Veliki darovi vječnosti: Pomirenje, Uskrsnuće i Obnova Isusa Krista

Prije mnogo godina na našem smo ranojutarnjem satu evanđelja napamet učili stihove iz Biblije. Mene su, naravno, privlačili kratki stihovi. To je uključivalo Ivana 11:35 – najkraći stih u Svetim pismima od samo dvije riječi – »Isus proplaka«.

Meni sada činjenica da Isus plače u tuzi i radosti svjedoči o čudesnoj stvarnosti: božanski Sin Božji došao je u tjelesnu smrtnost i naučio po tijelu kako uvijek biti s nama i blagoslivljati nas.

Kada zavapimo u tuzi ili radosti, Isus Krist savršeno razumije. On može biti prisutan u trenutcima kada najviše trebamo velike darove vječnosti: Pomirenje, Uskrsnuće i Obnovu Isusa Krista.

Marija i Marta plaču za svojim bratom Lazarom koji je umro. Dirnut suosjećanjem, Isus plače. Oživljava Lazara.

Isus promatra Jeruzalem uoči Pashe. On plače, ne mogavši sabrati svoj narod kao što bi kvočka sabrala svoje piliće. Danas nam njegovo Pomirenje daje nadu kada žalimo zbog onoga što je moglo biti.

Gospodar vinograda plače dok pita svoje sluge, koji bi mogli uključivati nas kao poslužiteljsku braću i sestre: »Što mogah učiniti više za vinograd svoj?«

Marija stoji žalosteći se kod groba. Isus nježno pita: »Zašto plačeš?« On zna da »večer don[osi] suze, a jutro klicanje.« Uskrsnuće donosi zoru za sve.

U zemljama Mormonove knjige, dok vjerno mnoštvo ustaje prema njemu, Isusova je radost potpuna. On plače.

»I on uze dječicu njihovu, jedno po jedno, i blagoslovi ih, i pomoli se Ocu za njih.

I nakon što učini to on zaplaka ponovno.«

To je Uskrs u Isusu Kristu: on odgovara na čežnje našeg srca i na pitanja naše duše. On otire naše suze, osim naših suza radosnica.

Kada nam suze poteku, ponekad se osramoćeni ispričamo. No spoznaja da Isus Krist razumije životne boli i radosti može nam dati snagu veću od naše vlastite dok prolazimo kroz dobre i teške stvari.

U Južnoj Americi jedan otac jeca. Iskra je u njegovu životu, njegova mlada kći, umrla. »Dao bih sve da je opet mogu vidjeti«, plače mi u naručju. I ja plačem.

Na posvećenju hrama Puebla Meksiko, suze sreće vlaže lice drage sestre. Njezini izrazi lica zrače vjerom i žrtvom. Kaže: »Todos mis hijos están aquí en el templo hoy« – »Sva su moja djeca danas ovdje u hramu.« Naraštaji sabrani u domu Gospodnjem donose suze radosti i zahvalnosti.

U okrutnom građanskom ratu obitelji i susjedi radili su jedni drugima nezamislive stvari. Gorke suze polako ustupaju mjesto pomirenju. Žena u malom selu drhtavim glasom kaže: »Susjede, prije nego što odem u svoj grob, želim da znaš gdje možeš pronaći svoje nestale članove obitelji.«

Ozarena nevjesta i zgodni mladoženja pečate se u domu Gospodnjem. Ona ima 70 godina, kao i on. Ta je prekrasna mlada dostojno čekala ovaj dan. Sramežljivo njiše svadbenom haljinom lijevo, zatim desno. Prolili smo radosne suze. Božja su obećanja ispunjena. Njegovi savezi donose blagoslove.

Dok je kao kućni posjetitelj podučavao sestru udovicu, mladi Boyd K. Packer naučio je nježnu lekciju. Nakon prepirke sa svojim suprugom, ta je sestra izrekla posljednju bolnu opasku. Neočekivana nesreća oduzela je mužev život tog dana. »Pedeset godina«, jecala je udovica, »živjela sam u paklu znajući da su posljednje riječi koje je čuo s mojih usana bile ta oštra, zajedljiva opaska.«

Uskrs u Isusu Kristu pomaže nam popraviti, izmiriti, ispraviti naše odnose s obje strane vela. Isus može iscijeliti tugu. On može omogućiti oprost. On može osloboditi nas i druge od stvari koje smo mi ili oni rekli ili učinili, a koje bi nas inače okovale u sužanjstvo.

Uskrs u Isusu Kristu omogućava nam osjetiti Božje odobravanje. Ovaj nam svijet govori da smo previsoki, preniski, preširoki, preuski – da nismo dovoljno pametni, lijepi ili duhovni. Kroz duhovnu transformaciju u Isusu Kristu, možemo izbjeći iscrpljujući perfekcionizam.

S uskrsnom radošću pjevamo: »Grob je svladan – sloboda. Pobjedu Krist dariva.« Kristovo Uskrsnuće oslobađa nas od smrti, od slabosti vremena i nesavršenosti tjelesnosti. Pomirenje Isusa Krista također nas duhovno obnavlja. Krvario je iz svake pore, plačući krv, kako bi nam omogućio da pobjegnemo od grijeha i razdvajanja. On nas ponovno sjedinjuje, cjelovite i svete, međusobno i s Bogom. U svemu dobrome, Isus Krist obilno obnavlja – ne samo ono što je bilo, već i ono što može biti.

Isusov život i svjetlo svjedoče o Božjoj ljubavi za svu njegovu djecu. Budući da Bog, naš Otac, voli svu svoju djecu u svakom dobu i zemlji, u mnogim tradicijama i kulturama pronalazimo njegov brižan poziv da dođemo pronaći mir i radost u njemu. Gdje god, kad god, tko god mi bili, mi dijelimo božanski identitet kao djeca istog Stvoritelja. U sličnom duhu, sljedbenici islama, judaizma i kršćanstva dijele vjersko nasljeđe u ocu Abrahamu i povezanost savezom kroz događaje u drevnom Egiptu.

Otac Abraham došao je u Egipat i bio je blagoslovljen.

Josip, koji je bio prodan u ropstvo u Egiptu, znao je da je faraonov san značio sedam godina obilja, nakon kojih slijedi sedam godina gladi. Josip je spasio svoju obitelj i svoj narod. Josip je plakao kada je vidio Božji veći naum gdje sve zajedno radi za dobro onih koji obdržavaju svoje saveze.

Mojsije, koji je bio odgojen u faraonovu domu u Egiptu, primio je ključeve za sabiranje Božje djece, a kasnije ih je obnovio.

Ispunjavajući proroštvo, Josip, Marija i dijete Krist potražili su utočište u Egiptu. U Kairu pobožni muslimanski vjernik s poštovanjem kaže: »Kuran uči da su Josip, Marija i mali Isus pronašli sigurnost i utočište u mojoj zemlji. U mojoj je zemlji Isus kao malo dijete jeo našu hranu, napravio svoje prve korake, rekao svoje prve riječi. Ovdje u mojoj zemlji vjerujemo da su se stabla sagnula kako bi njemu i njegovoj obitelji dala plodove. Njegov boravak u mojoj zemlji blagoslovio je naš narod i našu zemlju.«

Božji naum moralnog i smrtnog opredjeljivanja omogućuje nam da učimo iz vlastitog iskustva. Neke od naših najvećih životnih lekcija dolaze iz stvari koje nikada ne bismo odabrali. U ljubavi Isus Krist sišao je ispod svega i uzašao iznad svega. On se raduje zbog naših božanskih sposobnosti za kreativnost i uživanje, ljubaznosti bez nade za nagradu, vjere na pokajanje i oprost. I on plače u tuzi zbog golemosti naše ljudske patnje, okrutnosti i nepravednosti – često izazvanih ljudskim odabirom – kao što plaču nebesa i Bog Neba s njima.

Svako uskrsno proljetno doba svjedoči da su i duhovni slijed i konvergencija dio božanskog obrasca pomirenja, uskrsnuća i obnove kroz Isusa Krista. Ta sveta i simbolička konvergencija ne dolazi slučajno. Cvjetnica, Veliki tjedan i Uskrs slave Kristovo Pomirenje i Uskrsnuće. Kao i danas, svakoga 6. travnja obilježavamo uspostavljanje i organizaciju Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Ta je Obnova razlog zbog kojeg se prvu nedjelju svakog travnja sabiremo na Općem saboru.

Obnova je također došla kada su uskrsli Isus Krist, Mojsije, Ilijas i Ilija vratili svećeničke ključeve i ovlast u novoposvećenom hramu Kirtland na uskrsnu nedjelju 1836. godine. U tom okruženju toga dana u obnovljenu Crkvu Isusa Krista došli su Božja ovlast i blagoslovi za sabiranje njegove djece, pripremanje njegove djece za povratak njemu i ujedinjavanje obitelji za vječnost. Obnova toga dana ispunila je proroštvo dogodivši se i na Uskrs i na Pashu.

Nedavno sam posjetio nekoliko svetih mjesta u Ohiju, uključujući hram Kirtland, gdje su prorok Joseph i drugi u viđenju vidjeli Boga našeg Oca i njegova Sina Isusa Krista. Prorok Joseph vidio je kako izgleda Nebo. Na Nebu Nebeski Otac, kroz Isusa Krista, »spašava sva djela ruku svojih« u kraljevstvu slave. Jedine su iznimke oni koji svjesno »niječu Sina nakon što ga Otac objavi«.

Početkom svojega smrtnog službeništva, Isus je izjavio da je njegovo poslanje blagosloviti svakoga od nas svime što smo voljni primiti – u svakom vremenu, svakoj zemlji, svakoj okolnosti. Nakon što je postio četrdeset dana, Isus je otišao u sinagogu i pročitao: »Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene.«

Siromašni, oni slomljena srca, zarobljenici, slijepci, potlačeni – to je svatko od nas.

Knjiga Izaijina nastavlja mesijansko obećanje nade, izbavljenja, uvjerenja: »Da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.«

Stoga kličemo: »Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti.«

Svakoga uskrsnog razdoblja slavimo, kao simboličnu cjelinu, velike darove vječnosti kroz Isusa Krista: njegovo Pomirenje, njegovo (i nama obećano) doslovno Uskrsnuće, Obnovu njegove Crkve posljednjih dana sa svećeničkim ključevima i ovlašću da blagoslovi svu Božju djecu. Radujemo se u haljinama spasenja i plaštu pravednosti. Uzvikujemo: »Hosana Bogu i Jaganjcu!«

»Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.«

Svatko od nas neka u Isusu Kristu pronađe pomirenje, uskrsnuće i obnovu – mir, postajanje i pripadanje – ono što je dugotrajno stvarno i radosno, sretno i vječno, molim se u njegovo sveto ime, ime Isusa Krista. Amen.