Blagoslivljati sve obitelji Zemlje

Starješina Bruce C. Hafen, član Sedamdesetorice u miru, jednom je primio telefonski poziv od urednika nacionalnog časopisa. Urednik je želio govoriti o nedavnoj knjizi koja je istraživala povijest vjerovanja o Nebu u različitim religijama.

Starješina Hafen napisao je: »Autori su otkrili da javnost osjeća rasprostranjenu glad za Nebom – i obiteljima na Nebu.« No iako je većina ljudi i dalje vjerovala u život nakon smrti, vječnu ljubav i nebeska obiteljska okupljanja, »većina kršćanskih crkava ne nudi mnogo odgovora na tu unutarnju glad« – uz jednu iznimku: Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

U Spasiteljevoj obnovljenoj Crkvi imamo svete hramove. Mi imamo vječni brak, s ovlašću pečaćenja koja blagoslivlja i nakon fizičke smrti. Imamo obećanje vječne budućnosti s voljenima u nazočnosti Oca i Sina. S obzirom na sve to, autori su zaključili da je koncept Neba svetaca posljednjih dana najpotpuniji – i, dodao bih, najsretniji.

»Kakvo otkriće!« primijetio je Starješina Hafen. »Većina ljudi danas žudi za vječnim obiteljima, a [obnovljeno evanđelje Isusa Krista] ispunjava tu čežnju bolje od bilo kojega drugoga poznatog skupa ideja [ili vjerskih uvjerenja]. Volio bih kada bi cijeli svijet mogao čuti [našu] djecu kako pjevaju radosnu vijest: ‘Obitelj može postati vječna.’«

Obitelji nisu samo prikladan društveni aranžman. One su vječni obrazac Neba. One su u »središtu Stvoriteljeva nauma za vječni cilj njegove djece«. Kao što nas je predsjednik Russell M. Nelson podučio: »[Gospodin] je stvorio zemlju [kako bismo] mogli steći fizička tijela i osnovati obitelji. Uspostavio je svoju Crkvu kako bi uzvisio obitelji. On pruža hramove kako bi obitelji mogle postati vječne.«

No, naše zanimanje za snažne obitelji nije samo vezano uz vječne sudbine. Obitelj igra ključnu ulogu i u našoj smrtničkoj sreći. Naš Nebeski Otac, koji savršeno zna što donosi sreću sada i vječno, šalje svoju djecu u obitelji – koliko god nesavršene bile – i poziva nas da gradimo i njegujemo snažne obitelji. Naravno, »nemoć, smrt ili druge okolnosti mogu zahtijevati pojedinačna prilagođavanja«. Ali ništa ne može zamijeniti neophodne, božanski određene odgovornosti muža i žene, oca i majke.

Istraživanja o »biološkim, povezanim, dvoroditeljskim obiteljima« i dalje pokazuju da je obitelj neophodna u očuvanju »dubokih veza ljubavi i naklonosti«. To je »primarni inkubator za stabilne, dobro prilagođene i socijalno osviještene pojedince«.

Naravno, ne bi nas trebalo iznenaditi da će se nešto tako važno u Božjem naumu suočiti s oprečnošću. Sotona nikada nije bio prijateljski nastrojen prema obitelji i njegova nastojanja postaju sve žurnija »jer zna da ima samo još malo vremena« (Otkrivenje 12:12). Kao što je predsjednik M. Russell Ballard (1928. – 2023.), vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola, rekao: »Sotona zna da je najsigurniji i najučinkovitiji način da naruši Gospodinovo djelo umanjiti učinkovitost obitelji i svetost doma.«

Znajući ono što znamo o Božjoj vječnoj obitelji, njegovu naumu za njegovu djecu i vječnom značaju obiteljskih odnosa, trebali bismo biti među najmarljivijim braniteljima obitelji na svijetu.

Kako to možemo učiniti?

Predsjednik Dallin H. Oaks, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu, iznio je ovaj savjet: »Proglas o obitelji… jest Gospodinovo naglašavanje evanđeoskih istina koje trebamo kako bi nas podržale kroz trenutne izazove za obitelj.«

U svojem osobnom životu možemo činiti ono »mal[o] i jednostavn[o]« (Alma 37:6) što osnažuje obiteljske odnose. To uključuje slijeđenje načela uspješne obitelji i braka navedenih u proglasu o obitelji: »vjera, molitva, pokajanje, praštanje, poštivanje, ljubav, sućut te kroz rad i zdrave rekreativne aktivnosti.« Bez obzira na našu trenutnu obiteljsku situaciju, svojim djelima možemo pokazati da su nam obiteljski odnosi vječno važni.

Kao »odgovorni građani« u našim zajednicama, možemo »promicati one mjere koje su osmišljene podržati i ojačati obitelj kao osnovnu jedinicu društva«.

Mi smo Gospodinov narod saveza u posljednjim danima. Mi smo baštinici obećanja danih Abrahamu, Izaku i Jakovu – obećanja koja imaju sve veze s obiteljima. Ta obećanja dolaze sa svetim pozivom na blagoslivljanje »svih obitelji zemlje«. A jedan važan način kako to činimo jest tako da živimo, branimo i iznosimo vječne istine da je »obitelj određena od Boga« i da »uredbe i savezi dostupni u svetim hramovima omogućuju pojedincima da se vrate u nazočnost Boga, a obiteljima da mogu biti vječno ujedinjene«.

Kada sestra Uchtdorf i ja gledamo članove svoje obitelji kako sklapaju svete saveze s našim vječnim Nebeskim Ocem punim ljubavi, naše se srce ispunjavaju radošću i zahvalnošću. Radujemo se ne samo u našoj djeci i njihovoj djeci, već i u našim roditeljima i njihovim roditeljima. S dubokom ljubavlju promišljamo kako nas evanđeoski savezi ujedinjuju kroz naraštaje. To se iskustvo ne razlikuje od viđenja »ljest[ava koje] stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze« (Postanak 28:12).

Blagoslovi koje je Gospodin obećao Jakovu u njegovu snu odnose se na svu njegovu djecu saveza – uključujući vas i mene. Kao što je Gospodin učinio za Jakova, odgovorit će nam »u nevolji [našoj]« (Postanak 35:3) ako odaberemo njega.

»Dobro znaj«, Gospodin je rekao, »ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš… i neću te ostaviti« (Postanak 28:15).

Poput Jakova, svi imamo divljinu za prijeći. Ponekad se obećani blagoslovi čine daleko. Kada dođu ozbiljni problemi ili izazovi, možemo propitkivati Gospodinovu ljubav. Možemo čak i osjećati da nas je Bog napustio. Unatoč našim najboljim nastojanjima u učeništvu, možemo osjećati da ne primamo blagoslove kojima smo se nadali.

Braćo i sestre, dragi prijatelji, put saveza radostan je put, iako ponekad može biti umrljan suzama. Ako smatrate da se dijelovi nauma sreće ne ispunjavaju u vašem životu sada, molim vas, uzdajte se u to da Gospodin misli na vas i blagoslovit će vas u svoje vrijeme, u skladu sa svojom mudrošću.

Vjera u Isusa Krista i njegova obećanja nadahnjuje nas da gledamo prema naprijed, a ne unatrag. Zbog njega, naša budućnost ne treba biti zatočena zbog bilo čega što se dogodilo u prošlosti ili što blokira naš pogled upravo sada. Da, svi smo, ili ćemo biti, ranjeni na ovaj ili onaj način. Ali mi vjerujemo u Velikog Iscjelitelja. Vjerujemo mu – toliko, zapravo, da prihvaćamo njegova obećanja, potpuno ih »pozdrav[ljamo]«, čak i kada ih još vidimo »izdaleka« (Hebrejima 11:13).

Predsjednik Nelson rekao je: »Podsjetimo se svi da na Gospodinov način i u njegovo vrijeme nikakav blagoslov neće biti uskraćen njegovim vjernim svetcima. Gospodin će suditi svakom pojedincu i nagraditi ga prema njegovoj iskrenoj želji kao i prema djelima.«

Obećavam da će naš Nebeski Otac, dok slijedimo i iznosimo njegov naum za obitelji, biti s nama, podržati nas i pridružiti nam se na našem putovanju. On nas nikada neće ostaviti same, pogotovo kada izazovi dođu nama ili našim voljenima. On će nas nositi, uzdizati i dovesti u obećanu zemlju punine radosti s njime, sa svojim Sinom Isusom Kristom i s našim obiteljima – vječno.