Evanđelje Isusa Krista usmjereno na obitelj

Nauk Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana usmjeren je na obitelj. Hram je ključan za naš nauk o obitelji. Uredbe primljene ondje omogućuju nam da se kao vječne obitelji vratimo u nazočnost našega Nebeskog Oca.

S Općim saborom u travnju 2025., predsjednik Russell M. Nelson najavio je izgradnju 200 novih hramova. Volio je najavljivati nove hramove na kraju svakoga Općeg sabora i svi smo se radovali s njime. Međutim, s velikim brojem hramova koji su sada u najranijim fazama planiranja i izgradnje, prikladno je da usporimo najavu novih hramova. Stoga, uz odobrenje Zbora dvanaestorice apostola, nećemo najaviti nove hramove na ovom saboru. Sada ćemo krenuti naprijed u pružanju uredbi hrama članovima Crkve diljem svijeta, uključujući kada i gdje najaviti izgradnju novih hramova.

Dio mojeg govora koji sam upravo održao napisan je nakon smrti našega voljenog predsjednika Russella M. Nelsona. Ono što sada slijedi napisano je i odobreno tjednima ranije, no još uvijek predstavlja moja naučavanja, nadahnuta Gospodinom.

Proglas o obitelji, objavljen prije točno 30 godina, izjavljuje da je »Bog… ustanovio obitelj« i da je »obitelj u središtu Stvoriteljeva nauma za vječnu sudbinu njegove djece«. Također izjavljuje »da Božja zapovijed njegovoj djeci – da se množe i napuče zemlju – ostaje na snazi«. I »nadalje izjavljujemo kako je Bog zapovjedio da se sveta moć stvaranja koristi samo između muškarca i žene, zakonski vjenčanih kao muž i žena«. Tada kao starješina, Russell M. Nelson podučio je publiku Sveučilišta Brigham Young da je obitelj »vrlo značajna za Božji naum. (…) Zapravo, svrha nauma jest uzvisiti obitelj.«

Crkva Isusa Krista ponekad je poznata kao crkva usmjerena na obitelj. I jest! Naš odnos s Bogom i svrha našega smrtnog života objašnjeni su u okvirima obitelji. Evanđelje Isusa Krista jest naum našega Nebeskog Oca za dobrobit njegove duhovne djece. Doista možemo reći da smo o naumu evanđelja prvi put bili podučeni na vijeću vječne obitelji, on se provodi kroz naše smrtne obitelji, a njegova je sudbina uzvisiti Božju djecu u vječne obitelji.

Usprkos doktrinarnom kontekstu, postoji oprečnost. U Sjedinjenim Državama trpimo zbog propadanja braka i pada rađanja djece. Gotovo stotinu godina udio se kućanstava koje predvode bračni parovi smanjuje, a smanjuje se i natalitet. Brakovi i nataliteti članova naše Crkve mnogo su pozitivniji, ali su i oni značajno opali. Važno je da svetci posljednjih dana ne izgube svoje razumijevanje svrhe braka i vrijednosti djece. To je budućnost kojoj težimo. »Uzvišenje je obiteljska stvar«, podučio nas je predsjednik Nelson. »Jedino kroz spasonosne uredbe evanđelja Isusa Krista obitelji mogu biti uzvišene«.

Nacionalna opadanja braka i rađanja djece razumljiva su iz povijesnih razloga, no vrijednosti i prakse svetaca posljednjih dana trebali bi poboljšati – ne slijediti – te trendove.

U svojoj dječačkoj dobi prije 80 godina živio sam na farmi svojeg djeda i svoje bake u okruženju gdje je gotovo sve što se dogodilo tijekom dana bilo pod vodstvom obitelji. Nije bilo televizije ili druge elektronike koja bi odvlačila pažnju od obiteljskih aktivnosti. Nasuprot tome, u današnjem urbanom društvu svega nekoliko članova doživljava dosljedne aktivnosti usmjerene na obitelji. Urbani život i suvremeni prijevoz, organizirana zabava i komunikacije velike brzine olakšali su mladeži da se prema svojem domu odnose kao prema prenoćištu u kojem spavaju i povremeno jedu, no u kojem je daleko manje roditeljskog usmjeravanja njihovih aktivnosti.

Roditeljski utjecaji također su razvodnjeni načinom na koji većina članova Crkve zarađuje. U prošlim vremenima, jedan od najvećih utjecaja koji je ujedinjavao obitelj bilo je iskustvo zajedničke borbe u potrazi za zajedničkim ciljem – poput kroćenja divljine ili zarađivanja za život. Obitelj je bila organizirana i vođena jedinica gospodarske proizvodnje. Danas, većina su obitelji jedinice gospodarske potrošnje, što ne zahtijeva visoki stupanj obiteljske organizacije i suradnje.

Kako se roditeljski utjecaji smanjuju, svetci posljednjih dana i dalje imaju bogomdanu odgovornost podučavati svoju djecu da se pripreme za našu obiteljsku sudbinu u vječnosti (vidi Nauk i savezi 68:25). Mnogi od nas to moraju činiti kada sve naše obitelji nisu tradicionalne. Razvod, smrt i odvajanje jesu stvarnost. Iskusio sam to u obitelji u kojoj sam bio odgojen.

Moj je otac umro kada sam imao sedam godina, stoga je mojega mlađeg brata, sestru i mene odgojila majka udovica. Ona je nastavila u najtežim okolnostima. Bila je sama i slomljena, no uz Gospodinovu pomoć, vodilo nas je njezino moćno podučavanje nauka obnovljene Crkve. Kako se molila za nebesku pomoć u odgoju svoje djece, i bila je blagoslovljena! Odgojeni smo u sretnom domu u kojem je naš preminuli otac uvijek bio stvarnost. Podučila nas je da imamo oca i da ona ima muža te da ćemo uvijek biti obitelj zbog njihova hramskog braka. Naš je otac bio privremeno odsutan jer ga je Gospodin pozvao na drugo djelo.

Znam da mnoge druge obitelji nisu tako sretne, ali svaka samohrana majka može podučavati o ljubavi Nebeskog Oca i eventualnim blagoslovima hramskog braka. I vi to možete činiti! Naum Nebeskog Oca osigurava tu mogućnost za svakoga. Svi smo mi zahvalni na hramskom braku i na mogućim blagoslovima da budemo zapečaćeni kao vječna obitelj. Poput moje majke, volimo citirati Lehijevo obećanje njegovu sinu Jakovu da će Bog »posvetiti nevolje tvoje za korist tvoju« (2 Nefi 2:2). To se odnosi na svaku obitelj svetaca posljednjih dana, potpunu ili trenutno nepotpunu. Mi smo obiteljska crkva.

Naš nauk i naše vjerovanje u vječne obitelji jačaju nas i vezuju. Nikada neću zaboraviti obećanje mojega djeda Harrisa s majčine strane kada smo mi djeca živjeli na njegovoj farmi u blizini Paysona u Uti. Iznio mi je tragičnu vijest da je moj otac umro u udaljenom Denveru u Coloradu. Otrčao sam u spavaću sobu i kleknuo pored kreveta, roneći suze. Djed me je pratio, kleknuo na koljena pored mene i rekao: »Ja ću biti tvoj otac.« To nježno obećanje snažan je primjer onoga što djed i baka mogu učiniti kako bi ispunili praznine kada obitelj izgubi člana ili joj nedostaje član.

Roditelji, samci ili vjenčani – te drugi, poput djedova i baka, koji ispunjavaju tu ulogu za djecu – glavni su učitelji. Njihovo najučinkovitije podučavanje jest primjerom. Obiteljski je krug idealno mjesto za prikaz i učenje vječnih vrijednosti, poput važnosti braka i djece, svrhe života i istinskog izvora radosti. To je također najbolje mjesto za učenje drugih važnih životnih lekcija, poput ljubaznosti, oprosta, samokontrole te vrijednosti obrazovanja i poštenog rada.

Naravno, mnogi članovi Crkve imaju voljene članove obitelji koji ne prihvaćaju evanđeoske vrijednosti i očekivanja. Takvi članovi trebaju našu ljubav i strpljenje. U međusobnom povezivanju trebamo se sjetiti da savršenstvo koje tražimo nije ograničeno na stresne okolnosti smrtnosti. Velebno naučavanje u Nauku i savezima 138:57–59 jamči nam da se pokajanje i duhovni rast mogu nastaviti u svijetu duhova koji slijedi nakon smrtnosti. Još važnije, dok se obitelji ujedinjuju kako bi ojačale jedna drugu, svi bismo se trebali sjetiti da grijesi i neizbježni nedostatci koje svi mi proživljavamo u smrtnosti mogu biti oprošteni pokajanjem zbog veličanstvenog i spasonosnog Pomirenja Isusa Krista.

Naš Spasitelj, Isus Krist, naš je najveći uzor. Bit ćemo blagoslovljeni ako oblikujemo svoj život prema njegovim naučavanjima i požrtvovnosti. Slijediti Krista i predati se u služenju jedni drugima najbolji je lijek protiv sebičnosti i individualizma koji se sada čine tako uobičajenima.

Roditelji također imaju dužnost podučavati svoju djecu praktičnom znanju mimo evanđeoskih načela. Obitelji se ujedinjuju kad zajedno čine značajne stvari. Obiteljski vrtovi izgrađuju obiteljske odnose. Sretna obiteljska iskustva jačaju obiteljske veze. Kampiranje, sportske aktivnosti i druga rekreacija naročito su korisni za povezivanje obitelji. Obitelji trebaju organizirati obiteljska okupljanja kako bi se sjetili predaka, što vodi prema hramu.

Roditelji trebaju educirati djecu osnovnim vještinama življenja, uključujući rad u vrtu i po kući. Učenje jezika korisna je priprema za misionarsku službu i suvremeni život. Učitelji tih tema mogu biti roditelji, djedovi i bake ili članovi proširene obitelji. Obitelji cvjetaju kada uče skupno i zajedno savjetuju se oko svih stvari koje se odnose na obitelj i njezine članove.

Neki mogu reći: »Ali nemamo vremena ni za što od toga.« Kako bi pronašli vremena da se učini ono što je zaista vrijedno, mnogi će roditelji otkriti da mogu uključiti svoju obitelj ako svi isključe tehnologiju. I roditelji, sjetite se, ono što ta djeca zaista žele za večeru jest vrijeme s vama.

Veliki blagoslovi dolaze obiteljima ako se zajedno mole, klečeći ujutro i uvečer kako bi ponudile zahvalnost za blagoslove i kako bi se molile za zajedničke nedoumice. Obitelji su također blagoslovljene dok štuju zajedno na crkvenom bogoslužju i drugim sastancima duhovne misli. Obiteljske veze također se jačaju kroz obiteljske priče, stvaranje obiteljskih tradicija i iznošenje svetih iskustava. Predsjednik Spencer W. Kimball podsjeća nas da su »priče nadahnuća iz naših vlastitih života i života naših predaka… moćno oruđe za poduku«. Često su najbolji izvor nadahnuća za nas i naše potomstvo.

Svjedočim o Gospodinu Isusu Kristu, koji je Jedinorođeni Sin Boga, našega Vječnog Oca. On nas poziva da slijedimo put saveza koji vodi k nebeskom obiteljskom okupljanju. »Svećeničke moći pečaćenja, upravljane ključevima obnovljenim u hramu Kirtland, spajaju obitelji za vječnost (vidi Nauk i savezi 110:13–16). One se trenutno koriste u rastućem broju hramova Gospodnjih širom svijeta. To je stvarno. Molim se da budemo dio toga, u ime Isusa Krista. Amen.