Nisu izgubljeni za Spasitelja

Ilustracija: Allen Garns, s dozvolom za prikaz slike Dela Parsona The Lost Lamb [Izgubljeno janje]

Članica obitelji i njezin suprug nedavno su odlučili napustiti Crkvu, zajedno sa svojom malom djecom. Vijest je bila potresna za našu obitelj. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana, pokušali smo pronaći naše novo normalno.

Dani nakon njihove objave bili su ispunjeni tjeskobom, suzama i iskrenim molitvama našem Nebeskom Ocu. Jedan od neposrednih odgovora na moje molitve bio je da trebam štovati u hramu svaki tjedan. Kao studentica, zaposlena supruga i majka, otkrila sam da je taj odgovor zastrašujuć, no odlučila sam biti što poslušnija poticaju.

Jedne večeri, nakon posebno teške smjene na poslu, snažno sam osjetila da trebam ići u hram te večeri. Zamolila sam sina da me prati kako bi radio pripremne uredbe.

Kada smo stigli u hram, krenuli smo svatko svojim putem. Dok sam radila zastupničko djelo za nekoliko sestara i slušala njihove obećane blagoslove, prevladale su me emocije. Nisam mogla izbaciti iz uma naše lutajuće članove obitelji.

Nakon što sam završila, odjenula sam se, uputila se u čekaonicu i sjela. Ubrzo sam, međutim, osjetila da moram zamijeniti sjedala kako bih mogla vidjeti svojeg sina kad izađe iz muške svlačionice.

Premiještala sam se, ali osjećala sam se uznemireno gdje bih god sjela – sve dok konačno nisam sjela na kauč okrenut prema zidu blizu ulaza u hram. Upravo sam uzela Sveta pisma, pokušavajući umiriti svoje uznemireno srce, kada sam pogledala prema zidu.

Tamo sam vidjela sliku Spasitelja gotovo u prirodnoj veličini kako drži malo janje u svojim rukama. Duh me odjednom podsjetio da, iako su mi se voljeni članovi moje obitelji činili izgubljenima, oni nisu bili izgubljeni za našeg Spasitelja.

»Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?

A kad je nađe, stavi je, pun veselja, na svoja ramena« (Luka 15:4–5).

Nastavljamo voljeti one koji su odlutali i moliti se za njih. No kada me obuzme tuga, sjetim se tog iskustva, nadajući se da će jednoga dana oni koji su izgubljeni pronaći svoj put natrag uz pomoć brižnog Spasitelja.