Naum milosrđa

Prošlog travnja, ubrzo nakon radosne vijesti da je Crkva stekla hram Kirtland, predsjednik Russell M. Nelson pozvao nas je da proučimo molitvu posvećenja hrama Kirtland, zabilježenu u 109. odsjeku Nauka i saveza. Molitva posvećenja, kako je predsjednik Nelson rekao, »vodič je u tome kako hram duhovno osnažuje vas i mene da se suočavamo s izazovima života u ovim posljednjim danima«.

Siguran sam da vam je vaše proučavanje odsjeka 109 dalo uvide koji su vas blagoslovili. Večeras iznosim nekoliko stvari koje sam naučio dok sam slijedio poziv našeg proroka. Mironosni put kojim me je vodilo moje proučavanje podsjetio me je da je Gospodin milosrdan i da je naum spasenja našega Nebeskog Oca doista naum milosrđa.

Kao što možda znate, »novopozvane misionare potiče se da prime hramsko podarivanje što je prije moguće i da idu u hram onoliko često koliko to okolnosti dopuštaju«. Nakon podarivanja, oni također »mogu služiti kao vršitelji… uredbi prije nego što započnu misionarsku službu«.

Vrijeme u hramu prije ulaska u centar za obuku misionara (COM) može biti divan blagoslov za nove misionare dok uče više o hramskim savezima prije iznošenja blagoslova tih saveza svijetu.

No, proučavajući odsjek 109, naučio sam da Bog u hramu osnažuje nove misionare – doista, sve nas – na dodatan, sveti način. U molitvi posvećenja, danoj objavom, prorok Joseph Smith molio se da će se, »kad sluge tvoji pođu iz doma tvojega… svjedočiti o imenu tvojemu«, »srca« »svih ljudi« »smekša[ti]« – i »velikaša zemaljskih« i »svih siromašnih, potrebitih, i izmučenih«. Molio se da će »predrasude njihove uzmaknu[ti] pred istinom, a narod tvoj ste[ći] naklonost u očima sviju; kako bi svi krajevi zemaljski znali da mi, sluge tvoji, čusmo glas tvoj, i da nas ti posla«.

To je predivno obećanje za novopozvanog misionara – da će predrasude »uzmaknu[ti] pred istinom«, da će »ste[ći] naklonost u očima sviju« i da će svijet znati da ih je Gospodin poslao. Svatko od nas zasigurno treba te iste blagoslove. Kakav bi to blagoslov bio da srca budu smekšana dok komuniciramo sa susjedima i kolegama. Molitva posvećenja ne objašnjava točno kako će naše vrijeme u hramu smekšati tuđa srca, ali uvjeren sam da je povezano s time kako vrijeme u domu Gospodnjem smekšava naša vlastita srca usredotočujući nas na Isusa Krista i njegovo milosrđe.

Dok sam proučavao molitvu posvećenja iz Kirtlanda, također me je dirnulo što se Joseph opetovano molio za milosrđe – za članove Crkve, za neprijatelje Crkve, za državne vođe, za narode svijeta. I vrlo osobno, molio se Gospodinu da se sjeti njega te da bude milosrdan prema njegovoj voljenoj Emmi i njihovoj djeci.

Kako se Joseph morao osjećati kad se, tjedan dana kasnije, na Uskrs, 3. travnja 1836. u hramu Kirtland, Spasitelj ukazao njemu i Oliveru Cowderyju te je, kako je zabilježeno u 110. odsjeku Nauka i saveza, rekao: »Prihvatih ovaj dom, i ime će moje biti ovdje; i očitovat ću se narodu svojemu u milosrđu u ovome domu.« To obećanje milosrđa moralo je imati posebno značenje za Josepha. I kao što je predsjednik Nelson podučio prošlog travnja, ovo se obećanje također »primjenjuje… na svaki posvećeni hram danas«.

Postoji tako mnogo načina na koje svatko od nas može pronaći milosrđe u domu Gospodnjem. To je bilo istinito otkad je Gospodin prvi put zapovjedio Izraelu da izgradi Šator sastanka i postavi u njegovo središte »Pomirilište«. U hramu nalazimo milosrđe u savezima koje sklapamo. Ti nas savezi, uz krsni savez, vežu za Oca i Sina i daju nam povećani pristup onome što je predsjednik Nelson podučio da je »posebn[a] vrst[a] ljubavi i milosrđa… [koja se] naziva hesed« na hebrejskom.

Nalazimo milosrđe u prilici da budemo zapečaćeni za svoje obitelji za vječnost. U hramu također s većom jasnoćom shvaćamo da su Stvaranje, Pad, Spasiteljeva pomirbena žrtva i naša sposobnost da ponovno uđemo u nazočnost našega Nebeskog Oca – doista, svaki dio nauma spasenja – očitovanje milosrđa. Može se reći da je naum spasenja naum sreće upravo zato što je to »naum milosrđa«.

Zahvalan sam na predivnom obećanju u odsjeku 110 da će se Gospodin očitovati u milosrđu u svojim hramovima. Također sam zahvalan za ono što objavljuje o tome kako će se Gospodin očitovati u milosrđu kad god mi, poput Josepha, preklinjemo za milosrđe.

Molba Josepha Smitha za milosrđem u odsjeku 109 nije bila prvi put da su njegove molbe za milosrđem potaknule objavu. U Svetom šumarku mladi se Joseph nije molio samo kako bi saznao koja je Crkva istinita, već je također rekao da je »zavapio Gospodinu za milosrđe, jer nije bilo nikoga drugoga kome sam mogao poći da zadobijem milosrđe«. Nekako je njegovo priznanje da mu je potrebno milosrđe koje samo Gospodin može pružiti pomoglo otvoriti ustave nebeske. Tri godine kasnije ukazao se anđeo Moroni, nakon onoga što je Joseph nazvao svojom »molitv[om] i ponizn[im] zazivanj[em] Svemogućeg Boga za oprost svih svojih grijeha i ludosti«.

Taj uzorak objave nakon molbe za milosrđem poznat je u Svetim pismima. Enoš je čuo glas Gospodnji tek nakon što se molio za oprost. Obraćenje oca kralja Lamonija započinje njegovom molitvom: »Ja ću se odreći svih grijeha svojih da bih te upoznao.« Možda nismo blagoslovljeni istim dramatičnim iskustvima, ali za one koji se ponekad muče osjetiti odgovore na molitvu, traženje Gospodinova milosrđa jedan je od najsnažnijih načina da osjetimo svjedočanstvo Duha Svetoga.

Slično načelo lijepo se podučava u Moroniju 10:3–5. Često skraćujemo te stihove kako bismo podučili da kroz iskrenu molitvu možemo naučiti je li Mormonova knjiga istinita. Ali to skraćivanje može zanemariti važnu ulogu milosrđa. Poslušajte kako Moroni započinje svoj poticaj: »Htio bih vas usrdno potaknuti kad budete čitali ovo… da se spomenete kako milosrdan Gospod bijaše djeci ljudskoj od stvaranja Adama pa sve do vremena kad vi ovo budete primili, i pomno razmišljali o tome u srcima svojim.«

Moroni nas potiče ne samo da čitamo ove stvari – zapise koje je upravo trebao zapečatiti – već i da pomno razmislimo u svojim srcima što Mormonova knjiga objavljuje o tome »kako milosrdan Gospod bijaše djeci ljudskoj«. Promišljanje o Gospodinovu milosrđu ono je što nas priprema »upitat[i] Boga, Vječnoga Oca, u ime Kristovo, nije li to istinito«.

Dok promišljamo o Mormonovoj knjizi, možemo se pitati: Je li doista istinito, kako je Alma podučio, da se Božji naum milosrđa brine o tome da će svaka osoba koja je živjela na ovoj Zemlji uskrsnuti i da će oni »biti obnovljen[i] k svojem… savršenom tijelu«? Je li Amulek u pravu – može li Spasiteljevo milosrđe zadovoljiti sve gorko stvarne zahtjeve pravde koje bismo u protivnom bili obvezni platiti te će nas zauzvrat »obujm[iti] u naručje sigurnosti«?

Je li istinito, kako je Alma svjedočio, da je Krist patio ne samo za naše grijehe već i za naše »boli i nevolje« da bi on »znao… kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim«? Je li Gospodin doista toliko milosrdan, kako je kralj Benjamin naučavao, da je kao besplatan dar, on pomirio »za grijehe onih… koji umriješe ne upoznavši volju Božju o sebi, ili koji ne znajući zgriješiše«?

Je li istinito, kako je Lehi rekao, da »Adam pade da bi ljudi bili; a ljudi jesu, da bi radost imali«? I je li doista istinito, kako je Abinadi svjedočio, citirajući Izaiju, da Isus Krist bijaše »ranjen za prijestupe naše, bijaše povrijeđen za bezakonja naša; kazna mira našega bijaše na njemu; i ranama smo njegovim iscijeljeni«?

Za kraj, je li Očev naum kako je podučen u Mormonovoj knjizi doista milosrdan? Svjedočim da jest i da su mironosna i nadom ispunjena učenja milosrđa u Mormonovoj knjizi istinita.

Ipak, pretpostavljam da se neki možda muče, unatoč vašem vjernom čitanju i molitvama, ostvariti Moronijevo obećanje da će vam Nebeski Otac »očitovati istinu o tome moću Duha Svetoga«. Poznajem tu muku jer sam je osjetio, prije mnogo godina, kada mojih prvih nekoliko čitanja Mormonove knjige nije dalo trenutni i jasan odgovor na moje molitve.

Ako se mučite, smijem li vas pozvati da slijedite Moronijev savjet da promislite o mnogim načinima na koje Mormonova knjiga podučava »kako milosrdan Gospod bijaše djeci ljudskoj«? Temeljem mojega iskustva, nadam se da će, kada to učinite, mir Duha Svetoga moći ući u vaše srce i da možete znati, vjerovati i osjetiti da su Mormonova knjiga i naum milosrđa koji ona podučava istiniti.

Izražavam svoju zahvalnost za Očev veliki naum milosrđa i za Spasiteljevu voljnost da ga izvede. Znam da će se on očitovati u milosrđu u svojem svetom hramu i u svakom dijelu našeg života budemo li ga tražili. U ime Isusa Krista. Amen.