Osobna priprema za susret sa Spasiteljem

Moja draga braćo i sestre, prošlog nas je listopada predsjednik Russell M. Nelson podučio: »Sada je vrijeme da se vi i ja pripremimo za Drugi dolazak našega Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista.« Kada predsjednik Nelson govori o Drugom dolasku, uvijek to čini s radosnim optimizmom. Međutim, nedavno mi je jedna djevojčica u Maloj školi rekla da postaje tjeskobna kada se god spomene Drugi dolazak. Rekla je: »Bojim se jer će se loše stvari dogoditi prije nego što Isus ponovno dođe.«

Nisu samo djeca ta koja se možda tako osjećaju. Najbolji savjet za nju, za vas i za mene jest slijediti Spasiteljeva učenja. Njegove upute nisu ni tajanstvene ni složene. Kada ih slijedimo, ne trebamo se plašiti niti biti tjeskobni.

Pred kraj njegova smrtnog službeništva, pitali su Isusa Krista kada će ponovno doći. Odgovarajući na to, podučio je tri usporedbe, zabilježene u Mateju 25, o tome kako se pripremiti za susret s njim – bilo pri njegovu Drugom dolasku ili kada god napustimo ovaj svijet. Ta su naučavanja ključna jer je osobna priprema za susret s njim u središtu životne svrhe.

Spasitelj je prvo ispričao usporedbu o deset djevica. U ovoj je usporedbi deset djevica otišlo na svadbenu gozbu. Pet su mudro donijele ulje da napune svoje svjetiljke, a pet nepromišljeno nisu. Kada je bio najavljen skori dolazak zaručnika, nepromišljene djevice otišle su kupiti ulje. Kad su se vratile, bilo je prekasno; vrata gozbe bila su zatvorena.

Isus je prepoznao tri aspekta usporedbe kako bi nam pomogao. Objasnio je:

»I u onaj će dan, kad ja dođem u slavi svojoj, usporedba biti ispunjena koju izrekoh o deset djevica.

Jer oni koji su mudri i primiše istinu, i uzeše Svetoga Duha za vodiča svojega, i ne bijahu obmanuti – zaista kažem vam, oni… će podnijeti dan.«

Drugim riječima, nisu se trebali plašiti niti biti tjeskobni jer će preživjeti i napredovati. Oni će pobijediti.

Ako smo mudri, primamo istinu prihvaćanjem evanđelja Isusa Krista kroz svećeničke uredbe i saveze. Nadalje, nastojimo ostati dostojni toga da Duh Sveti uvijek bude s nama. Ovu sposobnost potrebno je steći pojedinačno i osobno, kap po kap. Dosljedna, osobna, privatna djela posvećenosti pozivaju Duha Svetoga da nas vodi.

Treći element koji je Isus naglasio jest izbjegavanje obmane. Spasitelj je upozorio:

»Pazite da vas tko ne zavede. (…)

Jer će mnogi doći pod mojim imenom i reći: Ja sam Mesija; i mnoge će zavesti.«

Spasitelj je znao da će varalice pokušati obmanuti same odabrane i da će mnogi učenici biti prevareni. Ne bismo trebali vjerovati onima koji lažno tvrde da imaju božansko odobrenje niti se upuštati u metaforičke pustinje ili tajne odaje kako bi nas učili krivotvoritelji.

Mormonova knjiga podučava nas kako možemo razlikovati prevarante od učenika. Učenici uvijek zagovaraju vjerovanje u Boga, služenje njemu i činjenje dobra. Nećemo biti obmanuti kada tražimo i primamo savjet od osoba od povjerenja koje su i same vjerni učenici Spasitelja.

Također možemo izbjeći obmanu redovitim štovanjem u hramu. To nam pomaže zadržati vječno gledište i štiti nas od utjecaja koji bi nas mogli omesti ili odvratiti s puta saveza.

Osnovna lekcija te usporedbe o deset djevica jest da smo mudri kada prihvaćamo evanđelje, nastojimo imati Duha Svetoga s nama i izbjegavamo obmanu. Pet mudrih djevica nisu mogle pomoći onima bez ulja; nitko ne može prihvatiti evanđelje, uzeti Duha Svetoga za vodiča i izbjeći obmanu umjesto nas. Trebamo to učiniti za sebe.

Spasitelj je zatim ispričao usporedbu o talentima. U toj usporedbi čovjek je dao različite iznose novca koji se nazivaju talenti, trojici slugu. Jednom je sluzi dao pet talenata, drugome dva, a trećem jedan. Tijekom vremena prva su dvojica slugu udvostručila ono što su primili. Ali treći je sluga jednostavno zakopao svoj jedini talent. Obojici slugu koji su udvostručili svoje talente, čovjek je rekao: »Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga.«

Čovjek je tada ukorio slugu koji je zakopao svoj talent jer je bio »nevalja[o] i lijen[]«. Tom je slugi bio oduzet njegov talent i on je bio protjeran. Ipak, da je taj sluga udvostručio svoj talent, primio bi istu pohvalu i nagradu kao i ostali sluge.

Jedna poruka te usporedbe jest da Bog očekuje od nas da uveličamo sposobnosti koje su nam dane, ali on ne želi da uspoređujemo svoje sposobnosti sa sposobnostima drugih. Razmotrite ovaj uvid hasidskog učenjaka iz 18. stoljeća Zusye iz Anipola. Zusya je bio poznati učitelj koji se počeo bojati kako se približavao smrti. Njegovi su učenici pitali: »Učitelju, zašto drhtiš? Živio si dobrim životom; sigurno će ti Bog dati veliku nagradu.«

Zusya je rekao: »Ako mi Bog kaže: ‛Zusya, zašto nisi bio još jedan Mojsije?’ Reći ću: ‛Zato što mi nisi dao veličinu duše koju si dao Mojsiju.’ I ako stanem pred Bogom i on kaže: ‛Zusya, zašto nisi bio još jedan Salomon?’ Reći ću: ‛Zato što mi nisi dao mudrost Salomona.’ Ali jao, ako stanem pred svojim Stvoriteljem i on kaže: ‛Zusya, zašto nisi bio Zusya?’ Zašto nisi bio čovjek kakvim sam te osposobio da budeš? Ah, zato drhtim.«

Doista, Bog će biti razočaran ako se ne oslonimo na zasluge, milosrđe i milost Spasitelja kako bismo uvećali Bogom dane sposobnosti koje smo primili. Uz njegovu brižnu pomoć, on očekuje da postanemo najbolja verzija sebe. To što možemo početi s različitim sposobnostima njemu je nevažno. I tako bi trebalo biti za nas.

Naposljetku, Spasitelj je ispričao usporedbu o ovcama i jarcima. Kad se vrati u svojoj slavi, »pred njim [će se] skupiti svi narodi: a on će ih razlučiti jedne od drugih kao što pastir luči ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve«.

Oni s njegove desne strane postali su baštinici u njegovu kraljevstvu, a oni s njegove lijeve strane nisu primili nikakvu baštinu. Označujuća karakteristika bila je jesu li ga hranili kad je bio gladan, dali mu piti kad je bio žedan, udomili ga kad je bio stranac, odjenuli ga kad je bio gol i posjećivali ga kad je bio bolestan ili zatočen.

Svi su bili zbunjeni, i oni s desne strane i oni s lijeve strane. Pitali su kada mu jesu, a kada nisu, dali hranu, piće i odjeću ili mu pomogli kad je bio ranjiv. Kao odgovor, Spasitelj je rekao: »Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.«

Poruka je usporedbe jasna: kada služimo drugima, služimo Bogu; kada to ne činimo, razočaramo ga. On očekuje od nas da koristimo svoje darove, talente i sposobnosti kako bismo blagoslovili živote djece Nebeskog Oca. Božanski nagon za služenjem drugima ilustriran je u pjesmi koju je u 19. stoljeću napisao finski pjesnik Johan Ludvig Runeberg. Moja braća i sestre i ja više smo puta čuli pjesmu »Farmer Paavo« tijekom našeg djetinjstva. U pjesmi, Paavo je bio siromašni farmer koji je živio sa svojom suprugom i djecom u jezerskom području središnje Finske. Nekoliko godina za redom većina njegovih usjeva bila je uništena, bilo zbog otjecanja prilikom proljetnog topljenja snijega, ljetne tuče ili ranoga jesenskog mraza. Svaki put kad bi stigla oskudna žetva, farmerova je supruga jadikovala: »Paavo, Paavo, ti nesretni starče, Bog nas je napustio.« Paavo je, pak, stoički rekao: »Pomiješaj koru s raženim brašnom kako bi napravila kruh da djeca ne bi ostala gladna. Radit ću više da isušim močvarna polja. Bog nas iskušava, ali on će pribaviti.«

Svaki put kad bi usjevi bili uništeni, Paavo je uputio svoju suprugu da udvostruči količinu kore koju je umiješala u brašno kako bi spriječila glad. Također je radio više, kopajući rovove kako bi isušio zemlju i smanjio osjetljivost svojih polja na proljetno otjecanje i rani jesenski mraz.

Nakon godina teškoća, Paavo je konačno požnjeo bogat urod. Njegova je supruga uzvikivala: »Paavo, Paavo, ovo su sretna vremena! Vrijeme je da bacimo koru i ispečemo kruh napravljen samo od raži.« Ali Paavo je svečano primio svoju suprugu za ruku i rekao: »Pomiješaj pola brašna s korom, jer su polja našeg susjeda zaleđena.« Paavo je žrtvovao svoju nagradu i obilje svoje obitelji kako bi pomogao svojem shrvanom i siromašnom susjedu.

Pouka Spasiteljeve usporedbe o ovcama i jarcima jest da trebamo koristiti darove koji su nam dani – vrijeme, talente i blagoslove – kako bismo služili djeci Nebeskog Oca, posebice najranjivijima i najpotrebitijima.

Moj poziv tjeskobnom djetetu iz Male škole koje sam ranije spomenuo i svakome od vas jest da slijedite Isusa Krista i vjerujete Duhu Svetom kao što biste vjerovali dragom prijatelju. Oslanjajte se na one koji vole vas i koji vole Spasitelja. Tražite Božje vodstvo kako biste razvili svoje jedinstvene sposobnosti i pomogli drugima, čak i kada to nije lako. Bit ćete spremni susresti se sa Spasiteljem i možete se pridružiti predsjedniku Nelsonu u radosnom optimizmu. Čineći to, pomažete svijetu pripremiti se za Drugi dolazak Isusa Krista, i bit ćete blagoslovljeni s dovoljno nade da uđete u počinak i radost Gospodina, sada i u budućnosti.

Kao što pjevamo u jednoj od naših novih pjesama:

U ime Isusa Krista. Amen.