»Vratite mi se… da bih vas mogao iscijeliti«

Nekoć smo živjeli u domu okruženom veličanstvenim stablima. Pored ulaza bila je prekrasna vrba. Jedne tužne noći zapuhala je snažna oluja i vrba se srušila. Ležala je na zemlji s izvučenim korijenjem i bio je to žalostan prizor.

Bio sam spreman upaliti motornu pilu i isjeći drvo za ogrjev kada je naš susjed istrčao van da me zaustavi. Grdio me je što sam odustao od stabla, i empatično nas je poticao da ga se ne riješimo. Zatim je pokazao na jedan korijen koji je još uvijek bio u zemlji i rekao da će, ako podignemo stablo, odrežemo njegove grane i njegujemo ga, korijenje ponovno zaživjeti.

Bio sam skeptičan i sumnjao sam kako stablo, tako očito srušeno i u nevolji, može preživjeti i ponovno oživjeti. Mislio sam da čak i ako počne ponovno rasti, sigurno neće preživjeti sljedeću oluju. Ali znajući da naš susjed vjeruje da stablo još uvijek ima budućnost, nastavili smo s planom.

A rezultat? Nakon nekog vremena vidjeli smo znakove života kada je stablo počelo puštati korijenje. Sada, 12 godina kasnije, stablo je vitalno i puno života sa snažnim korijenima i ponovno doprinosi ljepoti krajolika.

Dok susrećem svetce diljem svijeta, prisjećam se tog stabla vrbe i kako postoji nada čak i kada se sve čini izgubljenim. Neki su nekoć imali svjedočanstva o evanđelju koja su bila snažna i vitalna poput vrbe. Tada su, iz jedinstveno osobnih razloga, ta svjedočanstva oslabjela, što je dovelo do gubitka vjere. Drugi se drže najtanjih korijena tapkajući po tlu evanđelja.

Ipak, uvijek me iznova nadahnjuju priče tolikih mnogih koji su odabrali obnoviti svoje učeništvo i vratiti se u svoj crkveni dom. Radije nego da odbace svoju vjeru i uvjerenje poput bezvrijednog drva za ogrjev, oni su se umjesto toga odazvali na duhovne poticaje i brižne pozive da se vrate.

Prisustvovao sam saboru kolčića u Koreji na kojem je član povratnik iznio: »Zahvaljujem braći na njihovoj spremnosti da prihvate moj nedostatak vjere i moje slabosti, što su doprli do mene i što su članovi uvijek tako ljubazni prema meni. Još uvijek imam oko sebe puno prijatelja koji su manje aktivni. Smiješno je, ali govore jedno drugome da se vrate u Crkvu kako bi ponovno stekli svoju vjeru. Mislim da možda svi čeznu za vjerom.«

Svima koji žude za vjerom, pozivamo vas da se vratite natrag. Obećavam vam da vaša vjera može biti osnažena dok ponovno štujete sa svetcima.

Bivši misionar iz Afrike pisao je starijem crkvenom vođi, ispričavajući se i tražeći oprost jer su ga uvrijedila njegova naučavanja o određenoj kulturnoj tradiciji, što ga je zatim navelo da napusti Crkvu. Ponizno je izjavio: »Nažalost, činjenica da sam se uvrijedio prije 15 godina natjerala me je da platim izuzetno visoku cijenu. Izgubio sam toliko mnogo – puno više nego što sam ikada zamišljao. Duboko sam osramoćen štetom koju sam možda prouzročio putem, ali iznad svega zadovoljan sam što sam pronašao put natrag.«

Svima koji prepoznaju što ste izgubili, pozivamo vas da se vratite kako biste ponovno okusili radosni plod evanđelja.

Jedna sestra u Sjedinjenim Državama godinama je bila odsutna iz Crkve. Njezina priča o povratku uključuje snažne lekcije za roditelje i članove obitelji koji pate zbog voljenih koji su se udaljili. Napisala je:

»Mogla bih navesti bezbroj razloga zašto sam otišla od Crkve, evanđelja, i na neki način svoje obitelji. Ali to stvarno nije važno. Nisam donijela jednu veliku odluku da napustim Crkvu – vjerojatno sam donijela tisuću odluka. Ali jedna stvar koju sam oduvijek znala jest da su moji roditelji donijeli jednu veliku odluku, i držali su je se. Odlučili su me voljeti.

Nikako nisam mogla znati koliko je suza bilo proliveno, koliko neprospavanih noći, niti koliko je iskrenih molitvi bilo izgovoreno u moje ime. Nisu me prozivali zbog mojih grijeha; umjesto toga, dozivali su me u mojoj grešnosti. Zbog njih se nisam osjećala nepoželjno u njihovu domu i na obiteljskim okupljanjima; bilo koji od tih osjećaja bili su posljedica mojih djela. Umjesto toga, nastavili su mi izražavati dobrodošlicu. Sigurno su vidjeli kako moje svjetlo tijekom vremena slabi. Ali znali su da je osoba kakva sam tada bila samo sjena onoga što ću postati.

Kao što je moj put daleko od Crkve bio složen, tako je bio i moj put natrag. Ali jedna stvar koja nije bila teška u povratku bio je osjećaj povratka kući gdje pripadam.«

Moja je poruka danas posebno upućena svima koji su jednom osjetili Duha, ali pitaju se postoji li put natrag ili mjesto za vas u obnovljenoj Crkvi Isusa Krista. Također je za sve koji se jedva drže ili koji su u iskušenju da se odmaknu.

Ova poruka nije izazov i nije osuda. To je poziv, upućen s ljubavlju i iskrenom željom da vam poželim dobrodošlicu natrag u vaš duhovni dom.

Molio sam se da ćete osjetiti svjedočanstvo Duha Svetoga dok sada slušate ovaj brižan poziv i veličanstveno obećanje našeg Spasitelja Isusa Krista:

»Nećete li se sad vratiti k meni i pokajati za grijehe svoje i obratiti se da bih vas iscijelio?«

Svakog tjedna mnogi odgovaraju na Spasiteljev poziv vraćajući se učeništvu i crkvenoj aktivnosti, tiho i ponizno tražeći iscjeljenje koje Isus obećava. I suprotno pričama koje ponekad kruže, rekordan broj naših mladih ljudi odlučuje ostati snažni i povećati svoju vjeru u Isusa Krista.

Kad su neki od Isusovih sljedbenika u Kafarnaumu smatrali da su njegova naučavanja teška i odlučili otići, on se okrenuo svojim apostolima i upitao: »Zar ćete i vi otići?«

To je pitanje na koje svatko od nas mora odgovoriti dok se pojedinačno suočavamo sa svojim kušnjama. Petrov odgovor Isusu bezvremenski je i odjekuje: »Komu ćemo otići? (…) Ti imaš riječi vječnoga života.«

Stoga, dok razmatrate Spasiteljev poziv da mu se vratite, što biste mogli naučiti iz priče o vrbi?

1. Put natrag često nije lak ili ugodan, ali se isplati. Kad je naša vrba ponovno stajala, sve su joj grane bile odrezane. Nije bilo lijepo. I mi se možemo osjećati ranjivo kada odbacujemo stare običaje i kada smo lišeni oholosti. Usredotočenje vaše vjere na Isusa Krista i njegovo evanđelje – deblo i korijenje – dat će vam nadu i hrabrost da poduzmete taj prvi korak natrag.

2. Trebalo je mnogo godina da naša vrba povrati svoju prijašnju snagu i ljepotu. Sada je još jača i ljepša nego prije. Budite strpljivi dok vaša vjera i svjedočanstvo također rastu. To uključuje da se ne vrijeđate na nepromišljene komentare poput »Gdje si bio sve ove godine?«

3. Vrba nikada ne bi preživjela bez stalne brige i hrane. Njegovat ćete svoju vjeru i svoje svjedočanstvo kada se svakog tjedna gostite za sakramentalnim stolom i kada štujete u domu Gospodnjem.

4. Baš kao što je vrba trebala sunce kako bi njezine grane i lišće ponovno rasli, tako će i vaše svjedočanstvo rasti dok ostajete osjetljivi na osjećaje i svjedočanstvo Duha. Učite od Amuleka koji je opisao svoje vrijeme kao manje aktivan član govoreći: »bijah pozvan mnogo puta i ne htjedoh čuti.«

5. Moj je susjed znao što vrba može ponovno postati. Tako i Gospodin zna vaš božanski potencijal i što vaša vjera i vaše svjedočanstvo mogu postati. On nikada neće odustati od vas. Kroz Pomirenje Isusa Krista sve što je slomljeno može biti iscijeljeno.

Svjedočim da postoji radost na nebu zbog onih koji se vrate. Potrebni ste i voljeni. Svjedočim da je Isus Krist naš Spasitelj i da blagoslivlja sve koji mu se vrate s većim mirom i s velikom radošću. Njegove milosrdne ruke nisu sklopljene, već su otvorene i pružene prema vama. Nije prekasno da se vratite. Sa svom ljubavlju u našim srcima, dobrodošli kući. U ime Isusa Krista. Amen.