Vaše pokajanje ne opterećuje Isusa Krista; ono osvjetljuje njegovu radost

Prije nekoliko godina na putovanju u Floridu, sjedila sam vani čitajući knjigu. Njezin naslov sugerirao je da još uvijek možemo doseći Nebo, iako sada nismo savršeni. Žena koja je prolazila upitala je: »Mislite li da je to moguće?«

Zbunjena, podigla sam pogled, a onda shvatila da govori o knjizi koju sam čitala. Rekla sam nešto smiješno poput: »Pa, nisam puno pročitala, ali javit ću vam kako završava.«

O, kako bih voljela da mogu putovati kroz vrijeme! Rekla bih joj: »Da, moguće je! Zato što Nebo nije za ljude koji su bili savršeni; ono je za ljude kojima je bilo oprošteno, koji su odabirali Krista uvijek iznova.«

Danas se želim obratiti onima od nas koji ponekad osjećaju: »Čini se da pokajanje i oprost djeluju za svakoga osim za mene.« Onima koji se privatno pitaju: »Budući da stalno činim iste pogreške, možda sam takav/va.« Onima koji, poput mene, imaju dane kada se put saveza čini tako strmim da je to gotovo planinska staza saveza!

Divan misionar u Australiji, starješina QaQa s Fidžija, iznio je sličan osjećaj u svojem oproštajnom svjedočanstvu: »Znam da me Bog voli, ali ponekad se pitam, ‘zna li Bog da ja volim njega?’ Zato što nisam savršen i još uvijek griješim.«

U tom jednom nježnom, proganjajućem pitanju, starješina QaQa sažeo je točno ono oko čega sam se često brinula. Možda se i vi pitate, razmišljajući: »Toliko se trudim, ali zna li Bog da se stvarno trudim? Kada stalno zaostajem, zna li Bog da ga još uvijek volim?«

Rastužuje me što to priznajem, ali ja sam znala mjeriti svoj odnos sa Spasiteljem time koliko sam savršeno živjela. Mislila sam da poslušni život znači da se nikada neću morati pokajati. A kada sam činila pogreške, što je bilo svaki dan, udaljila sam se od Boga misleći: »Sigurno je jako razočaran sa mnom.«

To jednostavno nije istina.

Naučila sam da ste, ako čekate dok ne postanete dovoljno čisti ili dovoljno savršeni kako biste otišli Spasitelju, krivo shvatili cijelu poantu!

Što ako bismo o zapovijedima i poslušnosti razmišljali na drugačiji način?

Svjedočim da je Bogu, iako mu je stalo do naših grešaka, više stalo do onoga što se događa nakon što pogriješimo. Hoćemo li se okretati njemu uvijek iznova? Hoćemo li ostati u tom saveznom odnosu?

Možda čujete Gospodinove riječi: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi« i osjećate se utučeni jer niste obdržavali sve zapovijedi. Dopustite mi podsjetiti vas da nam je također zapovjeđeno pokajati se! Zapravo, to bi mogla biti zapovijed koja se najviše ponavlja u Svetim pismima.

U svojem solilokviju: »O, kad bih bio anđeo, i mogao primiti želju srca svojega,… i vikati pokajanje«, Alma nas nije pokušavao posramiti ukazujući na naše greške. On je želio vikati pokajanje kako bismo vi i ja izbjegli patnju u svijetu. Jedan je razlog zašto je Alma mrzio grijeh taj što nam uzrokuje bol.

Ponekad se moram sjetiti, poput zalijepljene poruke na mojem čelu, da su zapovijedi put udaljavanja od boli. I pokajanje je također. Naš je prorok rekao: »Spasitelj nas uvijek voli, ali posebice kada se pokajemo.«

Stoga, kada Gospodin kaže: »Pokajte se, pokajte se«, što ako ga zamislite kako govori: »Volim te. Volim te.« Predočite si ga kako vas preklinje da ostavite iza sebe ponašanje koje vam uzrokuje bol, pozivajući vas da izađete iz tame i okrenete se njegovu svjetlu.

U odjelu moje kćeri Carly, novi svećenik kleknuo je za blagoslov sakramenta i umjesto da kaže: »da mogu činiti to na spomen krvi Sina tvojega«, nehotice je rekao: »da mogu činiti to na spomen ljubavi Sina tvojega«. Suze su ispunile Carlyne oči kad je shvatila istinu tih riječi.

Naš Spasitelj bio je voljan trpjeti bol svojeg Pomirenja jer vas voli. Zapravo, vi ste »određen[a] mu radost[]« dok je on patio.

Poziv na pokajanje izraz je Božje ljubavi.

Reći da tom pozivu izraz je naše.

Predočite si svoju omiljenu sliku Krista. Sada ga zamislite kako se vedro smiješi od radosti svaki put kada koristite njegov dar jer je on »savršen sjaj nade«.

Da, vaše pokajanje ne opterećuje Isusa Krista; ono osvjetljuje njegovu radost!

Podučavajmo to!

Zato što je pokajanje naša najbolja vijest!

Ne ostajemo na putu saveza tako što nikada ne učinimo pogrešku. Ostajemo na putu kajući se svaki dan.

A kada se kajemo, Bog oprašta bez da nas posramljuje, uspoređuje s drugima ili grdi jer je to ista stvar zbog koje smo se kajali prošli tjedan.

On je ushićen svaki put kad nas vidi na koljenima. On uživa oprostiti nam jer smo mu mili!

Ne osjećate li da je to istina?

Zašto nam je onda tako teško vjerovati?!

Sotona, veliki tužitelj i obmanjivač, koristi stid kako bi nas udaljio od Boga. Stid je tama toliko teška da stvara osjećaj da će, ako je izvadite iz tijela, imati stvarnu težinu ili obujam.

Stid je glas koji vas tuče govoreći: »Što si mislio/la?« »Napraviš li ikada nešto kako treba?«

Stid nam ne govori da smo napravili pogrešku; govori nam da mi jesmo naše pogreške. Možete čak čuti: »Sakrij se«. Protivnik čini sve što je u njegovoj moći kako bi zadržao težinu unutra, govoreći nam da je cijena previsoka, da će biti lakše ostane li to u tami, uklanjajući svu nadu.

Sotona je kradljivac nade.

I trebate ovo čuti pa ću reći ove riječi naglas: Vi niste glas u svojoj glavi ili pogreške koje ste napravili. Možda ćete i vi to morati reći naglas. Recite Sotoni: »Ne danas.« Neka vam ode s očiju.

Osjetite tu silu, božansku žalost koja vas okreće prema vašem Spasitelju i gledajte kako njegova milost ulazi u vaš život i živote onih koje volite. Obećavam da je on, čim hrabro dovedemo slomljeno srce k njemu, odmah tamo.

Ako vidite da se netko utapa, ne biste li ispružili ruku i spasili ga? Možete li zamisliti vašeg Spasitelja kako odbacuje vašu ispruženu ruku? Ja ga zamišljam kako skače u vodu, spuštajući se ispod svega da nas podigne tako da možemo udahnuti svjež zrak! Nitko ne može potonuti ispod sjaja Kristova svijetla.

Spasitelj je zauvijek sjajniji od tame stida. On nikada ne bi napao vašu vrijednost. Pozorno pogledajte.

• Zamislite da ova ruka predstavlja vrijednost.

• Ova ruka predstavlja poslušnost. Možda ste se jutros probudili, izrekli smislenu molitvu i istražili Sveta pisma kako biste čuli Božji glas. Donosili ste dobre odluke i odnosili se prema ljudima oko sebe kristoliko. Slušate Opći sabor! Vaša je poslušnost ovdje!

• Ili možda stvari nisu išle tako dobro. U zadnje ste se vrijeme mučili učiniti one male, jednostavne stvari kako biste se povezali s Nebom. Donijeli ste neke odluke na koje niste ponosni.

• Gdje je vaša vrijednost? Je li se ova ruka uopće pomaknula?

Vaša vrijednost nije vezana za poslušnost. Vaša je vrijednost stalna; nikada se ne mijenja. Bog vam ju je dao i ne postoji ništa što vi ili bilo tko drugi može učiniti da to promijeni. Poslušnost donosi blagoslove; to je istina. Ali vrijednost nije jedan od njih. Vaša vrijednost uvijek je »velika u očima Božjim«, bez obzira kamo su vas vaše odluke odvele.

Iako činim pogreške, ja želim ostati u saveznom odnosu s Kristom i reći ću vam zašto.

Odrasla sam učeći skakati u vodu i naučila sam da, kada sudci ocjenjuju skok, oni gledaju njegovo izvršenje. Je li ulaz bio savršeno okomit, s istegnutim prstima i malim prskanjem? Onda učine nešto izuzetno. Oni uzimaju u obzir stupanj težine.

Svatko skače sa svojim vlastitim stupnjem težine. A vaš je Spasitelj jedini koji istinski poznaje težinu s kojom skačete. Ja želim odnos s jedinom osobom koja me razumije, koja poznaje moje srce i koliko se trudim!

On zna da tamna magluština pada na sve nas putnike i da naše putovanje prolazi pored rijeke prljavštine – pa čak i kad se držimo željezne šipke, bit ćemo zapljusnuti.

Dolazak Kristu govori: »Hoćeš li mi pomoći?« s nadom, objavljenim uvjerenjem da su njegove ruke uvijek ispružene prema vama. Ja vjerujem da ovaj novi pogled na pokajanje znači da iako još uvijek nemamo savršenu poslušnost, mi isprobavamo privrženu poslušnost sada, birajući ostati, uvijek iznova, jer ga volimo.

Sjećate li se naroda kralja Benjamina, koji više nije imao sklonosti činiti zlo, nego neprestance činiti samo dobro? Mislite li da su spakirali šatore, otišli kući i da nikada nisu napravili novu grešku? Naravno da ne! Razlika je u tome što više nisu htjeli griješiti. Imali su privrženu poslušnost! Njihovo se srce okrenulo i uskladilo s Bogom dok su se mučili!

Jednom sam na plaži vidjela pticu kako leti ususret vjetru, mašući krilima tako jako, gotovo mahnito, ali ostajući na istom mjestu. Onda sam primijetila još jednu pticu, malo više iznad. Uhvatila je vjetar pod krila i lako je lebdjela, neopterećena vjetrom. To je razlika između pokušaja da to učinimo sami i okretanja našem Spasitelju, dopuštajući mu da nas uzdigne, sa »zdravljem u zrakama«.

Kao vođe misije u Australiji, tijekom našega posljednjeg posjeta sa svakim misionarom, razgovarali smo o 3 Nefiju 17, gdje su ljudi bili blizu Spasitelja i mogli su ga čuti kako se moli za njih. Upitali smo: »Kada bi čuo Spasitelja kako se moli za tebe, što misliš što bi rekao?«

Slušanje njihovih odgovora bilo je jedno od najduhovnijih iskustava u mojem životu. Svaki od tih misionara zastao bi i suze bi ispunile njegove/zine oči kada bismo ga/je podsjetili: »Tvoj Spasitelj poznaje stupanj teškoće s kojim se suočavaš. On je to osjetio!«

Evo onoga što su ti misionari tiho i nježno iznijeli: jedna je sestra rekla: »Isus bi rekao Ocu, ‘ona daje sve od sebe. Znam koliko se trudi.’« Starješina je rekao: »Uz sve što mu se dogodilo u životu, tako sam ponosan na njega.«

Hajdemo probati to. Večeras, prije nego što se pomolite, zamislite Isusa Krista u blizini. On je vaš Zagovornik kod Oca. Upitajte se: »Što bi moj Spasitelj rekao Ocu o meni?«

A onda budite tiho.

Obratite pažnju na onaj glas koji govori dobre stvari o vama – glas Spasitelja, vašega najboljeg prijatelja i vašeg Oca na Nebu, koji je zaista tamo. Upamtite, njihova ljubav i vaša vrijednost uvijek su velike, bez obzira na sve!

Stojim ovdje kako bih svjedočila da Isus Krist daje svjetlo onima koji sjede u tami. Stoga, u one dane kad osjećate taj glas kako vam govori da se sakrijete, da se trebate sami skrivati u mračnoj sobi, pozivam vas da budete hrabri i vjerujete Kristu! Priđite i upalite Svjetlo – naš Savršeni Sjaj Nade.

Okupani njegovim svjetlom, vidjet ćete ljude svuda oko sebe koji su se također osjećali sami, ali sada, s upaljenim svjetlom, vi i oni pitat ćete se: »Zašto smo se toliko bojali u tami? I zašto smo tamo ostali tako dugo?«

»Neka te Gospodar svjetla omota u svoje naručje te tješi i voli neprestance.« Volimo ga stalno i birajmo ga, uvijek iznova. U ime Isusa Krista. Amen.