Točno pred našim očima

Braćo i sestre, jako sam zahvalan što mogu biti s vama. Volimo vas, zahvalni smo na vama i osjećamo se blagoslovljeni vašim molitvama.

Predsjednik Russell M. Nelson rekao je na našemu posljednjem saboru: »Vidite li što se događa točno pred našim očima? Molim se da nećemo propustiti veličanstvenost ovoga trenutka. Gospodin doista ubrzava svoje djelo.«

Ubrzavanje njegova djela. »Ubrzavanje« je važna riječ. Predlaže brzo kretanje, povećanje brzine, pa čak i hitnost. U rastu Crkve i Kristova nauma događa se ubrzavanje. I svi smo mi dio toga.

U travnju 1834. godine u Kirtlandu, Ohio, prorok Joseph Smith okupio je sve koji su obnašali svećeništvo u malu školsku zgradu, veličine oko 4,3 kvadratna metra. Mogli bismo smjestiti desetke tih školskih zgrada u ovaj konferencijski centar, uz višak mjesta. Joseph Smith rekao je: »Večeras ovdje vidite samo nekolicinu svećenika, ali ova će Crkva ispuniti Sjevernu i Južnu Ameriku – ispunit će svijet.«

To se proroštvo ispunjava »točno pred našim očima«. Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana raste u broju članova i obitelji, misija i misionara, sastajališta i hramova te u upisima na naše vjeronauke, institute i sveučilišta diljem svijeta.

Zahvalni smo što smo na Zemlji kada Crkva raste u broju i utjecaju, no još važnije u srcima i životima njezinih članova. Mi smo poznati kao učenici Isusa Krista. Iznosimo svoja svjedočanstva o njemu, njegovoj Crkvi, njegovim putevima i njegovu putu saveza. Mi smo njegov narod i on je naš Spasitelj.

Divim se onome što predsjednik Nelson naziva »veličanstveno[šću] ovog trenutka« i izražavam duboku zahvalnost Gospodinu za njegovo djelo. Potičem nas da stojimo ponosno kao njegovi učenici, očevidci ispunjenja proroštva, i drevnog i suvremenog.

Postoje protivnici koji viču »evo ovdje i evo ondje«, baš kao što su to činili u vrijeme proroka Josepha Smitha. Međutim, oni jesu i bit će samo fusnote u ovome plemenitom djelu. Sjetite se riječi Josepha Smitha: »Standard istine je uspostavljen; nijedna neposvećena ruka ne može zaustaviti napredovanje djela; progoni mogu bjesnjeti… ali istina će Božja ići naprijed odvažno, plemenito i neovisno, sve dok ne uđe na svaki kontinent, posjeti svaku klimu, prođe svakom zemljom i odjekne u svakom uhu, sve dok se svrhe Božje ne ispune i Veliki Jahve ne kaže: djelo je dovršeno.«

U svojim zaduženjima ove godine imao sam mjesto u prvom redu da vidim kako Gospodin ubrzava svoje djelo. Crkva gradi hramove neviđenim tempom, dajući većem broju članova priliku za štovanje u domu Gospodnjem. Drugo, misionarski rad sabire rekordne brojeve u stado Dobra pastira, Isusa Krista. I treće, crkveno obrazovanje u mnogim je konfiguracijama na novom vrhuncu u podučavanju onih koji »traž[e] ovoga Isusa«.

Danas Crkva ima 367 hramova u različitim fazama projektiranja, izgradnje ili rada. U koju svrhu? Odgovor se proglašava na svakom hramu: »Posvećen Gospodinu«. Hram otvara put najvišim blagoslovima koje naš Otac na Nebu ima za svakog od nas. Braćo i sestre, ubrzavamo svoje posvećenje dok živimo dostojno hrama, kada štujemo u domu Gospodnjem i dok sklapamo saveze s Bogom za sebe i za naše pretke s druge strane vela.

Predsjednik Nelson rekao je: »Napadi neprijatelja eksponencijalno rastu u žestini i u raznolikosti. Naša potreba da redovito budemo u hramu nikada nije bila veća. Preklinjem vas da uz molitvu razmotrite to kako provodite svoje vrijeme.« U njegovu domu možemo osjetiti Gospodinovu svetu nazočnost i transcendentni mir.

Prošle godine imao sam povlasticu predsjedavati na posvećenju hrama Mendoza Argentina. U svojoj sam poruci spomenuo proroštvo starješine Melvina J. Ballarda iz 1926. da će djelo Gospodnje neko vrijeme sporo rasti u Južnoj Americi, »baš kao što hrast polako raste iz žira. Neće naglo narasti za jedan dan«, ali tisuće će se pridružiti Crkvi, a narodi Južne Amerike postat će »sila u Crkvi«. Vidio sam ispunjenje tog proroštva točno pred svojim očima.

Mendoza, nekada mali žir, postala je moćan hrast. Taj se rast ponavlja na svim kontinentima i otocima morskim.

Vidimo kako Gospodin ubrzava svoje djelo u misijama. Godine 2024. 80 000 misionara služilo je u 450 misija. Trideset šest od njih nove su misije. Prošle je godine misionarski rad doveo više od 308 000 novih članova u Crkvu. Više od brojeva, duh sabiranja dovodi duše Isusu Kristu i njegovu evanđelju.

Razmišljam o apostolima Brighamu Youngu i Heberu C. Kimballu koji su 1839. kao misionari krenuli na Britansko otočje. Bili su bolesni, ostavili su obitelji bolesne i siromašne. Ipak, njih dvojica popeli su se u kola, i dok su još uvijek bili na vidiku svojih najmilijih, Heber je rekao: »Ustanimo i pozdravimo ih«. S mukom su ustali i viknuli: »Hura, hura za Izrael!«

Vidio sam isti entuzijazam za Gospodinovo djelo u Limi, u Peruu, kada sam se susreo s misionarima iz centra za obuku misionara i misija u Limi. Kakav prizor! Vidio sam ubrzavanje točno pred svojim očima. Sada postoji sedam misija samo u gradu Limi.

Na kraju našeg sastanka, misionari su imali posebno iznenađenje za mene. Ustali su i klicali: »Hura za Izrael!« Nikada neću zaboraviti taj trenutak; volio bih da ste svi mogli biti tamo. Točno pred mojim očima bili su misionari koji su odložili »ono što je od ovoga svijeta« kako bi služili Gospodinu i pomogli ubrzati njegov dolazak.

Vidimo kako Gospodin ubrzava obrazovne prilike za naše članove pa čak i za one koji nisu naše vjere diljem svijeta. Jedna od stvari koja nas izdvaja kao crkvu jest naš naglasak na obrazovanje. Gospodin je u ranim danima Obnove zapovjedio da »nastoj[imo] učiti, i to proučavanjem i također vjerom«. To se događa danas i vrijedno je odjekujućeg uzvika »hura«.

Trenutno je više od 800 000 polaznika širom svijeta upisano na Vjeronauk i Institut, što je najveći broj upisanih u povijesti Crkve. Naši se mladi okupljaju na razne načine, od ranih jutarnjih, dnevnih i večernjih predavanja do interneta i proučavanja kod kuće. Oni su moćna i pravedna četa koja stječe snagu jedni od drugih dok uče o Isusu Kristu, slijede ga i svjedoče o njemu kao o Sinu Božjemu.

Prošle jeseni govorio sam na sastanku duhovne misli u areni punoj polaznika Vjeronauka i Instituta te njihovih roditelja na sveučilištu University of Utah. Njihova je nazočnost puno govorila o njihovoj želji da upoznaju i slijede Isusa Krista. Moja je poruka tim polaznicima bila jasna: Dajte Gospodinu podjednako vrijeme. Savjetovao sam ih da uravnoteže svoje učenje s istinskim višim učenjem, čak i proučavanjem »Sin[a] Boga živoga«.

Tražim isto od svih danas: Što god se nalazi na vašem popisu što obaviti, dajte Gospodinu jednako vrijeme, a ne višak vremena, u osobnom proučavanju Svetih pisama, obiteljskom proučavanju priručnika Dođi i slijedi me, molitvi, crkvenim pozivima, posluživanju, blagovanju sakramenta, štovanju u hramu i promišljanju o Božjim stvarima. Naš je Gospodin i Spasitelj rekao: »Učite od mene. (…) Tako ćete naći pokoj svojim dušama.« Vjerujte mu na riječ. I dajte mu jednako vrijeme.

Predsjednik Nelson rekao je: »Preklinjem vas, dopustite da Bog prevlada u vašem životu. Dajte mu pošteni dio svojeg vremena. Dok to činite, primijetite što se događa vašem pozitivnom duhovnom zamahu.«

Vidimo kako se taj zamah izgrađuje na vjeronaucima, institutima i crkvenim sveučilištima. U tim okruženjima Gospodin je prioritet. To bi trebao biti i u životu svakoga od nas.

Još jedno područje koje pokazuje rastući doseg obrazovanja u Crkvi jest BYU‑Pathway Worldwide. Diljem svijeta broj upisanih dosegao je skoro 75 000 i nastavlja brzo rasti. Većina su članovi, a više od jedne trećine nalazi se u Africi. Bit Pathwaya u potpunosti je pristup obrazovanju. Završetak tečajeva znači pristup zaposlenju, a pristup zaposlenju znači bolji život za obitelji i više prilika za služenje Gospodinu.

Kada sam se sastao s vođama kolčića u Ugandi, saznao sam da je cijelo predsjedništvo kolčića bilo upisano u program BYU-Pathway. Što smo vremenitije i duhovnije spremniji, to više možemo spriječiti lukave napade protivnika. Sjetite se Petrovih riječi: »Vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere!«

Priznajem da posred radosne vijesti evanđelja postoje oni koji se muče, koji imaju izazove vjere, sumnje i pitanja na koja se čini da nemaju odgovora. Braćo i sestre, Isus Krist jest odgovor. Započnite s njim. Tražite njegovu ruku u svojem životu. Slušajte ga. »Neka se ne uznemiruje… vaše srce«, rekao je u svojim posljednjim satima svojim učenicima prije Getsemanija, prije nego što je ponio svoj križ ulicama Jeruzalema, prije Golgote, gdje je dovršio svoju pomirbenu žrtvu – što je samo on, Jedinorođeni Sin Božji, mogao učiniti.

Znajte da on razumije. Uzeo je na sebe sve naše grijehe, pogreške, bijedu i vrlo loše dane kako bismo mogli ponovno živjeti s našim Ocem na Nebu u vječnosti. Rekao je: »Oslanjajte se na mene u svakoj misli; ne sumnjajte, ne bojte se«. Vjera u Isusa Krista može vas uzdignuti i iscijeliti vašu ranjenu dušu. Vjerujte mu i požurit ćete svoj povratak u »naručj[e] ljubavi njegove«.

Ponovno naglašavam riječi našega živućeg proroka: »Vidite li što se događa točno pred našim očima? Molim se da nećemo propustiti veličanstvenost ovoga trenutka. Gospodin doista ubrzava svoje djelo.« Neka mi, kao učenici svojeg doba, uzvikujemo: »Hura za Izrael«, dok se pripremamo za povratak svojeg Gospodina i Spasitelja. U ime Isusa Krista. Amen.