Kod pokajanja ne radi se samo o prevladavanju grijeha

Prije moje misije moj život nije bio savršen, ali je bio dobar. Voljela sam koledž i upravo sam stvorila najbolje prijateljstvo koje sam ikada imala. Bila sam vrlo sretna.

Znala sam da će služenje misije biti izazovno. Ipak, očekivala sam da će služenje misije biti najboljih 18 mjeseci mojeg života – uz minimalne teškoće.

Ali nakon šest mjeseci, vjenčanje moje prijateljice postalo je najnoviji unos na popis teških stvari koje nisam očekivala. Preseljenje u stranu zemlju i učenje novog jezika učinilo me usamljenom i tjeskobnom. Odbijanje koje doživljavamo kao dio misionarskog života bilo je psihički iscrpljujuće. Iskreno, samo sam htjela ići kući.

Bila sam umorna i frustrirana te nisam osjećala da mi Bog nudi nadu i sreću koje sam očajnički trebala. Tek nakon što sam iscrpila svaku drugu mogućnost, okrenula sam se obećanju iz svojega patrijarhalnog blagoslova: da ću osjetiti ljubav Nebeskog Oca kroz Sveta pisma.

Dok sam istraživala Sveta pisma, otkrila sam duboku povezanost s pričom o Evi. Bila je izbačena iz raja u mračnu i sumornu divljinu, a tako sam se otprilike ja osjećala. Slično mojem iskustvu, Evin prijelaz došao je zbog određenog izbora. Pitala sam se je li ikada požalila zbog svojeg izbora, kao što sam ja počela žaliti zbog svojeg izbora da služim.

Ali Eva je imala puno mudriji pogled od mene. Iako je u osnovi izgubila sve, kada je saznala da ima Spasitelja, »bijaše radosna, govoreći: Da ne bijaše prijestupa našega… nikada ne bismo raspoznali dobro i zlo, ni radost otkupljenja svojega« (Mojsije 5:11).

Nije požalila svoj izbor. Bila je zahvalna na tome! Iako su ona i Adam bili izbačeni iz raja, radost otkupljenja bila je slađa od boli njezina gubitka. Zapravo, činilo se da joj je otkupljenje donijelo još više radosti nego da uopće nije trebala biti otkupljena.

Kako to može biti?

Možemo misliti da je pokajanje namijenjeno samo za uklanjanje grijeha i lošeg ponašanja iz našeg života. Taj postupak uklanjanja može biti težak i povremeno bolan, što olakšava pripisivanje negativne konotacije toj riječi.

No pokajanje nije samo u tome da postanemo manje grešni. Također se radi o tome da postanemo kristolikiji.

Okretanje njemu – mijenjanje naših stavova i usklađivanje našeg gledišta s njegovim – također je oblik pokajanja.

Shvatila sam da je u mojoj ljutnji i usamljenosti moje gledište postalo usko. Bila sam toliko usredotočena na ono što sam propuštala da nisam uspjela vidjeti što sam stekla: bliži odnos sa svojim Spasiteljem.

Shvatila sam da se trebam pokajati zbog svojega lošeg stava. Potrajalo je, no dok sam se molila za pomoć svojeg Otkupitelja, dobila sam uvjerenje da ću »u ovom… životu imati radost« (Mojsije 5:10).

I dalje sam bila tužna što sam propustila vjenčanje svoje prijateljice, no s vremenom je Gospodin odgovorio na moje molitve. Bila sam presretna zbog svoje prijateljice i pronašla sam toliko radosti u svojem svjedočanstvu da Nebeski Otac doista vidi i voli svako svoje dijete. Dobila sam puno više nego što sam propustila.

Sestra Kristin M. Yee, druga savjetnica u općem predsjedništvu Potpornog društva, podučila je: »Pokajanje nam omogućuje da osjetimo Božju ljubav te da ga upoznamo i volimo na načine koje inače nikada ne bismo znali.«

Zbog pokajanja, sada znam da će Krist, dok mu se približavam, »pustaru [moju] učiniti poput Edena, a stepu [moju] poput vrta Jahvina. Klicanje i radost njim će odjekivat’« (Izaija 51:3).

Kada sam se vratila kući sa svoje misije, nisam se vratila u raj. Život nakon misije nova mi je divljina koju moram njegovati. Nije lako, a ponekad mi još uvijek nedostaje moj život prije moje misije.

Ali znam da će zbog Krista moja radost biti produbljena u spoznaji o mojem otkupljenju.