Proglas o obitelji – riječi od Boga

Ovim se Općim saborom u listopadu 2025. bilježi 30. godišnjica objave dokumenta »Obitelj: Proglas svijetu«. Po božanskoj zamisli, taj je proglas, sa svojim objavljenim riječima, osmišljen »podržati i ojačati obitelj kao osnovnu jedinicu društva«.

Svatko pripada obitelji, bilo da ste majka, otac, kći, sin, unuk, djed ili baka, tetka, ujak, brat, sestra ili rođak. Najvažnije, svatko je od nas, kako stoji u proglasu, »ljubljeni duhovni sin ili kći nebeskih roditelja… [s] božansk[om] narav[i] i sudbin[om]«.

Kad sam 2015. bio pozvan u sveto apostolstvo, bilo mi je savjetovano: »Ovaj je proglas sada vaš. Vaše ime [ukazujući na riječi ‘Vijeće dvanaestorice apostola’ u naslovu] nalazi se upravo ovdje. Osjećajte ga i podučavajte ga kao da ga posjedujete.«

Volim proglas o obitelji. Svjedočio sam diljem svijeta, od Afrike do Australije i posvuda između, o ulozi obitelji u Božjemu vječnom naumu. Proglas ima božansko porijeklo pa se prema njemu moramo odnositi s pobožnošću koju zaslužuju riječi Božje.

Sjetite se, braćo i sestre, kako sam rekao na prethodnom Općem saboru upravo s ove govornice: »Riječi su važne.«

Dopustite mi da vam iznesem nešto pozadine o proglasu kao temeljnoj poruci onoga u što vjerujemo.

Godine 1994., godinu dana prije predstavljanja proglasa, Zbor dvanaestorice apostola raspravljao je o tome kako se društvo i vlade udaljavaju od Božjih zakona vezanih za obitelji, brak i spol. »No to nije kraj onoga što smo vidjeli«, kasnije je objasnio predsjednik Russell M. Nelson. »Mogli smo vidjeti nastojanja raznih skupina da okončaju sva mjerila i ograničenja po pitanju seksualnih aktivnosti. Vidjeli smo zbunjenost oko spolova. Mogli smo vidjeti da sve to dolazi.«

Dvanaestorica su odlučila pripremiti dokument, službeni proglas, sažimajući stav Crkve o obitelji. Tijekom te godine, ti apostoli, vidioci pozvani od Boga, pripremili su proglas o obitelji. Predsjednik Dallin H. Oaks prisjetio se da su se uz molitvu okrenuli Gospodinu za »ono što treba[ju] reći i kako treba[ju] reći«. Predstavili su ga Prvom predsjedništvu – predsjednicima Howardu W. Hunteru, Gordonu B. Hinckleyju i Thomasu S. Monsonu – na razmatranje.

Samo nekoliko mjeseci kasnije, u ožujku 1995., predsjednik Hunter preminuo je, a predsjednik Hinckley postao je 15. predsjednik Crkve. Proglas je sada bio u njegovim rukama. Kada bi bio pravi trenutak za iznošenje te izjave Crkvi? To je vrijeme došlo šest mjeseci kasnije.

Nekoliko dana prije općeg sastanka Potpornog društva održanog 23. rujna, koji je prethodio Općem saboru, predsjednik Hinckley i njegovi savjetnici sastali su se savjetujući se s općim predsjedništvom Potpornog društva. Sestre su, poput apostola, odmjeravale brige o ženama i obiteljima. One su predstojeći sastanak usmjerile na obitelji.

Predsjednik Hinckley trebao se obratiti ženama na skupu. Promišljao je o smjeru svojih riječi. Kako je rasprava napredovala, poimence se pozvao na novoosmišljen, ali još ne i javan dokument »Obitelj: Proglas svijetu«. Je li ovaj sastanak žena bio pravo okruženje za iznošenje odlučne izjave o obitelji?

Opća predsjednica Potpornog društva Elaine Jack kasnije je objasnila: »Tada nismo znali što je proglas o obitelji. (…) [Mogli smo] nagađati po naslovu, ali osjetili smo da bi sve na temu obitelji… bilo pozitivno. (…) Osjećala sam se vrlo sigurno da imamo članove Zbora dvanaestorice koji su primali objavu.«

Sastanak Potpornog društva te subote bio je povijesni sastanak. Predsjednik Hinckley predstavio je proglas o obitelji ovim važnim riječima: »S toliko izvrnutih činjenica koje se prenose kao istina, s toliko obmana koje se odnose na mjerila i vrijednosti, s toliko vabljenja i primamljivanja da se preuzme spora mrlja svijeta, osjetili smo da trebamo upozoriti i opomenuti… vezano za mjerila, nauke i običaje u odnosu na obitelj, koje su proroci, vidjeoci i objavitelji ove Crkve uvijek iznova navodili tijekom njezine povijesti.«

Zatim je pročitao proglas u cijelosti. Kao što je Gospodin rekao: »Bilo to glasom mojim ili glasom slugu mojih«.

U proglasu se izjavljuje: »Bog je ustanovio obitelj.« Volim jasnoću te izjave. Proglas nam je poziv da živimo u smrtnosti, uvijek svjesni božanske naravi u nama i vječne budućnosti koja leži pred nama. Predsjednik Nelson podučio je: »Vi ste doslovno duhovna Božja djeca. (…) Ne griješite oko toga: Vaš je potencijal božanski. Uz vaše marljivo traženje, Bog će vam dati uvide u to tko biste mogli postati.«

Kada je bio predstavljen, proglas nije bio u skladu sa stajalištima mnogih u svijetu. Nije bio tad. Nije ni sad. Postoje oni koji se protive proglasu o obitelji, braku i spolu. Neki predlažu da ga Crkva povuče, izmijeni ili čak ostavi proglas postrance.

Ovaj je proglas o obitelji, kao što je predsjednik Hinckley izjavio, nauk, moja draga braćo i moje drage sestre. Načela nisu u raskoraku, već su savršeno u koraku s putovima Gospodnjim i njegovim putem saveza. Naučavanja iz proglasa objavio je naš Gospodin Isus Krist svojim apostolima tada i sada. Ovo je njegova Crkva; on je uspostavio istine po kojima živimo.

Neki od vas mogu se osvrnuti na proglas i reći: »Ovo nije za mene.« »Čini se bezosjećajno.« »Moja obitelj ne izgleda tako.« »Ne uklapam se.«

Za one koji imaju brige, znajte da ste dijete nebeskih roditelja, dio obitelji vašega Nebeskog Oca. Nitko vas ne poznaje bolje niti mu je dublje stalo do vas od njega. Okrenite se k njemu, izlijte mu svoje srce, vjerujte njemu i njegovim obećanjima. Imate obitelj u svojem Spasitelju, Isusu Kristu, koji vas voli. On je došao na Zemlju da pomiri za naše grijehe i podnese teret naših grešaka i naših vrlo loših dana. On razumije s čime se suočavate i što osjećate. Okrenite se k njemu, vjerujte da će poslati Duha Svetoga da bude s vama, uzdigne vas i vodi. Osjetite njihovu ljubav koja se »izlijeva posvuda u srca djece ljudske… najpoželjnija [je] od svega… i najveća radost duši«.

Svi vas Gospodinovi apostoli jako vole. Molimo se za vas i tražimo Gospodinovo vodstvo za vas. Ostanite s nama. Živite u izazovnim vremenima kada vas neprijatelj nastoji učiniti svojima. Nemojte da vas odvuče. A ako je uspio, vratite se. Naše ruke posežu prema vama, kao i ruke drugih koji vas vole.

U proglasu je zapisano: »Roditelji imaju svetu dužnost podizati svoju djecu u ljubavi i pravednosti.« Mormonova knjiga daje drugo svjedočanstvo o ovoj istini. U prvom stihu prvog poglavlja čitamo: »Ja, Nefi, kako se rodih od dobrih roditelja.« Koliko je nas započelo čitati Mormonovu knjigu – i počinjalo uvijek iznova – i u tom procesu upamtilo te riječi? Upamtilo u srcu.

Jedna od mojih najdražih izjava iz proglasa jest sljedeća: »Sreća će se u obiteljskom životu najprije doseći kada se temelji na učenjima… Isusa Krista.«

Tko ne želi biti sretan?

A koja su naučavanja Isusa Krista? Još jednom, u proglasu: »Vjer[a], molitv[a], pokajanj[e], opraštanj[e], poštivanj[e], ljubav[], sućut[]… rad i zdrave rekreativne aktivnosti.«

Čiji život neće biti bolji primjenjujući ova ključna načela? Nitko od nas neće raditi savršeno; ali možemo slijediti mudre riječi predsjednika Hinckleyja: »Dajte sve od sebe.«

U proglasu čitamo: »Očevi trebaju predsjedavati… u ljubavi i pravednosti«, a »majke su primarno odgovorne za odgoj svoje djece«. Predsjedavati ne znači dominirati i odgajati ne označava sporednu ulogu. Bog je i muškarcima i ženama dao različite, ali jednake i ključne uloge koje nadopunjuju jedna drugu.

Dopustite mi da vam iznesem osobnu priču.

Moja supruga i ja naučili smo bolje raditi na tome da budemo ravnopravni partneri nakon jednog dana kada sam odlučio donijeti važnu odluku bez savjetovanja s njom. Moj ju je postupak iznenadio, bila je nespremna i doveo ju je u vrlo tešku situaciju. Nakon toga stavila je ruke na moja ramena i odlučno rekla: »Rone, molim te, nemoj mi to više nikada učiniti.« Od tada smo uglavnom usklađeni.

U proglasu o obitelji pronalazimo: »Očevi i majke obvezatni su pomagati jedno drugome kao ravnopravni partneri.«

Ravnopravni je važna riječ. Tijekom godina dok smo sestra Rasband i ja radili zajedno na onome što proglas opisuje kao naše »svet[e] odgovornosti[]«, oblikovali smo jednako ujarmljen brak. Kako je svako naše dijete sada u braku, sestra Rasband i ja nastavili smo savjetovati njih i njihove supružnike o tome kako biti ravnopravni partneri.

Kada živimo s očima uprtima na slavu Božju, poštujemo jedni druge i podržavamo jedni druge. Ti božanski obrasci pravednosti vode do stabilnosti u našim pojedinačnim životima, našim obiteljima i društvu.

Naš Otac na Nebu dao je proglas o obitelji da nam pomogne dovesti nas kući k njemu, da nam pomogne učiti i biti ispunjeni ljubavlju, snagom, svrhom i vječnim razumijevanjem. Svom svojom dušom molim vas da živite blizu njemu i njegovu voljenom Sinu. Obećavam vam da će vas, dok to činite, Duh nadahnjivati i voditi te će vam pomoći osjetiti u vašem srcu njihov obećani mir koji »nadilazi svaki razum«. U ime Isusa Krista. Amen.