Iskušani i osnaženi u Kristu
Trenutci iskušavanja nisu dokaz da vas je Gospodin napustio. Umjesto toga, oni su dokaz da vas on dovoljno voli kako bi vas pročistio i osnažio.
Moja draga braćo i moje drage sestre, osjećam Gospodinovu ljubav dok se sastajemo zajedno. Ponizan sam što vam se mogu obratiti. Molim se da će Duh prenijeti u vaše srce ono što Gospodin želi da čujete, puno više od riječi koje ću izgovoriti.
Prije dosta vremena nastojao sam učiti fiziku i matematiku u svojim studentskim godinama. Osjećao sam se preplavljeno. Počeo sam osjećati da pokušavam naučiti nešto što je izvan mojega dosega. Što sam se više osjećao preplavljeno, tim sam manje osjećao snagu nastaviti truditi se. Moje me obeshrabrenje navelo na osjećaj da su moja nastojanja gotovo besplodna. Počeo sam razmišljati o odustajanju, o tome da radim nešto lakše.
Osjećao sam se slabim. Dok sam se molio, osjetio sam tiho uvjerenje od Gospodina. Osjetio sam kako mi je u mislima rekao: »Iskušavam te, ali također sam s tobom.«
Nisam znao tada što znače sve te riječi. Ali znao sam što učiniti – krenuo sam na posao.
Promišljanjem i radom tijekom godina koje su uslijedile, shvatio sam ovu poruku ohrabrenja u Svetim pismima: »Sve mogu u onome koji mi daje snagu«.
Naučio sam da je moja borba s fizikom zapravo dar od Gospodina. Podučavao me da uz njegovu pomoć mogu činiti stvari koje se čine nemogućima ako imam vjere da će on biti tu da mi pomogne. Kroz taj dar, Gospodin je radio na tome da me iskuša i osnaži.
Riječ iskušati ima nekoliko značenja. Iskušati nešto ne znači samo testirati to. To je povećanje snage toga. Iskušati komad čelika znači staviti ga pod naprezanje. Dodaju se toplina, težina i tlak dok se njegova prava narav ne poboljša i ne otkrije. Čelik nije oslabljen iskušavanjem. Zapravo, on postaje nešto u što se može imati povjerenja, nešto dovoljno snažno kako bi nosilo veće terete.
Gospodin nas iskušava na isti način kako bi nas osnažio. To iskušavanje ne dolazi u trenutcima lakoće ili udobnosti. Dolazi u trenutcima kada se osjećamo rastegnuto izvan onoga što smo mislili da možemo podnijeti. Gospodin podučava da trebamo nastaviti rasti i nikada se ne umoriti u našim nastojanjima, da nikada ne odustajemo, da nastavimo pokušavati.
Kada nastavimo imati vjeru u Isusa Krista – čak i kada nam se stvari trenutno čine nemogućima – postajemo duhovno snažniji. Sveti svetopisamski zapisi naglašavaju tu istinu.
Prorok Moroni, na primjer, bio je iskušan i osnažen na takav način. On je posljednje godine života proveo sam. Napisao je da nema prijatelja, da mu je otac ubijen, da je njegov narod uništen. Lovili su ga oni koji su mu htjeli oduzeti život.
Ipak Moroni nije očajavao. Umjesto toga, urezao je svoje svjedočanstvo o Isusu Kristu na ploče za ljude koje neće doživjeti vidjeti, uključujući potomke ljudi koji su ga željeli ubiti. On je pisao za nas. Znao je da će se neki rugati njegovim riječima. Znao je da će ih neki odbaciti. Ipak je nastavio pisati.
U Moronijevu iskušavanju, vjera mu je bila pročišćena i osnažena. Postala je još čišća. Njegove riječi nose moć onoga koji je vjerno ustrajao do kraja. Možemo osjetiti tu moć dok čitamo njegovo svjedočanstvo:
»Evo ja, Moroni, pišem ponešto kako mi se čini dobro; i pišem braći svojoj, Lamancima; i htio bih da oni znaju kako više od četiri stotine i dvadeset godina prođe otkako znak bijaše dan o dolasku Kristovu.
I pečatim ove zapise, nakon što vam izrekoh nekoliko riječi kao usrdni poticaj.
Gle, htio bih vas usrdno potaknuti kad budete čitali ovo, bude li mudrost u Bogu da to čitate, da se spomenete kako milosrdan Gospod bijaše djeci ljudskoj od stvaranja Adama pa sve do vremena kad vi ovo budete primili, i pomno razmišljali o tome u srcima svojim.
I kad budete primili ovo, htio bih vas usrdno potaknuti da upitate Boga, Vječnoga Oca, u ime Kristovo, nije li to istinito; i budete li pitali iskrena srca, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista, on će vam očitovati istinu o tome moću Duha Svetoga.
A moću Duha Svetoga možete spoznati istinu o svemu.«
Moronijevo svjedočanstvo bilo je pročišćeno u samoći, no sjaji svjetlošću kako bi vodilo sve naraštaje da traže našeg Oca na Nebu i Spasitelja Isusa Krista.
Još jedan prorok iz Mormonove knjige, Jakov, bio je iskušan i osnažen kao dijete koje je iskusilo nevolje i mnogo žalosti. No njegov otac, Lehi, podučio ga je da će ga Bog blagosloviti kroz njegove kušnje.
»I gle, u svom djetinjstvu pretrpio si nevolje i mnogo žalosti zbog grubosti braće svoje.
Ipak, Jakove, prvorođenče moj u divljini, ti poznaješ veličinu Božju; i on će posvetiti nevolje tvoje za korist tvoju.
Stoga, duša će tvoja biti blagoslovljena, i ti ćeš prebivati u sigurnosti s bratom svojim, Nefijem; i dane svoje provest ćeš u službi Bogu svojemu. Stoga znadem da si otkupljen, zbog pravednosti Otkupitelja tvojega; jer ti vidje kako za punine vremena on dolazi donijeti spasenje ljudima.«
Prorok Joseph Smith iskusio je takvo iskušavanje i osnaživanje kada je bio u zatvoru Liberty. U dubinama svoje tjeskobe u tamnici Liberty, prorok Joseph Smith zavapio je:
»O Bože, gdje si? (…)
Koliko će se dugo ruka tvoja zadržavati?«
Gospodin je u Josephovoj patnji vidio posvećujući učinak njegova dobrog podnošenja kad je odgovorio:
»Sine moj, mir duši tvojoj; nesreća tvoja i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka;
A tad, podneseš li to dobro, Bog će te uzdići u visinu; pobijedit ćeš nad svim neprijateljima svojim.«
Najveći primjer iskušavanja i osnaživanja dogodio se kroz Spasiteljevo Pomirenje. On je na sebe preuzeo grijehe svijeta. Podnio je naše boli i naše tuge. Ispio je gorku čašu. Dokazao se vjernim u svakom trenutku.
Zbog svojega veličanstvenog Pomirenja, Isus Krist nas može osnažiti u naša vremena kušnje. On zna kako nam pomoći jer je osjetio sve izazove koje ćemo ikada osjetiti u smrtnosti. »[O]n [će] uzeti na se boli i bolesti naroda svojega… da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim.«
Učimo da je Spasitelj, dok je bio u Getsemanskom vrtu, pitao Oca može li ga kušnja mimoići – ali tada je također rekao da ako je to bila Očeva volja, onda će Spasitelj to učiniti. Drugim riječima, Spasitelj je čak preuzeo sumnju i nesigurnost, ali je imao vjeru u svojega Nebeskog Oca.
Braćo i sestre, vaše iskušavanje i osnaživanje možda neće izgledati poput Moronijeva, Jakovljeva ili Josephova. Ali će doći. Može doći tiho, kroz kušnje obiteljskog života. Može doći kroz bolest, razočaranje, tugu ili usamljenost.
Svjedočim da ti trenutci nisu dokaz da vas je Gospodin napustio. Umjesto toga, oni su dokaz da vas on dovoljno voli kako bi vas pročistio i osnažio. Čini vas dovoljno snažnima kako biste nosili težinu vječnog života.
Ostanemo li vjerni u svojoj službi, Gospodin će nas pročistiti. On će nas osnažiti. I jednog dana osvrnut ćemo se i vidjeti da su same te kušnje bile dokaz njegove ljubavi. Vidjet ćemo da nas je oblikovao kako bismo mogli stajati uz njega u slavi. Kako je Gospodinov apostol Pavao izjavio na kraju svojeg života: »Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao.«
Svjedočim da vas Bog poznaje. On zna kušnje s kojima se suočavate. On je s vama. Neće vas ostaviti. Svjedočim da Isus Krist jest Sin Božji. On je naša snaga, naš Otkupitelj, naša nada. Ako imamo povjerenja u njega, on će našu duhovnu moć učiniti jednakom svakoj kušnji koju smo pozvani nositi. O tome svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.