Osloni se na Boga i živi

U lipnju ove godine strašna se nesreća dogodila u državi Lesoto u južnoj Africi. Mali autobus koji je prevozio dvadeset djevojaka iz ogranka Crkve Maputsoe i sedam njihovih vođa krenuo je prema glavnom gradu Maseruu na okupljanje djevojaka iz njihova okruga. Dok su putovali dvotračnom autocestom u jutarnjim satima, automobil koji je dolazio iz suprotnog smjera, nastojeći preteći drugo vozilo, ušao je u traku koju je zauzeo autobus. Nije bilo ni prostora ni vremena da se izbjegne izravni sudar, i u svega nekoliko sekundi vozila su se sudarila, otkotrljala s ceste i planula u plamenu.

Sve u svemu, petnaestero je ljudi preminulo u nesreći, uključujući šest djevojaka, dvije voditeljice Djevojaka te predsjednika ogranka i njegovu ženu. Preživjeli, članovi obitelji i prijatelji izrazili su spektar emocija, uključujući trenutke ljutnje, depresije pa čak i krivnje. Usprkos tim osjećajima i neodgovorenim pitanjima, tješili su jedni druge i okrenuli se Bogu kroz svetu glazbu, Sveta pisma i molitvu, gdje su pronašli utjehu. Sedamnaestogodišnja preživjela djevojka Setso’ana Selebeli posvjedočila je: »Isus Krist voli nas i s nama je, iako su naša srca povrijeđena.«

Djevojka i voditeljica koje su bile hospitalizirane radi terapije od opeklina zajedno su proučavale Mormonovu knjigu. Jedna je rekla: »U zadnje vrijeme čitale smo Moronija, i Moroni kaže upravo ono što sam osjećala. (…) Kada govori, kao da kaže: ‘Moraš naučiti ove riječi jer su zapisane za tebe kako bi ti pomogle proći kroz ovo.’«

Na zajedničkom sprovodu onih koji su stradali, član Sedamdesetorice područja, starješina Siyabonga Mkhize, savjetovao je: »Svi bismo se u ovom trenutku trebali okrenuti Gospodinu i tražiti ga da utješi naša srca i… olakša bol koju osjećamo.« Predsjednica Djevojaka iz obližnjeg ogranka Leribe, Mampho Makura, pozvala je: »Okrenite se Gospodinu i pronađite snagu da prihvatite njegovu volju. Isus Krist jest ‘začetnik[] i dovršitelj[] naše vjere’ [Hebrejima 12:2]. Nemojte odvraćati pogled od njega, već se oslonite na njega.«

Oslonite se na njega. Njezine su riječi odrazile Almin savjet njegovu sinu Helamanu: »Gledaj da se osloniš na Boga i živiš.« Alma se pozvao na iskustvo Lehija i njegova naroda s Lijahonom kao prauzorom: »Jer gle, jednako je lako poklanjati pažnju riječi Kristovoj, koja će ti pokazati ravni smjer prema vječnom blaženstvu, kao što bijaše ocima našim poklanjati pažnju ovom kompasu, koji im je pokazivao ravni smjer prema obećanoj zemlji.« Alma je rekao: »Budu li gledali, živjet[ će]. (…) I budemo li gledali, živjet ćemo zauvijek.«

Drugom se prigodom Alma pozvao na primjer mjedene zmije koju je podigao Mojsije kada su drevne Izraelce napale zmije ljutice. Gospodin je rekao Mojsiju da napravi lik zmije te je podigne na štap s obećanjem da »tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda«. Alma je objasnio da je mjedeni lik bio prauzor ili simbol Krista koji će biti podignut na križ. Mnogi su pogledali i živjeli, no drugi su, prema Alminim riječima, »toliko otvrdnuli« da jednostavno nisu htjeli pogledati i poginuli su.

Alma je pitao:

»O braćo moja, kad biste mogli biti iscijeljeni samo svrnuvši pogled svoj da možete biti iscijeljeni, zar ne biste pogledali brzo, ili biste li radije otvrdnuli srca svoja u nevjeri, i bili lijeni, te ne biste svrnuli pogled svoj tako da poginete? (…)

Tad svrnite pogled svoj i počnite vjerovati u Sina Božjega, da će on doći otkupiti narod svoj, i da će trpjeti i umrijeti kako bi pomirio za grijehe njihove; i da će ustati ponovno od mrtvih, što će ostvariti uskrsnuće, te će svi ljudi stati pred njega da im bude suđeno u posljednji i sudnji dan prema djelima njihovim.«

Naravno, savjet »oslon[i se] na Boga i živi[]« ima značenje za nas ne samo u vječnosti, već također čini svu razliku u karakteru i kvaliteti našega smrtnog života. Sjetite se već spomenutih riječi mlade sestre Selebeli iz Lesota: »Isus nas Krist voli i s nama je, iako su naša srca povrijeđena.«

U naravi je paloga svijeta – gdje đavao bijesni i gdje su svi nesavršeni – da će biti razočaranja i povreda, patnje i tuge, neuspjeha i gubitka, progona i nepravde. Pojedinci, obitelji pa čak i narodi mogu cvasti jedino oslanjanjem na Boga. Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Zato što je Spasitelj, kroz svoje beskrajno Pomirenje, otkupio svakoga od nas od slabosti, pogrešaka i grijeha te zato što je iskusio svaku bol, brigu i breme koje ste ikada imali [vidi Alma 7:11–13], zato se, dok se istinski kajete i tražite njegovu pomoć, možete uzdići iznad ovoga trenutnoga neizvjesnog svijeta.«

Nijedno se obećanje ne ponavlja češće u Mormonovoj knjizi od ovoga: »Ukoliko budete obdržavali zapovijedi moje, napredovat ćete u zemlji: no, ukoliko ne budete obdržavali zapovijedi moje, bit ćete isključeni iz nazočnosti moje.« Proživljeno iskustvo naroda iz Mormonove knjige kroz stoljeća prikazuje istinitost ovih riječi. »Napredovat« je značilo uživati vodstvo i blagoslove Neba u njihovim životima. »Napredovat« je značilo postići razine gospodarske dobrobiti koje su im omogućile da se vjenčaju, podignu obitelji i poslužuju prema potrebama drugih. »Napredovanje« je uključilo sposobnost izdizanja iznad teškoća i kušnji. Kroz milost je Kristovu »sve pridonosi[lo] dobru [njihovu]«, pročistilo ih je i produbilo njihov odnos s njim.

Alma je objasnio da osloniti se na Boga znači obdržavati njegove zapovijedi, vapiti mu stalno za njegovu podršku, savjetovati se s njime u svim vašim djelima i dopustiti da vaše srce bude ispunjeno zahvalnošću njemu danju i noću. Božje zapovijedi i savjet nalaze se u Svetim pismima i u riječima njegovih slugu. Načela i ideali koji se iznose u dokumentu »Obitelj: Proglas svijetu« vrhunski su primjer. Drugi je vodstvo koje se nalazi u knjižici Za snagu mladih. Tema Mladića i Djevojaka za ovu godinu glasi »Oslanjajte se na Krista«, uzeta iz Gospodinovih utješnih riječi Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju: »Oslanjajte se na mene u svakoj misli; ne sumnjajte, ne bojte se.« Knjižica Za snagu mladih govori o nekoliko najhitnijih Božjih zapovijedi i mjerila te podučava kako se oslanjati na Gospodina u donošenju dobrih odluka. Ona je vodič ne samo za mladež, već i za sve nas.

Kao jedan vrlo važan primjer, knjižica Za snagu mladih ima ključno vodstvo u poglavlju pod naslovom »Vaše je tijelo sveto«. Upućuje: »Odnosite se prema svojem tijelu – i prema tijelima drugih – s poštovanjem. Dok donosite odluke o svojoj odjeći, frizuri i izgledu, upitajte se: ‘Poštujem li svoje tijelo kao sveti dar od Boga?’«

Knjižica Za snagu mladih nadalje izjavljuje: »Držite seks i seksualne želje svetima. Oni ne bi trebali biti predmetom šale ili zabave. Izvan braka između muškarca i žene, nije u redu dodirivati privatne, svete dijelove tijela druge osobe, čak i ako su odjeveni. U svojim odlukama o tome što radite, gledate, čitate, slušate, o čemu razmišljate, što objavljujete ili kakve poruke šaljete, izbjegavajte sve što namjerno budi požudne emocije u drugima ili vama samima.«

To podsjeća na nedavni poziv predsjednika Nelsona:

»Malo će toga zakomplicirati vaš život brže od kršenja ovoga božanskog zakona [ćudoredne čistoće]. Za one koji su sklopili saveze s Bogom, nemoral je jedan od najbržih načina da izgubite svoje svjedočanstvo. (…)

Moć stvaranja života jedna je povlastica božanstva koju Nebeski Otac dopušta svojoj smrtnoj djeci da je primjenjuju. Stoga je Bog postavio jasne smjernice za korištenje te živuće, božanske moći. Tjelesna je intimnost samo za muškarca i ženu koji su vjenčani jedno za drugog.

Većina svijeta ne vjeruje u to, no javno mišljenje nije sudac istine. Gospodin je izjavio da nijedna nećudoredna osoba neće steći celestijalno kraljevstvo. (…) A ako ste bili nećudoredni, preklinjem vas da se pokajete. Dođite Kristu i primite njegovo obećanje potpunog oprosta dok se potpuno kajete za svoje grijehe [vidi Izaija 1:16–18; Nauk i savezi 58:42–43].«

Upamtite da u obećanju Mormonove knjige suprotnost napredovanju nije bilo siromaštvo – već isključenost iz nazočnosti Gospodnje. Njegova nazočnost odnosi se na utjecaj njegova Duha u životu osobe. Svi su prožeti Svjetlom Kristovim dok dolaze na svijet. Osim toga, neki djeluju da budu kršteni te prime dar i dodatno svjetlo Duha Svetoga. On donosi nadahnuće i vodstvo, pospješuje i pročišćuje urođene darove i sposobnosti pojedinca, te pomaže izbjeći zle utjecaje, loše odluke i slijepe ulice.

Poput vas, poznajem neke koji su nekoć uživali dar Duha Svetoga, ali su kroz neuspjeh da obdržavaju zapovijedi Božje izgubili taj blagoslov. Netko mi posebno pada na pamet kome je članstvo u Crkvi bilo uskraćeno zbog prijestupa. Rekao je da je njegova prva reakcija bila da se osjeća uvrijeđeno. Osjećao je da ga nesavršeni vođe osuđuju. Znao je da je njegovo ponašanje bilo pogrešno, ali opravdavao ga je ukazujući na tuđe greške i mane. Nakon nekog vremena počeo se osjećati ugodno u načinu života izvan Crkve bez obveze poziva i očekivanja da pohađa bogoslužja i poslužuje drugima.

To se nastavilo neko vrijeme, no on je počeo još oštrije osjećati odsutnost Svetoga Duha – Božje nazočnosti – u svojem životu. Iskustveno je znao kako je to iz dana u dan imati utjehu, vodstvo i pouzdanje koje daje Duh i njemu je to nedostajalo. Naposljetku, učinio je što je bilo potrebno kako bi se pokajao i još se jednom osposobio za krštenje vodom i Duhom.

Čini se da nema kraja različitim izvorima koje ljudi traže za značenje, sreću i pomoć. Većina »gleda[] povrh cilja«. No ne trebamo biti »malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke [ili običaja]«. Oslanjanjem na Boga, možemo pronaći mir u teškoći i naša vjera može nastaviti rasti čak i u razdobljima sumnje i duhovnih izazova. Možemo primiti snagu usprkos oprečnosti ili izolaciji. Možemo pomiriti ideal sa sadašnjom stvarnošću. Doista ne postoji drugi način od onoga što je sam Bog odredio: »Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!«

Oslanjati se na Boga znači da on nije samo još jedan od naših prioriteta; umjesto toga, to znači da je on naš najviši prioritet. Podsjećam ponovno na onaj užasan sudar u Lesotu u lipnju. Iz bolničkog kreveta, jedna od voditeljica Djevojaka koja je preživjela, koja nije vjerovala u Boga prije nego što se pridružila Crkvi, rekla je da je njezina svrha sada otkriti zašto joj je život pošteđen. Izjavila je: »Stalno služenje Bogu način je na koji ću doći do odgovora, ako dođem do odgovora. Prije sam mislila da volim Boga, no sada ga stvarno, stvarno, stvarno, stvarno, stvarno volim. On mi je sada [prvi] prioritet u životu.«

Svjedočim o Ocu, Sinu i Duhu Svetomu koji su, u savršenom jedinstvu riječi, misli, svrhe i djela, jedan Bog na koga se možemo oslanjati za sve što je dobro. Svjedočim o Pomirenju Isusa Krista iz kojega dolazi moć za ispunjenje toga predivnog obećanja: »Oslonite se na me i ustrajte do svršetka, i živjet ćete; jer onomu koji ustraje do svršetka dat ću život vječni.« U ime Isusa Krista. Amen.