Toma: kročiti putem vjere

Isus Krist pozvao je Tomu da bude jedan od njegovih dvanaestorice apostola, a Toma je slijedio Spasitelja tijekom njegova trogodišnjeg službeništva. Odano je volio Spasitelja. Kada se Toma bojao za Gospodinov život, potaknuo je druge apostole: »Hajdemo i mi da umremo s njim« (Ivan 11:16).

U svojoj je predanosti i dalje postavljao pitanja. Isus je prije Getsemanija podučavao svoje učenike da će otići. Toma je upitao: »Gospodine… ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?«

Isus je odgovorio: »Ja sam put, istina i život… Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni« (Ivan 14:6).

Poput Tome, možda ne razumijemo sva Božja naučavanja ili svaki aspekt nauma spasenja. Ali postavljanje pravednih pitanja može objaviti istinu od Gospodina. Potrebno je da razvijemo svoju vjeru.

Predsjednik Russell M. Nelson podučio je:

»Imate li pitanja – a nadam se da ih imate – tražite odgovore s gorljivom željom da vjerujete. (…)

Vaša iskrena pitanja, postavljena u vjeri, uvijek će dovesti do veće vjere i više znanja.«

Kada su apostoli čuli da je Isus ustao od mrtvih, »te [im se] riječi učiniše kao izmišljotina. I nisu im vjerovali.« (Luka 24:11). Tomino razdoblje sumnje možda je trajalo duže od ostalih jer nije bio prisutan kada im se uskrsli Gospodin prvi put ukazao (vidi Ivan 20:24).

No, Toma je rekao: »Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati« (Ivan 20:25).

Nakon osam dana Gospodin se ponovno ukazao i pozvao Tomu da opipa njegove rane. Kao odgovor, Toma je izjavio: »Gospodin moj i Bog moj« (Ivan 20:28). Spasitelj je zatim podučio važnu istinu: »Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli« (Ivan 20:29).

Odgovori zaista dolaze. Starješina David A. Bednar iz Zbora dvanaestorice apostola podučio je: »Nebeski Otac čuje i odgovara na svaku iskrenu molitvu, no odgovori koje primamo ne moraju biti ono što mi očekujemo, ne dolaze kad ih mi želimo ili na način na koji mi očekujemo.«

Kada primamo odgovore kroz ustrajnost, molitvu i objavu, možemo steći i uvjerenje – svjedočanstvo. Nastavimo li njegovati svoju vjeru, to svjedočanstvo može ostati s nama tijekom cijelog života. Kao što je predsjednik Nelson podučio: »[D]ok strpljivo poštujete Gospodinovo vrijeme, dobit[ ćete] spoznaju i razumijevanje koje tražite. Svaki će blagoslov koji Gospodin ima za vas – čak i čuda – uslijediti. To će osobna objava učiniti za vas.«

Tomino iskustvo pokazuje nam da vjera nije odredište, već proces. Bog poštuje taj proces i blagoslivlja nas dok ostajemo otvoreni za njegovo vodstvo i tražimo svjedočanstvo koje donosi mir u našem srce (vidi Nauk i savezi 88:63).