Božanski oblici pomoći za smrtnost
Naum našega Nebeskog Oca pruža oblike pomoći koji nas vode kroz naše smrtno putovanje.
I.
Kroz proroka Josepha Smitha, Gospodin je objavio nekoliko stvari o našem predzemaljskom životu. Tamo smo postojali kao duhovna djeca Božja. Budući da je Bog želio pomoći svojoj djeci napredovati, odlučio je stvoriti Zemlju na kojoj mi možemo primiti tijelo, učiti kroz iskustvo, razvijati božanske osobine i biti iskušani kako bi se vidjelo hoćemo li obdržavati Božje zapovijedi. Onima koji su se osposobili »slava će biti nadodana na glave njihove u vijeke vjekova« (Abraham 3:26).
Kako bi uspostavio uvjete toga božanskog nauma, Bog je odabrao svojega Jedinorođenog Sina da bude naš Spasitelj. Lucifer, čija bi predložena alternativa uništila opredjeljivanje čovjeka, postao je Sotona i bio je »bačen dolje«. Protjeran na Zemlju i uskraćene povlastice smrtnoga života, Sotoni je bilo dopušteno pokušati »obmanj[ivati] i zasljeplj[ivati] ljude, i da ih odvodi zasužnjene po volji svojoj, i to sve one koji ne htjedoše poslušati glas [Božji]« (Mojsije 4:4).
Za Božji veliki naum smrtnog rasta njegove djece bilo je bitno da ona iskuse »oprečnost[] u svemu« (2 Nefi 2:11). Kao što se naši fizički mišići ne mogu razviti ili održavati bez naprezanja protiv zakona gravitacije, tako smrtni rast zahtijeva od nas naprezanje protiv Sotoninih iskušenja i ostalih oprečnosti smrtnosti. Najvažnije za duhovni rast je uvjet da izaberemo između dobra i zla. Oni koji odabiru dobro napredovat će prema svojoj vječnoj sudbini. Oni koji odabiru zlo – kao što će svi to učiniti u raznim iskušenjima smrtnosti – trebat će spasonosnu pomoć, koju je brižni Bog osmislio pružiti.
II.
Nesumnjivo, Božja najsnažnija smrtna pomoć bila je njegovo pružanje Spasitelja, Isusa Krista, koji će patiti kako bi platio cijenu i omogućio oprost za okajane grijehe. To milosrdno i veličanstveno Pomirenje objašnjava zašto je vjera u Gospodina Isusa Krista prvo načelo evanđelja. Njegovo Pomirenje »ostvaruje uskrsnuće mrtvih« (Alma 42:23) i ono »pomir[uje] za grijehe svijeta« (Alma 34:8), brišući sve naše okajane grijehe i dajući našem Spasitelju moć da nam pomogne u našim smrtnim slabostima.
Povrh toga veličanstvenog brisanja počinjenih grijeha i oprosta, naum brižnog Oca na Nebu pruža mnoge druge darove koji nas štite, uključujući zaštitu od grijeha na prvom mjestu. Naš smrtni život uvijek započinje s ocem i majkom. Idealno, oboje su prisutni s različitim darovima koji vode naš rast. Ako ne, njihovo odsustvo dio je oprečnosti koju moramo prevladati.
III.
Naum našega Nebeskog Oca pruža druge oblike pomoći koji nas vode kroz naše smrtno putovanje. Govorit ću o njih četiri. Molim vas, nemojte me držati za moj broj četiri, jer se ti se oblici pomoći preklapaju. Štoviše, uz njih postoje i druge milosrdne zaštite.
Prvo, govorim o svjetlu ili Duhu Kristovu. U svojem velebnom naučavanju Moronijeve knjige, Moroni citira svojeg oca da »Duh je Kristov dan svakomu čovjeku, da može raspoznavati dobro od zla« (Moroni 7:16). To isto naučavanje čitamo u suvremenim objavama:
»I Duh daje svjetlo svakom čovjeku koji dođe na svijet; i Duh prosvjetljuje svakog čovjeka diljem svijeta koji sluša glas Duha« (Nauk i savezi 84:46).
I opet: »Jer Duh je moj poslan u svijet da prosvijetli ponizne i raskajane, a na osudu bezbožnih« (Nauk i savezi 136:33).
Predsjednik Joseph Fielding Smith objasnio je te stihove Svetog pisma: »Gospodin nije ostavio čovjeka (kad se rodi na ovom svijetu) bespomoćnog, tražeći kako bi pronašao svjetlo i istinu, već svaki čovjek… rođen je s pravom da primi vodstvo, poduku, savjet Duha Kristovog ili svjetla istine.«
Drugi veliki oblici pomoći koje Gospodin pruža kako bi nam pomogao odabrati ono što je ispravno je skup božanskih uputa u Svetim pismima kao dio nauma spasenja (nauma sreće). Te su upute zapovijedi, uredbe i savezi.
Zapovijedi definiraju put koji je naš Nebeski Otac označio za nas kako bismo napredovali prema vječnom životu. Ljudi koji zamišljaju zapovijedi kao način na koji Bog odlučuje koga će kazniti ne uspijevaju razumjeti tu svrhu Božjega brižnog nauma sreće. Na tom putu postupno možemo postići potreban odnos s našim Spasiteljem i osposobljavamo se za povećanje njegove moći kako bi nam pomogla na našem putu prema odredištu koje on želi za sve nas. Naš Nebeski Otac želi da se sva njegova djeca vrate u celestijalno kraljevstvo, gdje borave Bog i naš Spasitelj, i da imaju način života poput onih koji prebivaju u toj celestijalnoj slavi.
Uredbe i savezi dio su zakona koji definira put u vječni život. Uredbe i sveti savezi koje sklapamo s Bogom kroz njih potrebni su koraci i bitne zaštitne ograde duž tog puta. Volim razmišljati o ulozi saveza kao o pokazivanju da su prema Božjem naumu njegovi najveći blagoslovi dani onima koji unaprijed obećaju obdržavati određene zapovijedi i koji obdržavaju ta obećanja.
Ostali Bogom dani oblici pomoći za donošenje ispravnih odluka očitovanja su Duha Svetoga. Duh Sveti treći je član Božanstva. Njegova funkcija, definirana u Svetim pismima, jest svjedočiti o Ocu i Sinu, podučavati nas, prisjetiti nas svega i voditi nas u svoj istini. Sveta pisma uključuju mnoge opise očitovanja Duha Svetoga, poput duhovnog svjedočanstva kao odgovora na upit o istinitosti Mormonove knjige. Očitovanje ne treba miješati s darom Duha Svetoga koji se podjeljuje nakon krštenja.
Jedan od najznačajnijih oblika Božjih pomoći njegovoj vjernoj djeci jest dar Duha Svetoga. Važnost tog dara očita je u činjenici da se formalno podjeljuje nakon pokajanja i krštenja vodom, »a tada [Sveta pisma objašnjavaju] dolazi otpust grijeha vaših ognjem i Duhom Svetim« (2 Nefi 31:17). Osobe koje imaju taj otpust grijeha – a zatim redovito obnavljaju svoje čišćenje svakodnevnim pokajanjem i življenjem u skladu sa savezima koji sklapaju kroz uredbu sakramenta – osposobljene su za obećanje da Duh Sveti, Duh Gospodnji, »mo[že] uvijek biti s njima« (Nauk i savezi 20:77).
Stoga, predsjednik Joseph F. Smith naučavao je da će Duh Sveti »prosvijetliti umove ljudi u odnosu na ono što je Božje, uvjeriti ih da su u trenutku svojega obraćenja izvršili volju Očevu i da u njima bude postojano svjedočanstvo kao suputnik kroz život, djelujući kao stalan i siguran vodič u svu istinu te ispunjavajući ih iz dana u dan radošću i veseljem, sa sklonošću činiti dobro svim ljudima, trpjeti krivo umjesto činiti krivo, biti ljubazni i milosrdni, dugotrpni i dobrotvorni. Svi koji posjeduju taj neprocjenjiv dar, taj dragocjeni biser, imaju stalnu žeđ za pravednošću. Bez pomoći Duha Svetoga«, zaključio je predsjednik Smith, »nijedan smrtnik ne može hodati ravnim i uzanim putem.«
IV.
S toliko mnogo snažnih oblika pomoći kako bi nas vodio na našem smrtnom putovanju, razočaravajuće je što mnogi ostaju nespremni za svoj postavljeni sastanak s našim Spasiteljem i Otkupiteljem, Isusom Kristom. Njegova usporedba o deset djevica, o kojoj se tako često govori na ovom saboru, predlaže da od onih koji su pozvani susresti se s njim, samo polovica neće biti spremna.
Svi znamo primjere nespremnih: misionari povratnici koji su prekinuli svoj duhovni rast razdobljima neaktivnosti, mladi koji su ugrozili svoj duhovni rast odvajanjem od crkvenog učenja i aktivnostima, muškarci koji su odgodili svoje zaređenje u Melkisedekovo svećeništvo, muškarci i žene – ponekad potomstvo plemenitih pionira ili dostojnih roditelja – koji su otišli s puta saveza ne sklopivši i ne obdržavajući saveze u svetom hramu.
Mnoga od tih odstupanja nastaju kada članovi ne slijede temeljni plan duhovnog održavanja osobne molitve, redovitog proučavanja Svetih pisama i čestog kajanja. Za razliku od toga, neki zanemaruju tjednu obnovu saveza ne blagujući sakrament. Neki kažu da Crkva ne zadovoljava njihove potrebe, zamjenjujući ono što oni smatraju svojim budućim potrebama ispred onoga što je Gospodin omogućio u svojim mnogim naučavanjima i prilikama za našu osnovnu službu drugima.
Poniznost i povjerenje u Gospodina lijekovi su za takva odstupanja. Kao što se naučava u Mormonovoj knjizi, Gospodin »blagoslivlja i obasipa napretkom one koji stave uzdanje svoje u nj« (Helaman 12:1). Povjerenje u Gospodina posebna je potreba za sve koji pogrešno mjere zapovijedi Božje i naučavanja njegovih proroka u odnosu na najnovija otkrića i ljudsku mudrost.
Govorio sam o mnogim oblicima pomoći koje je naš brižni Otac na Nebu dao kako bi pomogao svojoj djeci da mu se vrate. Naš dio u tom božanskom naumu jest uzdati se u Boga te tražiti i upotrijebiti te božanske oblike pomoći, ponajvećma Pomirenje njegova voljenoga Sina, našega Spasitelja i Otkupitelja, Isusa Krista. Molim se da ćemo podučavati i živjeti ta načela, u ime Isusa Krista. Amen.