»Približite se meni«

Draga moja braćo i sestre, radostan sam što mogu biti s vama na ovom Općem saboru Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Ovo je njegova Crkva. U njegovo smo ime okupljeni u zgradama i domovima diljem svijeta.

Njegovo ime preuzimamo na sebe kada uđemo u njegovo kraljevstvo putem saveza. On je uskrsli i proslavljeni Sin Božji. Mi smo smrtnici, podložni grijehu i smrti. Ipak, u svojoj ljubavi prema svakome od nas, Spasitelj nas poziva da mu se približimo.

Ovo je njegov poziv nama: »Približite se meni i ja ću se približiti vama; tražite me marljivo i naći ćete me; ištite, i primit ćete; kucajte, i otvorit će vam se.«

Postoje trenutci kada se osjećamo blizu Spasitelju Isusu Kristu. Pa ipak, ponekad tijekom naših smrtnih kušnji osjećamo određenu udaljenost od njega i tražimo ohrabrenje da on zna što je u našem srcu i da nas voli kao pojedince.

Spasiteljev poziv uključuje način da osjetite to ohrabrenje. Približite mu se tako što ćete ga se uvijek sjećati. Tražite ga marljivo kroz proučavanje Svetih pisama. Zatražite kroz iskrenu molitvu Nebeskom Ocu da se osjećate bliže njegovu ljubljenom Sinu.

Postoji jednostavan način za razmišljanje o tome. To je ono što biste učinili kada biste bili odvojeni na neko vrijeme od dragog prijatelja. Našli biste način kako razgovarati s njim, cijenili biste svaku poruku koju primite od njega i učinili biste sve što možete da mu pomognete.

Što bi se češće to događalo, što bi dulje trajalo, ta bi veza privrženosti bila dublje osnažena i osjećali biste se sve bliže i bliže. Ako bi mnogo vremena prošlo bez dragocjene komunikacije i prilike da si međusobno pomognemo, veza bi oslabila.

Isus Krist voli svakog od nas. On nudi priliku da mu se približimo. Kao i s brižnim prijateljem, učinit ćete to na gotovo isti način, komunicirajući kroz molitvu Nebeskom Ocu u ime Isusa Krista, slušajući dragocjeno vodstvo Duha Svetoga i zatim radosno služeći drugima za Spasitelja. Uskoro ćete osjetiti taj blagoslov približavanja njemu.

U mladosti sam iskusio radost približavanja Spasitelju – i njegovog približavanja meni – kroz jednostavna djela poslušnosti zapovijedima. Dok sam bio mlad, sakrament se nudio tijekom večernjeg sastanka. Još se uvijek sjećam jedne određene noći, prije više od 75 godina, kada je vani bilo mračno i hladno. Sjećam se osjećaja svjetla i topline kada sam shvatio da sam obdržavao zapovijed okupljati se sa svetcima kako bih blagovao sakrament, sklapajući savez s našim Nebeskim Ocem da ću se uvijek spominjati njegova Sina i obdržavati njegove zapovijedi.

Na kraju sastanka te noći otpjevali smo pjesmu: »Uza me ostaj! Večer je«, s nezaboravnim riječima: »O Spasitelju… sad ostaj uza me!«

Te su mi riječi donijele prevladavajući osjećaj Duha, čak i kad sam bio dječak. Te sam večeri kroz utjehu Duha Svetoga osjetio Spasiteljevu ljubav i blizinu.

Godinama kasnije, želio sam ponovno oživjeti isti osjećaj Spasiteljeve ljubavi i bliskosti koji sam osjetio prema Gospodinu tijekom toga sakramentalnog sastanka u svojoj mladosti. Stoga sam obdržao drugu jednostavnu zapovijed: istraživao sam Sveta pisma.

U Evanđelju po Luki, čitao sam o trećem danu nakon njegova raspeća i pokopa, kada su vjerne žene došle, iz ljubavi prema Spasitelju, pomazati njegovo tijelo. Kad su stigle, našle su kamen otkotrljan s grobnice i vidjele su da njegovo tijelo nije bilo tamo.

Dva su anđela stajala u blizini i upitali su zašto se boje:

»Zašto tražite živoga među mrtvima?

On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji:

‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!’«.

Te večeri u sumrak, dvojica su učenika bila na putu iz Jeruzalema u Emaus, a uskrsli im se Gospodin ukazao i hodao s njima.

Lukin nam zapis dopušta da i mi hodamo s njima te večeri:

»I dok su tako razgovarali i pretresali, približi im se sam Isus te pođe s njima.

Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati.

I on ih zapita: ‘Kakav je to razgovor što ga među sobom vodite na putu?’

Oni se zaustaviše, ožalošćeni, te mu jedan od njih imenom Kleofa reče: ‘Ti si jedini stranac u Jeruzalemu koji ne znaš što se njemu dogodilo ovih dana!’«

Rekoše mu u svojoj žalosti da je Isus umro kada su povjerovali da će on biti Otkupitelj Izraela.

To je vjerojatno pobudilo suosjećanje u glasu uskrslog Gospodina dok je govorio ožalošćenim i uplakanim učenicima.

Kad sam nastavio čitati, došle su ove riječi koje su ugrijale moje srce, baš kao što sam osjećao kad sam bio dječak:

»Kad se približiše selu kamo su išli, on se pričini kao da ide dalje.

Oni ga uzeše ustavljati i moliti: ‘Ostani s nama, jer je večer; dan je već na izmaku!’ I uđe da ostane s njima.«

Spasitelj je te večeri prihvatio poziv ući u kuću svojih učenika. Sjeo je i jeo s njima. Uzeo je kruh, blagoslovio ga, razlomio i pružio ga njima. Oči su im se otvorile i oni su ga prepoznali. Zatim je nestao pred njima.

Luka je zabilježio za nas osjećaje tih blagoslovljenh učenika: »Oni jedan drugomu rekoše: ‘Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma!’«

Dvojica učenika zatim su požurili natrag u Jeruzalem kako bi rekli jedanaestorici apostola što se dogodilo. Dok su iznosili svoje iskustvo, Spasitelj se ponovno ukazao.

Stao je među njih i »reče im: ʻMir vama!ʼ« Zatim je pregledao proroštva o svojem poslanju da pomiri za grijehe sve djece njegova Oca i razvrgne smrtne uze.

»Te im reče: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih,

da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.

Vi ste svjedoci toga.’«

Baš kao i njegovi ljubljeni učenici, svako dijete Nebeskog Oca koje je odabralo ući kroz vrata krštenja pod savezom je da će biti svjedok Spasitelja i brinuti se za potrebite tijekom svojega smrtnog života. Tu nam je obvezu pojasnio veliki prorok Alma iz Mormonove knjige prije mnogo stoljeća kod voda Mormonovih:

»Pošto želite pristupiti u stado Božje, i biti prozvani narodom njegovim, i voljni ste ponijeti jedan drugome bremena, da bi bila laka;

Da, i voljni ste tugovati s onima koji tuguju; da, i tješiti one koji trebaju utjehu, i stajati kao svjedoci Božji u svako vrijeme i u svemu, i na svakome mjestu… i to do smrti, da bi vas Bog otkupio… da biste mogli imati vječni život.«

Ako ste vjerni tim obećanjima, otkrit ćete da Gospodin održava svoje obećanje da će biti jedno s vama u vašoj službi, čineći vaša bremena lakima. Spoznat ćete Spasitelja i s vremenom ćete postati poput njega i »usavršit[i] se u njemu«. Pomažući drugima za Spasitelja, otkrit ćete da mu se približavate.

Mnogi od vas voljeli su one koji su zalutali s puta u vječni život. Pitali ste se što još možete učiniti kako biste ih vratili. Možete se osloniti na Gospodina i približiti im ga dok mu služite u vjeri.

Možete se sjetiti Gospodinova obećanja Josephu Smithu i Sidneyju Rigdonu dok su bili daleko od svojih obitelji zbog zadataka koje im je on dao: »Prijatelji moji Sidney i Josephe, obitelji su vaše dobro; one su u rukama mojim, i ja ću učiniti s njima kako mi se čini dobro; jer u meni je sva moć.«

Dok vidate rane potrebitima, Gospodinova će vas moć podržavati. Njegove će se ruke protegnuti s vašima za pružanje utjehe i blagoslova djeci našega Nebeskog Oca.

Svaki sluga Isusa Krista koji je u savezu primit će njegovo usmjerenje od Duha dok blagoslivlja druge i služi im u njegovo ime. Zatim će osjetiti Spasiteljevu ljubav i pronaći radost u približavanju njemu.

Svjedok sam Uskrsnuća Gospodinova tako sigurno kao da sam bio ondje s dvojicom učenika u kući na putu za Emaus. Znam da on živi.

Ovo je njegova istinita Crkva – Crkva Isusa Krista. Na sudnji ćemo dan stati pred Spasitelja, licem u lice. Bit će to vrijeme velike radosti za one, u ovom životu, koji su mu se približili u njegovoj službi i mogu željno iščekivati čuti njegove riječi: »Dobro, valjani i vjerni slugo!«

Svjedočim kao svjedok uskrslog Spasitelja i našeg Otkupitelja, u ime Isusa Krista. Amen.