Cijeniti život

Nastavila je: »Primila sam toliko ljubavi i podrške od naše obitelji u odjelu. Bilo je prevladavajuće. [Moj] biskup i predsjednica Djevojaka napravili su sve kako bi pokazali svoju ljubav i podršku. (…) Vidjela sam Gospodinovu ruku… kako vodi mene i moju obitelj. (…) Odjel poput mojeg obitelj je koju svi trebaju, posebno mlada djevojka u mojoj situaciji.«

Ona i njezina obitelj te njezina obitelj odjela s ljubavlju su dočekali njezina sina u veljači.

Predsjednik Russell M. Nelson rekao je: »Obilježje Gospodinove istinite i živuće Crkve uvijek će biti organizirani… napor za posluživanjem pojedinoj djeci Božjoj… [posluživati s dobrotom punom ljubavi] pojedincu, baš kao i on.«

Kada neudana žena otkrije da očekuje neočekivano dijete, zdravstveni problemi, duhovna previranja, sram, financijske brige, obrazovna pitanja, nesigurnost braka i tuga zbog uništenih snova mogu, u trenutku boli i zbunjenosti, navesti promišljenu ženu da poduzme korake koji će donijeti duboku bol i žaljenje.

Za sve koji slušaju, koji su iskusili duboku bol i žaljenje zbog pobačaja ili sudjelovanja u njemu, molim vas, upamtite: Iako ne možemo promijeniti prošlost, Bog može iscijeliti prošlost. Oprost može doći kroz čudo njegove pomirbene milosti, dok mu se okrećete ponizna i raskajana srca.

Dvije riječi često se vežu za svetost smrtnog rođenja: život i odabir. Život je najdragocjeniji dio savršenog nauma našeg Oca i njegovom odredbom cijenimo i čuvamo život; i mi biramo nastavak života jednom začetog. Također cijenimo dar izbora, moralnog opredjeljivanja, pomažući osnažiti pravedne odluke koje je Bog odobrio, a koje donose vječnu sreću.

Kada su žena i muškarac u tako krhkom razdoblju, suočeni s presudnim izborom, naše riječi, naše ruke, naša srca – duhovno, emocionalno i financijski – mogu ih blagosloviti da osjete Spasiteljevu ljubav i, kako je rekao predsjednik Henry B. Eyring, prenesu razumijevanje u svoje duhovne oči od »onoga što misle da vide« do »onoga što još ne mogu vidjeti«.

Predsjednik Dallin H. Oaks rekao je: »Naš stav prema pobačaju ne temelji se na objavljenoj spoznaji o tome kada počinje smrtni život. (…) Uređeno je, koliko znamo, da… sva duhovna djeca Božja moraju doći na ovu Zemlju s veličanstvenom svrhom, a taj individualni identitet započeo je puno prije začeća i nastavit će se u svim vječnostima koje dolaze.«

Riječ Gospodnja o nerođenima, izražena kroz Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola, nikada nije varirala i odjekuje riječi prorokā kroz stoljeća, dajući božansku jasnoću onome što je Gospodin tražio od nas.

»Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana vjeruje u svetost ljudskog života. Stoga se Crkva protivi neobaveznom pobačaju zbog osobnih ili društvenih pogodnosti i savjetuje svoje članove da se ne podlažu takvim pobačajima i da ih ne izvršavaju, potiču, plaćaju ili organiziraju.

[Gospodin] dopušta moguće iznimke… u slučaju:

• kad je trudnoća rezultat silovanja ili incesta, ili

• kada kompetentan liječnik utvrdi da je život ili zdravlje majke u ozbiljnoj opasnosti, ili

• kad kompetentan liječnik utvrdi da fetus ima teška oštećenja koja neće djetetu dopustiti da živi nakon rođenja.«

Prvo predsjedništvo nastavlja: »Pobačaj je najozbiljnija stvar. [Čak ga i u ovim rijetkim situacijama] treba razmotriti tek nakon što odgovorne osobe prime potvrdu kroz molitvu« i savjetuju se s drugima.

Prije trideset godina Gospodinovi su proroci izdali proglas svijetu. U njemu su sljedeće riječi:

»Izjavljujemo kako je Bog zapovjedio da se sveta moć stvaranja koristi samo između muškarca i žene, zakonski vjenčanih kao muž i žena.

»Mi izjavljujemo da je način na koji se stvara smrtni život božanski određen. Potvrđujemo svetost života i njegovu važnost u Božjemu vječnom naumu.«

Njegovanje i zaštita života koji još nije rođen nije politička pozicija. To je moralni zakon koji je Gospodin potvrdio preko svojih proroka.

Izjava predsjednika J. Reubena Clarka ml., koji je služio u Prvom predsjedništvu, predivno opisuje naše mlade danas: »Mladi Crkve gladni su duhovnosti, željni su učiti o evanđelju i žele ga izravno, u čistom obliku.«2 Oni žele znati o… našim vjerovanjima; žele steći svjedočanstvo o [] istini[]. Oni su… znatiželjni, tražitelji istine.« Razgovarajmo češće s vjerom i suosjećanjem s našim mladima u našim domovima i jedni s drugima na sastancima našeg Potpornog društva i zbora starješina o Gospodinovu zakonu ćudoredne čistoće, svetosti života i brizi za nerođene te njihove majke.

Draga sestra pisala mi je o iskustvu koje je imala prije nekoliko desetljeća: »Kao 17-godišnjakinja… zatekla sam se trudna s malo ili nimalo podrške svojeg dečka. Osjećala sam se posramljeno i usamljeno, [ali] nikada nisam razmišljala o [pobačaju]. (…) [Imala sam] svoju voljenu obitelj i svojeg biskupa, s kojim sam se redovito sastajala radi vodstva. (…) Okrenula sam se Bogu. Proučavala sam Sveta pisma… i molila se [te] pronalazila snagu kroz svojega Spasitelja i proces pokajanja. (…) Primila sam odgovor [na svoje molitve] koji nisam mogla zanijekati. (…) Bilo je srceparajuće, ali znala sam da ću dati svoju kćer na posvajanje. (…) Molila sam se za hrabrost [i] osjetila Spasiteljevu ljubav tako jasno kroz pokajanje, da znam da Bog… odgovara na molitve i osnažuje nas.«

Brižan par usvojio je dragocjenu djevojčicu i podučio je evanđelju. Sada je udana i ima svoju prekrasnu obitelj.

S vremena na vrijeme, duboko teška i bolna nesigurnost može pratiti zaštitu života.

Nedavno mi je mladi par kojeg Kathy i ja volimo pisao o dragocjenoj bebi koju su očekivali.

Otac je napisao: »[Kada je moja žena] bila trudna 10 tjedana saznali smo da naša čudesna beba ima genetsko stanje trisomije 21, poznatije kao Downov sindrom. Osjetili smo pritisak… medicinskog područja da razmotrimo prekid trudnoće. Nekoliko tjedana kasnije otkrili smo da će… naše nerođeno dijete… trebati višestruke operacije srca u njezinoj prvoj godini života. Tijekom tog procesa dok smo se gorljivo molili za božansku pomoć… osjetili smo kako nam Duh daje utjehu. Primili smo objavu i razumijevanje da je naša kći elitno dijete Nebeskog Oca i ima ogromnu želju biti u našoj obitelji i doći na Zemlju.«

Bebina majka napisala je: »[Bili] smo potpuno šokirani, zbunjeni i iskreno shrvani vijestima. (…) Kad sam bila trudna 14 tjedana, saznali smo da naša beba ima više urođenih srčanih mana, jednu koja bi mogla biti potencijalno smrtonosna. Posjetili smo bezbroj liječnika i specijalista od 10. do 18. tjedna trudnoće. (…) Na svakom od naših sastanaka pitali su nas želimo li nastaviti s trudnoćom ili je prekinuti. (…) Spasitelj je iscijelio moje srce i dao mi osjećaj mira i uzbuđenja u vezi naše djevojčice. (…) [Nebeski Otac] uvijek mi je iznova pokazivao da ima savršen naum za mene [i] uzdam se u njega.«

Uzbuđeno su dočekali svoju djevojčicu prije točno tjedan dana na današnji dan. Ona je njihova i oni su njezini zauvijek.

Neustrašiva vjera i čudesna hrabrost obilježja su učenika Isusa Krista.

Tijekom godina imao sam povlasticu susresti se s muškarcima i ženama koji su se ponizno nastojali vratiti na put saveza te svojim svećeničkim i hramskim blagoslovima, mnogo godina nakon gubitka članstva.

Jednom sam prilikom trebao intervjuirati čovjeka u ime Prvog predsjedništva za obnovu njegova svećeništva i hramskih blagoslova.

Nakon vjenčanja u svetom hramu i nakon što je dobio troje prekrasne djece, muškarac je bio nevjeran svojoj ženi i svojim svetim savezima. Neudana žena zatrudnjela je i željela je abortus.

Muževa žena svetica molila je ženu da rodi dijete i obećala da će odgajati dijete kad se rodi zajedno s njezinom djecom.

Neudana žena promišljeno se složila da ne prekine trudnoću.

Sada je prošlo 10 godina. Ponizna sestra koja je sjedila ispred mene voljela je dječaka kao svojega i ispričala mi je o nastojanjima svojega muža da nadoknadi sve te da voli nju i brine se za nju i obitelj. Otac je plakao dok je govorila.

Kako je ta Božja plemenita žena mogla uzeti dijete kao svoje koje bi moglo biti svakodnevni podsjetnik na nevjernost njezina muža? Kako? Zato što je pronašla snagu kroz Isusa Krista i vjerovala u svetost života, posvećenost života. Znala je da je nerođeno dijete Božje dijete, nevino i čisto.

Moja draga braćo i sestre, sve manja ljubav prema nerođenoj djeci diljem svijeta jako zabrinjava. Bog cijeni život. Njegovo je djelo i njegova slava donijeti besmrtnost i vječni život njegovoj djeci. Kao učenici Isusa Krista, mi cijenimo život. »Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.« Iznosimo svoju ljubav još obilnije onima koji nas tako očajnički trebaju. Izražavam svoju ljubav za vas i ljubav našega Nebeskog Oca za njegovu djecu koja dolaze na Zemlju. U ime Isusa Krista. Amen.