Nadoknađujući blagoslovi

Služeći u predsjedavajućem biskupstvu, imao sam povlasticu upoznavati svetce posljednjih dana širom svijeta na raznim mjestima i u različitim kulturama. Stalno su me nadahnjivale vaša trajna vjera i odanost Gospodinu Isusu Kristu. Ipak, bio sam također dirnut raznolikim i često teškim okolnostima s kojima se mnogi od vas suočavaju – izazovima poput bolesti, invaliditeta, ograničenih resursa, manje mogućnosti za brak ili obrazovanje, zlostavljanja od strane drugih te ostalih ograničenja ili prinuda. Ponekad se može činiti da te kušnje ometaju vaš napredak i dovode u pitanje vaša istinska nastojanja da živite evanđelje u potpunosti, što vam otežava služenje, štovanje i ispunjavanje svetih dužnosti.

Moji dragi prijatelji, ako se ikada osjećate ograničeno ili u nepovoljnom položaju zbog okolnosti svojeg života, želim da znate ovo: Gospodin vas voli osobno. On poznaje vaše okolnosti i vrata do njegovih blagoslova ostaju vam širom otvorena bez obzira na izazove s kojima se suočavate.

Tu sam istinu naučio kroz osobno iskustvo koje je, iako naizgled beznačajno, ostavilo trajan dojam na mene. U dobi od 22 godine, dok sam služio u francuskim zračnim snagama u Parizu, bio sam oduševljen kad sam saznao da će starješina Neal A. Maxwell, apostol Gospodnji, govoriti na saboru na Elizejskim poljanama. Međutim, neposredno prije događaja, primio sam zapovijed da odvezem višeg časnika u zračnu luku točno u vrijeme kada je sabor trebao biti održan.

Bio sam razočaran. No odlučan prisustvovati, ostavio sam časnika i požurio na sabor. Nakon što sam pronašao parkirno mjesto, sjurio sam se niz Elizejske poljane do mjesta sastanka i stigao bez daha samo pet minuta prije kraja sastanka. Baš kad sam ušao, čuo sam starješinu Maxwella kako kaže: »Sada ću vam dati apostolski blagoslov.« U tom sam trenutku imao prekrasno, nezaboravno duhovno iskustvo. Duh me nadvladao i činilo se kao da riječi blagoslova prodiru u svaku srž moje duše, kao da su bile namijenjene samo meni.

Ono što sam iskusio tog dana bilo je malo, ali snažno očitovanje utješnog aspekta Božjeg nauma za njegovu djecu: kada nas okolnosti izvan naše kontrole spriječe u ispunjavanju pravednih želja našeg srca, Gospodin će to nadoknaditi na načine koji nam omogućuju da primimo njegove obećane blagoslove.

Ta utješna istina utemeljena je na tri ključna načela koja se nalaze u obnovljenom evanđelju Isusa Krista:

1. Bog voli svakoga od nas savršeno. »[On] poziva sve [nas] da dođe[mo] k njemu i uzm[emo] udjela u dobroti njegovoj.« Njegov naum otkupljenja osigurava da će svakome, bez iznimke, biti dana pravedna prilika da jednoga dana prime blagoslove spasenja i uzvišenja.

2. Budući da je Bog i pravedan i milosrdan te da je njegov naum savršen, on nas neće smatrati odgovornima za stvari izvan naše kontrole. Starješina Neal A. Maxwell objasnio je da »Bog… milosrdno uzima u obzir ne samo naše želje i našu izvedbu, već i stupnjeve teškoće koju nam nameću naše različite okolnosti«.

3. Kroz Isusa Krista i njegovo Pomirenje možemo pronaći snagu da ustrajemo i naposljetku prevladamo sve životne izazove. Kao što je Alma podučio, Spasitelj nije uzeo na sebe samo grijehe pokajnika, već i »boli i bolesti naroda svojega« i »slabosti njihove«. Stoga, osim što nas otkupljuje od naših grešaka, Gospodinovo milosrđe i milost podržavaju nas kroz nepravde, nedostatke i ograničenja nametnuta našim smrtnim iskustvom.

Primanje tih nadoknađujućih blagoslova dolazi uz određene uvjete. Gospodin traži od nas da učinimo »sve[] što možemo« i da »prines[emo] cijelu dušu svoju kao prinos njemu«. To zahtijeva duboku želju, iskreno i vjerno srce te našu najveću marljivost u obdržavanju njegovih zapovijedi i usklađivanju naše volje s njegovom.

Kada naša iskrena nastojanja nisu dorasla našim težnjama zbog okolnosti koje su izvan naše kontrole, Gospodin i dalje prihvaća želje našeg srca kao dostojan prinos. Predsjednik Dallin H. Oaks podučio je: »Bit ćemo blagoslovljeni za pravedne želje našeg srca iako su nam neke vanjske okolnosti onemogućile da te želje provedemo u djelo.«

Dok se prorok Joseph Smith brinuo zbog svojeg brata Alvina, koji je preminuo ne primivši ključne evanđeoske uredbe, primio je ovu utješnu objavu: »Svi koji umru odsele bez spoznaje o [evanđelju], koji bi ga primili svim srcem svojim, bit će baštinici [celestijalnog kraljevstva Božjeg].« Gospodin je zatim dodao: »Jer ja ću, Gospod, suditi svim ljudima prema djelima njihovim, prema želji srdaca njihovih.«

Ono što je važno Gospodinu nije samo jesmo li sposobni, već i jesmo li voljni učiniti sve što možemo kako bismo ga slijedili kao našeg Spasitelja.

Jednom je jedan prijatelj tješio mladog misionara koji je tugovao zbog svojega ranijeg razrješenja uslijed zdravstvenih razloga, unatoč njegovim iskrenim molitvama i iskrenoj želji za služenjem. Taj je prijatelj iznio stih u kojem je Gospodin izjavio da, kada njegova djeca »krenu svom snagom svojom« i »ne zaustave marljivost svoju« kako bi ispunila njegove zapovijedi, »a neprijatelji njihovi [što može uključivati nepovoljne okolnosti u našem životu] spriječe ih u izvršenju tog djela, gle, po volji mi je ne tražiti više to djelo iz ruku tih [ljudi], već prihvatiti od prinosa njihovih«.

Moj je prijatelj posvjedočio tom mladiću kako je Bog znao da je on dao sve od sebe u odgovaranju na poziv za služenje. Uvjerio ga je da je Gospodin prihvatio njegov prinos i da blagoslovi obećani svim vjernim misionarima neće biti uskraćeni.

Gospodinovi nadoknađujući blagoslovi često dolaze kroz ljubaznost i služenje drugih koji nam pomažu ostvariti ono što ne možemo učiniti sami. Sjećam se trenutka kada smo se, živeći daleko od jedne od naših kćeri u Francuskoj, osjećali bespomoćno pomoći joj nakon teškog poroda. Tog je istog tjedna naš odjel u Uti tražio pomoć za majku koja je upravo rodila blizance. Moja se supruga Valérie dobrovoljno javila da joj odnese obrok, s molitvom u srcu za tu novu majku i našu kćer u potrebi. Ubrzo nakon toga, saznali smo da su se sestre iz odjela naše kćeri u Francuskoj organizirale kako bi osigurale obroke za njezinu obitelj. Bog nam je odgovorio na naše molitve, šaljući svoje anđele da donesu utjehu kada mi nismo mogli.

Kada se suočavamo s ograničenjima i izazovima, prepoznajmo naše vlastite blagoslove – naše darove, izvore i vrijeme – te ih koristimo za služenje potrebitima. Čineći to, nećemo samo blagosloviti druge, već ćemo prizvati iscjeljenje i nadoknadu u svoj život.

Jedan od najsnažnijih načina na koji možemo doprinijeti Božjim nadoknađujućim blagoslovima jest kroz zastupničko djelo koje činimo za naše pretke u domu Gospodnjem. Dok vršimo uredbe za njih, aktivno sudjelujemo u Gospodinovu velikom djelu spasenja, koristeći svoje darove i sposobnosti da pružimo blagoslove onima koji ih nisu imali priliku primiti tijekom svojega smrtnog života.

Brižno služenje koje pružamo u svetim hramovima podsjeća nas da se Spasiteljeva milost proteže i nakon ovog života. U životu koji dolazi, mogle bi nam biti dane nove prilike da ostvarimo ono što nismo mogli u ovome smrtnom životu. Govoreći sestrama koje još nisu pronašle vječnog suputnika, predsjednik Lorenzo Snow rekao je s ljubavlju: »Niti jedan svetac posljednjih dana koji umre, nakon što je živio vjernim životom, neće biti lišen bilo čega jer nije uspio obaviti određene stvari kada nije imao mogućnosti to učiniti. (…) Imat će sve blagoslove, uzvišenje i slavu koje će imati svaki muškarac ili žena koji su imali tu priliku.«

Ta je poruka nade i utjehe za sve nas, Božju djecu. Nitko od nas ne može izbjeći izazove i ograničenja smrtnosti. Naposljetku, svi smo rođeni s urođenom nesposobnošću da spasimo sebe. No imamo brižnog Spasitelja i »znademo da smo milošću [njegovom] spašeni, nakon svega što možemo učiniti«.

Svjedočim da, iako mnoge životne okolnosti mogu biti izvan naše kontrole, nitko od nas nije izvan dosega Gospodinovih beskonačnih blagoslova. Kroz svoju pomirbenu žrtvu Spasitelj će nadoknaditi svaku nesposobnost i nepravdu prinesemo li mu cijelu svoju dušu. U ime Isusa Krista. Amen.