Može li savršeni Spasitelj doista razumjeti kako je to boriti se?

Mislila sam da sam na vrhuncu svoje misije – obučavala sam novu misionarku, pripremala se za jedno krštenje i počinjala shvaćati sve u vezi misionarskog života. Osjećala sam se tako sretno.

Ali nisam prepoznala nakupljeni stres i tjeskobu u sebi.

Legla sam jedne večeri na spavanje kada sam počela tonuti u drugi napad panike koji sam ikada doživjela u svojem životu – prvi se dogodio prije devet godina. Devet godina!

Zašto se, nakon samo malog razdoblja tjeskobe u djetinjstvu, odjednom ponovno pojavila sada?

Tvrdoglavo sam nastojala nastaviti svoju misiju normalno, misleći da mogu popraviti vlastite probleme.

Dok sam se hrvala sa svojim mentalnim zdravljem, netko mi je iznio uvid koji je imao dok je čitao o Spasiteljevu iskustvu u Getsemaniju.

Isus je rekao: »Žalosna je duša moja do smrti.« I zatim se Spasitelj molio: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja« (Matej 26:38–39).

Jeste li ikada osjetili težinu vlastite tuge? Jeste li ikada upitali Boga: »Postoji li drugi način?«

U savršenoj spremnosti, savršenoj poslušnosti i savršenoj ljubavi, naš je Otkupitelj prihvatio Očevu volju. Bio je savršen jer je bio bezgrešan, ali je i dalje osjećao bol, tugu i usamljenost.

Naposljetku, spustio se ispod svega – kako bi nas mogao uzdići.

Predsjednik Jeffrey R. Holland, vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola, podučio je: »Isus je bio ‘čovjek boli’ [Izaija 53:3], kako piše u Svetim pismima. Doživio je tugu, umor, razočaranje i mučnu usamljenost. U tim, ali i u svim vremenima, Isusova ljubav ne podbacuje, kao ni ljubav njegova Oca.«

Spoznaja da se Krist suočio s teškoćama podsjeća me da on razumije patnju, depresivnost, iscrpljenost, razočaranje, tjeskobu i usamljenost više od ikoga.

On je bio taj koji je plakao zbog Lazarove smrti (vidi Ivan 11:33–36). I on je bio taj koji je umirući na križu pitao: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« (Marko 15:34).

No Isus Krist također poznaje radost, ljubav, suosjećanje, milosrđe i mir više od ikoga. Zato što je savršen. Stoga, on savršeno zna kako se osjećamo.

Predsjednik Holland posvjedočio je: »Jedna od najvećih utjeha u ovo uskršnje vrijeme jest saznanje da zbog toga što je Isus prošao tako dug, samotan put posve sam, mi to ne trebamo činiti. Njegovo je samotno putovanje donijelo veliku pratnju za našu malu verziju tog puta – milosrdnu brigu našeg Oca na Nebu, pouzdanu prisutnost toga Ljubljenog Sina, besprijekoran dar Duha Svetoga.«

Shvativši da je Isus Krist savršeno razumio što sam osjećala dok sam se borila s tjeskobom, konačno sam mu dopustila da mi pomogne nositi moja bremena.

Moja tjeskoba nije odjednom nestala. I dalje sam imala teške dane. No bliskost s Kristom dala mi je trajnu radost jer sam znala da je on tu sa mnom i govori: »Znam. Znam savršeno kako se osjećaš.«

Tijekom tog iskustva, Krist mi je postao najbliži suradnik.

Mislim da smo ponekad skloni razmišljanju kako Kristovo savršenstvo znači da je daleko i da je nedostižan, da njegova velika djela i čudesan život čine da je tako daleko od nas običnih, nesavršenih, oholih bića. Ali on nam nikada nije bliže nego kada se suočavamo s našim najtežim bitkama, našim najgorim tugama i našim najužasnijim mukama.

Ovoga uskršnjeg razdoblja možemo se sjetiti da Isus Krist točno zna kako je to boriti se jer je bio savršen – jedina osoba koja je mogla osjetiti našu bol i nositi naša bremena.

Stoga, kada se mučite, obratite mu se. On razumije savršeno.