Pomirbena ljubav Isusa Krista

Ako ste počinili ozbiljne grijehe te ste u postupku pokajanja ili imate želju potpuno se pokajati i osjetiti neizrecivu radost oprosta, molim vas znajte da vas to čudo čeka. Spasitelj opetovano poziva: »Dođite k meni.«

Jačanje vaše vjere u našeg Spasitelja, Isusa Krista, obodrit će čežnju vaše duše da ga upoznate, vjerujete u njega i podložite mu svoje srce. Enoš je o svojem oprostu upitao: »Gospode, kako se to zbilo?« Gospodin je odgovorio: »Zbog vjere tvoje u Krista, koga nikad prije nisi čuo ni vidio.«

A Moroni je dodao: »Budete li se odrekli sve bezbožnosti, i ljubili Boga svom svojom moću, umom i snagom, tad je milost njegova dostatna za vas.«

Okretanje od grijeha, okretanje prema Bogu i jačanje vaše vjere u Isusa Krista divan su početak. Ponizno podlaganje svoje volje Bogu uključuje priznavanje ozbiljnih grijeha svojem biskupu ili predsjedniku ogranka, no vaš potpuni oprost dolazi od Spasitelja. Oprost je božanski dar koji se nudi kroz milost Isusa Krista.

Želja da se uistinu vratite Bogu popraćena je odlučnošću da budete potpuno iskreni sa svojim Nebeskim Ocem, sa sobom, s onima kojima ste naudili i sa svojim svećeničkim vođom. Vaš se Nebeski Otac raduje u vašoj odlučnosti da mu dođete skršena srca i raskajana duha. Imati raskajan duh znači ponizno se prepustiti u Božje ruke; imati skršeno srce donosi ono što je apostol Pavao opisao kao božansku »žalost«, duboku žudnju duše da mu se vrati bez obzira na cijenu.

Vaša čežnja vodi vas k tome da želite popraviti ono što je slomljeno. Ipak, shvaćajući da neke stvari nisu u vašoj moći da popravite, žarko se molite da će Gospodin, kroz svoju milost, pomoći iscijeliti one koji su bili povrijeđeni kao posljedica vaših postupaka.

Učinci ozbiljnog grijeha često su mučno teški za prevladati. Slijedite li primjer sinova Mosijinih, koji »revno nastoj[ahu] popraviti sve štete koje bijahu nanijeli«? Razgovarajte s onima koje poštujete o tome što možda ne uočavate.

Dok sam pripremao ovaj govor, primio sam neočekivanu e-poštu od nekoga u postupku pokajanja i sa željom da se vrati u Crkvu. Njegova bivša žena još uvijek je patila zbog gubitka »[njihova] vječnog braka, [poteškoća s djecom], gubitka financijske sigurnosti… nemogućnosti da uhvati korak s troškovima [i] dubokoga zagušujućeg osjećaja izdaje«.

Iznio mi je kako je njegov svećenički vođa »osjetio poticaj da [ga pita] da u molitvi razmotri što [još može učiniti za svoju bivšu ženu i djecu]«. Uz dopuštenje iznosim dio njegove e-pošte.

»[Prvo] sam pomislio da je [novac] kojeg sam se odrekao u odluci o razvodu bio više nego velikodušan, no moj me je predsjednik ogranka potaknuo da postim i molim se o tome. (…)

U početku sam se hrvao s idejom dodatne nadoknade. Budući da moji grijesi nisu bili financijski, pitao sam se što ‘velikodušna naknada’ doista znači… [no] ubrzo sam shvatio da to nije bilo samo pitanje novca.

Moj svećenički vođa sastao se s [mojom bivšom ženom] i mojom djecom te je uvidio da su još uvijek patili i da nisu bili iscijeljeni. (…)

Moj novi cilj bio je nastaviti naprijed u vjeri. (…) Jednostavno sam izrazio svoju želju da pomognem bez ikakvih obveza. (…) Odlučio sam [poslati svojoj bivšoj ženi određeni iznos] po plaći, koji je bio značajan dio moje neto plaće. Neposredno prije nego što sam izvršio prvu isplatu, Gospodin je [utisnuo u moj um da trebam] platiti [dvostruku vrijednost tog iznosa].

Naučio sam da nadoknada nije samo pitanje novca. To je ponizno posvećivanje svojeg života Gospodinu. (…) Novac je trebao pomoći da se nadoknadi ono što sam oduzeo svojoj obitelji zbog svojih loših odabira. To je pitanje davanja i obdržavanja obećanja bez očekivanja ičega zauzvrat i pomaganja njoj da se ne brine oko računa kako bi ona mogla tražiti Duha.«

Vaša nastojanja da popravite ono što ste pokvarili možda neće imati ništa s novcem, no dok se ponizno savjetujete s Gospodinom, možda ćete otkriti da ima još toga što možete učiniti.

Dok tražite Gospodinov oprost, budite strpljivi dok čekate njegovo potpuno odobravanje. Razmotrite ovaj stih:

»Oni se poniziše, sve do dubina poniznosti; i vapili su snažno k Bogu; cijeli… dan. (…) [No] Gospod ne usliša brzo vapaj njihov zbog bezakonja njihovih.«

»Ipak, Gospod usliša vapaje njihove i poče… olakšavati bremena njihova. (…) I … počeše napredovati malo po malo u zemlji.«

Budite strpljivi dok vam Gospodin daje svoj blagoslov i odobrenje malo po malo.

Prema Gospodinovu vremenu, osjetit ćete njegov glas kako vam govori: »Ne dopusti[] više da te to uznemiruje.« Jednoga dana, dok se nastojite okrenuti Spasitelju, vaš će Nebeski Otac, »skinu[ti] krivnju sa srdaca [vaših] kroz zasluge Sina svojega«.

Za vas koji ste bili toliko nepošteno povrijeđeni ozbiljnim grijesima drugih, žudim da podijelim Spasiteljevu ljubav i sućut, njegovu utjehu i mir.

Tuga koju ste osjetili, slomljeno srce, gubitak, zagušujući osjećaj izdaje, rušenje vašega života koji ste zamislili – dajem vam svoje potpuno jamstvo, Spasitelj vas poznaje i voli. Posegnite prema njemu. On je vaša utjeha i snaga; on će poslati svoje anđele da vas ponesu. Kada će vaša bol proći, vaša žalost biti pokorena, neželjene uspomene biti zaboravljene? Ne znam. Ali ovo znam: On ima moć iznijeti ljepotu iz pepela vaše patnje.

Naša voljena braća i naše voljene sestre iz Grand Blanca u Michiganu, sa svojom neustrašivom vjerom u Isusa Krista, sa svojom hrabrošću i nesebičnošću, obilno su primili i primit će, u narednim tjednima i mjesecima, Spasiteljevu neusporedivu ljubav i milost.

Dok se nastavljate oslanjati na njega, vaši oblaci tame i tjeskobni jecaji u noći bit će preobraženi u kaskadne suze radosti i mira u svjetlu zore. »Vaša [će] žalost postati radošću. (…) I vaše vam radosti nitko neće moći uzeti.« Taj će trenutak doći. Svjedočim da će doći.

Pomirbena ljubav Isusa Krista može se pronaći u najtežim situacijama, no svi mi uvijek trebamo pomirbenu milost našeg Spasitelja. Predsjednik Dallin H. Oaks podučio je: »Zbog njegovog pomirbenog iskustva u smrtnosti, naš je Spasitelj kadar utješiti, iscijeliti i osnažiti sve muškarce i žene svugdje, no ja vjerujem da će on to učiniti samo za one koji ga traže i mole za pomoć. Apostol Jakov je podučio: ‘Ponizite se pred Gospodinom, i on će vas uzvisiti!’ (Jakovljeva 4:10). Osposobljujemo se za taj blagoslov kada vjerujemo u njega i molimo se za njegovu pomoć.«

Primio sam odobrenje od svojega dragog prijatelja i umirovljenoga općeg autoriteta Sedamdesetorice, starješine Roberta E. Wellsa, koji sada ima 97 godina, da iznesem njegovo iskustvo od prije više od 60 godina:

Dok je živio u Paragvaju 1960. i radio kao međunarodni bankar, Robert Wells, koji je tada imao 32 godine, i njegova žena, Meryl, pilotirali su s dva različita zrakoplova, leteći iz Urugvaja u Paragvaj. Naletjevši na guste oblake, Robert i Meryl izgubili su vizualni i radijski kontakt jedno s drugim. Robert je brzo sletio, gdje je saznao da se zrakoplov njegove žene srušio. Nisu preživjeli ni njegova žena ni dvoje prijatelja koji su letjeli s njom. Njegova djeca kod kuće u Asunciónu imala su sedam, pet i dvije godine.

Starješina Wells govorio je o svojoj žalosti:

»Riječi će zauvijek biti neadekvatne u iskazivanju boli koja je bujala u meni, proždirući moje osjećaje i otupljujući moje osjete. Duboke suze patnje jednostavno nisu prestajale teći. Da stvar bude gora, dok se moj um pokušavao nositi s razornom spoznajom smrti moje žene, našao sam se u situaciji doživljaja ogromne krivnje zbog osjećaja da sam odgovoran za nesreću.«

Robert je krivio sebe što nije temeljitije pregledao zrakoplov i što svojoj ženi nije dao bolja uputstva za upravljanje instrumentima za letenje. Smatrao je da je kriv za nemar.

Robert je rekao:

»Moj um pao je u mračnu omamu. (…) Samo sam postojao – [zbog djece,] ništa više.

Izgubio sam želju da nastavim.«

S vremenom, Robert je bio blagoslovljen dubokim duhovnim iskustvom. Prisjetio se:

»Jedne večeri, oko godinu dana kasnije, dok sam bio na svojim koljenima u molitvi, dogodilo se čudo. Dok sam se molio i vapio svojem Nebeskom Ocu, osjetio sam kao da je Spasitelj došao pored mene i čuo sam razgovijetan glas kako govori ove riječi mojoj duši i mojim ušima: ‘Roberte, moja je pomirbena žrtva platila za tvoje grijehe i tvoje pogreške. Tvoja ti žena oprašta. Tvoji ti prijatelji opraštaju. Ja ću podići tvoje breme. (…)’

Od tog trenutka, breme krivnje [i očaja] čudesno je bilo podignuto s mene. Bio sam spašen! Odmah sam razumio sveobuhvatnu moć Spasiteljeva Pomirenja… da se odnosi izravno na mene. (…) Iskusio sam svjetlost i radost kao nikada ranije. (…) Bio mi je udijeljen nezasluženi dar – Gospodinov dar milosti. (…) Nisam ga zaslužio – nisam učinio ništa da bih ga zavrijedio, no on mi ga je ipak dao.«

Braćo i sestre, neka svatko od nas bude »posvećen[] u Kristu milošću Božjom, kroz prolijevanje krvi Kristove… posta[jući] sveti, bez mrlje«.

Svjedočim o ljubavi, milosrđu i milosti našega Spasitelja i Otkupitelja. On živi. Mi smo njegovi; mi smo djeca saveza. I dok vjerujemo u njega, slijedimo ga i uzdamo se u njega, on će nas podići iz naših tuga i naših grijeha. Tada, nakon ovoga smrtnog života, u kući našeg Oca, živjet ćemo s njim u vijeke vjekova. U ime Isusa Krista. Amen.