »Bog [naš] krijepi[ti] desnicu [našu] i ka[zati] [nam]: Ne boj se; ja ti pomažem«.

S tim uvjerenjem od našeg Oca na Nebu na umu, iskreno se molim da možemo slijediti poziv predsjednika Nelsona da učinimo svoje učeništvo svojim prioritetom. »Moli[mo] se Ocu svom snagom srca« da »može[mo] biti ispunjeni ovom ljubavlju; koju on dade svima koji su pravi sljedbenici Sina njegova, Isusa Krista… da kad se on pojavi mi budemo poput njega«, jer mi ćemo nositi znak istinskog učeništva, a to je »dobrotvornost… čista Kristova ljubav«.

Svjedočim da je Isus Krist naš živući, veličanstveni Spasitelj, Otkupitelj i Prijatelj. U ime Isusa Krista. Amen.