»Bojao sam se razgovarati sa svojim biskupom – kako bi on reagirao?«, Lijahona, siječanj 2026.
Iz MOO tjedno
Bojao sam se razgovarati sa svojim biskupom – kako bi on reagirao?
Donosio sam loše odluke. No kada sam razgovarao sa svojim biskupom, osjetio sam samo utjehu.
Kada sam prvi put živio sam, osjetio sam novi osjećaj slobode.
Preselio sam se na Filipine kako bih krenuo u školu, a letenje kući bilo je skupo, pa sam odlazio samo jednom godišnje kako bih obnovio vizu. Bez blizine vjernog utjecaja moje obitelji, postupno sam se udaljio od evanđelja.
Počeo sam pušiti, piti i činiti druge stvari za koje sam bio podučen da su protiv Božjih zapovijedi.
Prisjetiti se tko sam ja
U početku me nije bilo briga. Smatrao sam da su pravila Crkve ograničavajuća. I dalje sam išao u crkvu, ali duboko u sebi osjećao sam se nedostojno i mjesecima nisam blagovao sakrament.
Tada je COVID-19 došao, zaustavljajući sve moje poslove. Otprilike u isto vrijeme saznao sam nešto šokantno: usvojen sam. Roditelji mi to nikada nisu rekli, a ja sam prošao kroz krizu identiteta.
Osjetio sam se udaljeno od svega u što sam nekada vjerovao. Znao sam da moram opet shvatiti tko sam zapravo. Kada sam naposljetku otišao kući, otvorio sam se svojim roditeljima o svemu – uključujući odluke koje sam donosio. Umjesto da me grde, oni su odgovorili s ljubavlju. Podsjetili su me tko sam uistinu: njihov sin i ljubljeni Sin Božji.
Pomoć u promjeni
Htio sam se promijeniti. Moji su me roditelji potaknuli da razgovaram sa svojim biskupom, započnem proces pokajanja i oslonim se na Spasiteljevu otkupljujuću moć.
Ali bojao sam se! Brinuo sam se da će me kazniti ili osuđivati zbog svojih izbora. Obično me nije briga što ljudi misle o meni, no moj je biskup bio tako čudesan čovjek i nisam ga htio razočarati govoreći mu što sam učinio.
Ali kao što je starješina Scott D. Whiting iz Sedamdesetorice podučio: »Nemojte se skrivati od onih koji vas vole i podržavaju; umjesto toga, trčite k njima. Dobri biskupi, predsjednici ogranaka i vođe mogu vam pomoći da pristupite potpunoj moći Pomirenja Isusa Krista.«
Biskupi »drže svećeničke ključeve za predstavljanje Gospodina u pomaganju članovima Crkve da se pokaju«. Umjesto suočavanja s oštrom osudom kada sam razgovarao s njim, sve što sam osjetio u uredu svojeg biskupa bila je utjeha. Shvatio sam da mu Gospodin vjeruje da će mi pomoći, a osjećao sam da mu i ja mogu vjerovati.
Moj me biskup potaknuo da učim o Spasitelju i njegovu Pomirenju gradeći duhovne navike. Redovito sam se sastajao sa svojim biskupom i on me zvao svaki tjedan da vidi kako sam. Osjećao sam se tako voljeno svaki put kad sam razgovarao s njim.
Dar pokajanja
Naposljetku sam se, uz pomoć svojeg biskupa, odmaknuo od poroka u svojem životu. Ipak, bio sam nervozan zbog ponovnog uzimanja sakramenta. Jesam li doista bio dostojan – čak i nakon svega što sam postigao?
Ali moj me biskup ohrabrio. Podsjetio me da ne trebam biti savršen – samo voljan. Činio sam najbolje što sam mogao i Spasitelj je to znao i nastavit će mi opraštati dok se oslanjam na njegov dar pokajanja.
Sestra Tamara W. Runia, prva savjetnica u općem predsjedništvu Djevojaka, nedavno je podučila: »Dolazak Kristu govori: ‛Hoćeš li mi pomoći?’ s nadom, objavljenim uvjerenjem da su njegove ruke uvijek ispružene prema vama.«
Nakon tog iskustva počeo sam s pouzdanjem obnavljati svoje saveze kroz sakrament. Osjećao sam se kao nova osoba, s novim osjećajem tko sam zapravo i što sam sposoban učiniti uz Gospodinovu pomoć. Čak sam i služio misiju jer nakon što sam svjedočio tome koliko je Spasiteljev dar otkupljenja promijenio moj život, želio sam pomoći drugima pronaći nadu koju mi on daje svaki dan.
Zapovijedi nisu ograničavajuće – one postoje jer Bog želi da uspijemo, rastemo i pobjegnemo zamki grijeha. Središte evanđelja Isusa Krista jest ljubav koju on i Nebeski Otac osjećaju prema nama. Budući da doživljavam tu savršenu ljubav, nastojim postati više poput njih.
Njihov dar pokajanja ispunjava moj život radošću.