Nitko ne sjedi sam

Pedeset godina proučavao sam kulturu, uključujući evanđeosku kulturu. Počeo sam s kolačićima sudbine.

U kineskoj četvrti San Francisca, večere obitelji Gong završavale su s kolačićima sudbine i mudrom izrekom kao »Putovanje od tisuću milja započinje jednim korakom«.

Kao mlada odrasla osoba, izrađivao sam kolačiće sudbine. Noseći bijele pamučne rukavice, preklapao sam i oblikovao okrugle kolačiće vruće iz pećnice.

Na moje iznenađenje, naučio sam da kolačići sudbine nisu izvorno dio kineske kulture. Kako bih razlikovao kinesku, američku i europsku kulturu kolačića sudbine, potražio sam kolačiće sudbine na više kontinenata – baš kao što bi netko koristio više lokacija za triangulaciju šumskog požara. Kineski restorani u San Franciscu, Los Angelesu i New Yorku poslužuju kolačiće sudbine, ali ne i oni u Pekingu, Londonu ili Sydneyu. Samo Amerikanci slave Nacionalni dan kolačića sudbine. Samo kineski oglasi nude »autentične američke kolačiće sudbine«.

Kolačići sudbine zabavan su, jednostavan primjer. No isto načelo uspoređivanja praksi u različitim kulturološkim okruženjima može nam pomoći raspoznati evanđeosku kulturu. A sada Gospodin otvara nove prilike za učenje evanđeoske kulture kako se ostvaruju alegorija iz Mormonove knjige i proroštva u usporedbama iz Novog zavjeta.

Ljudi se kreću svugdje. Ujedinjeni narodi prijavljuju 281 milijun međunarodnih migranata. To je 128 milijuna više pojedinaca nego 1990. i više nego trostruki procijenjeni broj iz 1970. Posvuda, rekordan broj obraćenika pronalazi Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Svakog šabata, članovi i prijatelji iz 195 zemalja i teritorija rođenja okupljaju se u 31 916 crkvenih kongregacija. Govorimo 125 jezika.

Nedavno sam u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, na Kosovu, u Švicarskoj i Njemačkoj svjedočio novim članovima koji su ispunjavali alegoriju o stablu masline iz Mormonove knjige. U Jakovu 5 Gospodar vinograda i njegovi sluge jačaju i korijenje i grane stabla masline skupljajući i cijepeći one s različitih lokacija. Danas se djeca Božja okupljaju kao jedno u Isusu Kristu; Gospodin nudi čudesno prirodno sredstvo za proširenje naše proživljene punine njegova obnovljenog evanđelja.

Pripremajući nas za kraljevstvo nebesko, Isus iznosi usporedbe o velikoj večeri i svadbenoj gozbi. U tim usporedbama pozvani gosti pronalaze izgovore da ne dođu. Gospodar upućuje svoje sluge neka »id[u] brzo na trgove i gradske ulice« i »na putove i među ograde« kako bi »dove[li] ovamo« siromašne, osakaćene, hrome i slijepe. Duhovno govoreći, to je svatko od nas.

Sveta pisma govore:

»Svi narodi bit[] [će] pozvani« na »večer[u] doma Gospodnjega«.

»Pripravite put Gospodnji… da bi se kraljevstvo njegovo moglo širiti zemljom, kako bi ga žitelji njezini mogli primiti, i biti pripravni za dane što će doći.«

Danas, oni koji su pozvani na večeru Gospodnju dolaze iz svih mjesta i iz svih kultura. Stari i mladi, bogati i siromašni, mjesni i globalni, mi činimo da naše crkvene kongregacije izgledaju poput naših zajednica.

Kao glavni apostol, Petar je vidio kako Nebo otvara viđenje »velik[og] platn[a] zavezan[og] na četiri roglja… u [kojem] bijahu sve vrste… životinja«. Petar je podučio: »Uistinu, sad istom shvaćam: ‛Bog nije pristran.’ (…) [Gospodinu] je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno.«

U usporedbi o milosrdnom Samarijancu Isus nas poziva da dođemo jedni drugima i njemu u njegovu gostionicu – njegovu Crkvu. On nas poziva da budemo dobri bližnji. Milosrdni Samarijanac obećava da će se vratiti i nadoknaditi brigu onih u njegovoj gostionici. Življenje evanđelja Isusa Krista uključuje stvaranje mjesta za sve u njegovoj obnovljenoj Crkvi.

Duh »mjesta u gostionici« uključuje da »nitko ne sjedi sam«. Kada dođete u crkvu, ako vidite nekoga samog, hoćete li ga, molim vas, pozdraviti i sjesti s njim ili njom? To možda nije vaš običaj. Osoba može izgledati ili govoriti drugačije od vas. I naravno, kao što kolačić sudbine može reći: »Putovanje evanđeoskog prijateljstva i ljubavi započinje s prvim pozdravom i time da nitko ne sjedi sam.«

»Nitko ne sjedi sam« također znači da nitko ne sjedi sam emocionalno ili duhovno. Otišao sam s ocem slomljena srca posjetiti njegova sina. Mnogo godina ranije, sin je bio uzbuđen što će postati novi đakon. Tom mu je prigodom njegova obitelj kupila prvi par novih cipela.

Ali u crkvi đakoni su ga ismijali. Cipele su mu bile nove, ali ne i moderne. Posramljen i povrijeđen, mladi je đakon rekao da više nikada neće ići u crkvu. Moje je srce još uvijek slomljeno zbog njega i njegove obitelji.

Na prašnjavim cestama prema Jerihonu, svatko je od nas bio ismijavan, osramoćen i povrijeđen, možda prezren ili zlostavljan. I s različitim stupnjevima namjere, svatko je od nas također zanemario, nije vidio ili čuo, možda namjerno povrijedio druge. Upravo zato što smo bili povrijeđeni i zato što smo povrijedili druge, Isus Krist dovodi nas sve u svoju gostionicu. U njegovoj Crkvi i kroz njegove uredbe i saveze mi dolazimo jedni drugima i Isusu Kristu. Volimo i voljeni smo, služimo i služi nam se, opraštamo i oprošteno nam je. Molim vas upamtite da »Zemlja nema tuge koju Nebo ne može iscijeliti«; zemaljska su bremena olakšana – radost je našeg Spasitelja stvarna.

U 1 Nefiju 19 čitamo: »Čak i samoga Boga Izraelova [oni] gaze nogama svojim… smatraju ga ništavnim. (…) Stoga ga bičuju, i on to podnosi; i udaraju ga, i on to podnosi. Da, pljuju na njega, i on to podnosi.«

Moj prijatelj profesor Terry Warner kaže da osuđivanje, bičevanje, udaranje i pljuvanje nisu bili povremeni događaji koji su se dogodili samo tijekom Kristova smrtnog života. Kako se odnosimo jedni prema drugima – posebno prema gladnima, žednima, onima koji su ostavljeni sami – tako se odnosimo prema njemu.

U njegovoj obnovljenoj Crkvi svi se osjećamo bolje kada nitko ne sjedi sam. Nemojmo se samo prilagoditi ili tolerirati. Izrazimo iskrenu dobrodošlicu, priznajmo, poslužujmo, volimo. Neka svaki prijatelj, sestra, brat ne bude došljak ili stranac, već dijete kod kuće.

Danas se mnogi osjećaju usamljeno i izolirano. Društveni mediji i umjetna inteligencija mogu nas ostaviti s čežnjom za ljudskom bliskošću i ljudskim dodirom. Želimo čuti glasove jedni drugih. Želimo istinsku pripadnost i ljubaznost.

Mnogo je razloga zbog kojih možemo osjećati da se ne uklapamo u crkvu – da, govoreći figurativno, sjedimo sami. Možemo brinuti zbog našeg naglaska, odjeće, obiteljske situacije. Možda se osjećamo nedostatnima, mirišemo na dim, žudimo za moralnom čistoćom, prekinuli smo s nekim te se osjećamo povrijeđeno i posramljeno, zabrinuti smo zbog ovog ili onog pravila Crkve. Možda smo samci, razvedeni, udovci. Naša su djeca bučna; nemamo djece. Nismo služili misiju ili smo se ranije vratili kući. Popis se nastavlja.

U stihu Mosija 18:21 pozvani smo ispreplesti svoja srca u uzajamnoj ljubavi. Pozivam nas da manje brinemo, manje sudimo, manje zahtijevamo od drugih – i kada je potrebno, da budemo manje strogi prema sebi. Mi ne stvaramo Sion u jednom danu. Ali svaka riječ »zdravo«, svaka topla gesta, približava Sion. Uzdajmo se više u Gospodina i odaberimo radosno slušati sve njegove zapovijedi.

Doktrinarno, u domaćinstvu vjere i zajedništvu svetaca nitko ne sjedi sam zbog pripadnosti savezu u Isusu Kristu.

Kako je podučio prorok Joseph Smith: »Na nama je da vidimo, sudjelujemo u tome te pomognemo napredovanju slave posljednjih dana, ‘rasporedbu punine vremena’… kada će Božji sveci biti okupljeni pod jednu glavu iz svakog naroda, plemena, puka i jezika.«

Bog »ne čini ništa, osim ako to nije u korist svijeta… kako bi mogao privući sve ljude k sebi. (…)

[On] poziva sve njih da dođu k njemu i uzmu udjela u dobroti njegovoj… i svi su jednaki pred Bogom.«

Obraćenje Isusu Kristu zahtijeva od nas da odložimo naravnog čovjeka i svjetovnu kulturu. Kao što predsjednik Dallin H. Oaks podučava, trebamo se odreći svake tradicije i kulturološke prakse koja je suprotna Božjim zapovijedima i postati svetci posljednjih dana. On objašnjava: »Postoji jedinstvena kultura evanđelja, sustav vrijednosti, očekivanja i praksi zajednički svim članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.« Evanđeoska kultura uključuje ćudorednu čistoću, tjedno pohađanje crkve, suzdržavanje od alkohola, duhana, čaja i kave. Ona uključuje poštenje i integritet, shvaćanje da se krećemo naprijed, ne prema gore ili prema dolje, na crkvenim položajima.

Učim od vjernih članova i prijatelja u svakoj zemlji i kulturi. Sveta pisma proučavana na mnogim jezicima i s mnogim kulturalnim gledištima produbljuju razumijevanje evanđelja. Različiti izrazi kristolikih osobina produbljuju moju ljubav i razumijevanje mojeg Spasitelja. Svi su blagoslovljeni kada definiramo svoj kulturni identitet, kao što je predsjednik Russell M. Nelson podučio, kao dijete Božje, dijete saveza, učenik Kristov.

Mir Isusa Krista namijenjen je nama osobno. Nedavno je jedan mladić iskreno upitao: »Starješino Gong, mogu li još uvijek ići u raj?« Pitao se može li mu ikada biti oprošteno. Upitao sam ga kako se zove, pažljivo ga saslušao, pozvao sam ga da razgovara sa svojim biskupom, čvrsto sam ga zagrlio. Otišao je s nadom u Isusu Kristu.

Spomenuo sam tog mladića u drugom okruženju. Kasnije sam primio nepotpisano pismo koje je započelo ovako: »Starješino Gong, moja žena i ja odgojili smo devetero djece… i služili dvije misije.« Ali »uvijek sam osjećao da neću biti pušten u celestijalno kraljevstvo… jer su moji grijesi u mladosti bili tako loši!«.

U pismu se nastavlja: »Starješino Gong, kada ste ispričali o mladiću koji je stekao nadu u oprost, ispunila me radost i počeo sam shvaćati da mi možda [može biti oprošteno].« U pismu se zaključuje: »Sada čak i volim sebe!«

Pripadnost savezu produbljuje se dok dolazimo jedni drugima i Gospodinu u njegovoj gostionici. Gospodin nas sve blagoslivlja kada nitko ne sjedi sam. A tko zna? Možda osoba pored koje sjedimo može postati naš najbolji prijatelj za kolačiće sudbine. Da pronađemo i stvorimo mjesto za njega i jedni druge na Jaganjčevoj večeri, ponizno se molim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.