Odradite svoj dio svim svojim srcem

Moje iskustvo u simulatoru leta bilo je važan podsjetnik da je za postizanje vještine u bilo čemu – bilo da se radi o letenju, veslanju, sjetvi ili znanju – potrebna dosljedna samodisciplina i vježba.

Možete provesti godine stječući vještinu ili razvijajući talent. Možete raditi tako naporno da vam to postane urođeno. No ako mislite da to znači da možete prestati vježbati i proučavati, postupno ćete izgubiti znanje i sposobnosti koje ste jednom stekli po visokoj cijeni.

To se odnosi na vještine poput učenja jezika, sviranja glazbenog instrumenta i letenja zrakoplovom. Također se odnosi na postajanje Kristovim učenikom.

Jednostavno rečeno, učeništvo zahtijeva samodisciplinu.

To nije ležeran pothvat i ne događa se slučajno.

Vjera u Isusa Krista jest dar, no njegovo je primanje svjestan odabir koji zahtijeva predanost cijele naše »moć[i], um[a] i snag[e]«. To je svakodnevna vježba. Svakog sata. Potrebno je stalno učenje i odlučna predanost. Naša vjera, što je naša odanost Spasitelju, postaje snažnija kada se iskušava protiv oprečnosti s kojom se suočavamo ovdje u smrtnosti. Ona traje jer je stalno njegujemo, nastavljamo je aktivno primjenjivati i nikada ne odustajemo.

S druge strane, ako ne uspijemo koristiti vjeru i njezinu uvjerljivu moć djelujući prema njoj, postajemo manje sigurni u ono što smo nekad držali svetim – manje sigurni u ono za što smo nekada znali da je istinito.

Iskušenja koja nas nikada ne bi namamila počinju izgledati manje grozno i sve privlačnija.

Vatra jučerašnjeg svjedočanstva može nas grijati samo određeno vrijeme. Potrebno ju je stalno hraniti kako bi nastavila žarko gorjeti.

U Novom zavjetu Spasitelj je podučio usporedbu o gospodaru koji je svakom od svojih slugu dao sveto povjerenje – količinu novca zvanu talenti. Sluge koji su marljivo koristili svoje talente uvećavali su ih. Sluga koji je zakopao svoj talent na kraju ga je izgubio.

Lekcija? Bog nam daje darove – znanja, sposobnosti, mogućnosti – i želi da ih koristimo i pojačavamo kako bi oni mogli blagosloviti nas i blagosloviti njegovu drugu djecu. To se ne događa ako te darove stavimo visoko na policu poput trofeja kojem se s vremena na vrijeme divimo. Naši se darovi uvećavaju i množe samo kada ih koristimo.

»Ali starješino Uchtdorf«, mogli biste reći, »nemam nikakve darove ili talente – barem ne one koji bi bili toliko vrijedni«. Možda gledate druge čiji su darovi očiti i impresivni te se u usporedbi osjećate prilično obično. Mogli biste pretpostaviti da se u predsmrtnom postojanju, na dan velikog bifea darova i talenata, vaš tanjur činio jadno oskudan – pogotovo u usporedbi s tuđim naslaganim i prepunim tanjurima.

O, kako bih volio da vas mogu zagrliti i pomoći vam razumjeti ovu veliku istinu: Vi ste blagoslovljeno biće svjetla, duhovno dijete beskonačnog Boga! I u sebi nosite potencijal koji je izvan vaše vlastite sposobnosti zamišljanja.

Kao što su pjesnici primijetili, došli ste na Zemlju »prateći oblake slave«!

Vaša je priča o podrijetlu božanska, kao i vaša sudbina. Napustili ste Nebo da biste došli ovamo, ali Nebo nikada nije napustilo vas!

Vi ste sve samo ne obični.

Vi ste nadareni!

U Nauku i savezima, Bog je izjavio:

»Jer ima mnogo darova, a svako[j] je [osobi] dar dan Duhom Božjim.

Nekima je dan jedan, a nekima je dan drugi, [i] svi mog[li] imati korist od toga.«

Neki od naših darova navedeni su u Svetim pismima. Mnogi nisu.

Kao što je prorok Moroni rekao: »Ne niječ[i]te darove Božje, jer ima ih mnogo; i oni dolaze od istoga Boga.« Mogu se manifestirati na »različit[e] način[e]… no, isti je Bog koji djeluje u svemu i u svima.«

Možda je istina da naši duhovni darovi nisu uvijek blještavi, ali to ne znači da su manje važni. Mogu li vam iznijeti neke duhovne darove koje sam primijetio kod toliko mnogo članova diljem svijeta? Razmislite jeste li bili blagoslovljeni jednim ili više darova poput:

• pokazivanja suosjećanja

• primjećivanja ljudi koji su zanemareni

• pronalaženja razloga za radost

• bivanja mirotvorcem

• primjećivanja malih čuda

• davanja iskrenih komplimenata

• praštanja

• pokajanja

• izdržavanja

• jednostavnog objašnjavanja stvari

• povezivanja s djecom

• podržavanja crkvenih vođa

• pomaganja drugima znati da pripadaju.

Možda nećete vidjeti kako se ovi darovi prikazuju na predstavi talenata u odjelu. No nadam se da možete vidjeti koliko su dragocjeni za Gospodinovo djelo i kako ste mogli dotaknuti, blagosloviti ili čak spasiti jedno Božje dijete svojim darovima. Upamtite: »Malim i jednostavnim veliko [se] ostvaruje.«

Zato neka svatko od nas učini svoj mali dio.

Moja ljubljena braćo i moje ljubljene sestre, dragi prijatelji, molim se da vam Duh pomogne prepoznati darove i talente koje vam je Bog dao. Onda, poput vjernih slugu u Gospodinovoj usporedbi, povećajmo ih i uveličajmo.

Doći će dan kada ćemo stati pred našega samilosnog Oca na Nebu kako bismo dali izvješće o našem upravništvu. On će htjeti znati što smo učinili s darovima koje nam je dao – posebice kako smo ih koristili da blagoslovimo njegovu djecu. Bog zna tko smo mi doista, tko smo stvoreni postati, pa su njegova očekivanja od nas velika.

Ali on ne očekuje od nas da napravimo neki veliki, herojski ili nadljudski skok kako bismo došli tamo. U svijetu koji je stvorio, rast se događa postupno i strpljivo – ali i dosljedno i neumoljivo.

Sjetite se, Isus Krist je taj koji je već učinio nadljudski dio kada je pobijedio smrt i grijeh.

Naš je dio slijediti Krista. Naš je dio okrenuti se od grijeha, okrenuti se prema Spasitelju i hodati njegovim putovima, korak po korak. Kada to činimo, marljivo i vjerno, naposljetku odbacujemo okove nesavršenosti i grešaka te polako postajemo pročišćeni, sve do savršenog dana kada ćemo biti usavršeni u Kristu.

Blagoslovi su nadohvat ruke. Obećanja su postavljena. Vrata su širom otvorena. Naša je odluka da uđemo i počnemo.

Početak može biti malen. Ali to je u redu.

Tamo gdje je vjera slaba, započnite s nadom u Krista Isusa i u njegovu moć da očisti i pročisti.

Naš Otac traži da ovom izazovu vjere i učeništva pristupimo ne kao povremeni turisti, već kao svesrdni vjernici koji ostavljaju i napuštaju Babilon i usmjeravaju svoja srca, umove i korake prema Sionu.

Znamo da nas samo naši napori ne mogu učiniti celestijalnima. Ali mogu nas učiniti odanima i predanima Isusu Kristu, a on nas može učiniti celestijalnima.

Zbog našega voljenog Spasitelja ne postoji scenarij bez pobjede. Ako položimo svoju nadu i vjeru u njega, naša je pobjeda osigurana. On nam obećava pristup svojoj snazi, svojoj moći, svojoj obilnoj milosti. Korak po korak, malo po malo, sve ćemo se više približavati tom velikom i savršenom danu kada ćemo živjeti s njim i našim voljenima u vječnoj slavi.

Da bismo došli tamo, moramo odraditi svoj dio danas i svaki dan. Zahvalni smo na koracima koje smo jučer poduzeli, ali na tome ne stajemo. Znamo da je pred nama još dug put, no ne dopuštamo da nas to obeshrabri.

To je suština onoga tko smo – kao sljedbenici Krista.

Potičem i blagoslivljam svakog člana Crkve, i sve koji žele biti dio nje, da se pouzdate u Spasitelja kako biste se, strpljivo i marljivo, uključili u činjenje svojeg dijela svim svojim srcem – kako bi vaša radost mogla biti potpuna i kako biste jednoga dana primili sve što Otac ima. O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.