»Put u Emaus: putovanje objave i prepoznavanja«, Lijahona, ožujak 2026.
Poznavali su Spasitelja
Učenici na putu u Emaus: putovanje objave i prepoznavanja
Slično onome što su ti učenici iskusili, naše srce može gorjeti u nama kao svjedok Spasiteljeva Pomirenja i Uskrsnuća.
Ilustracija: Laura Serra, zabranjeno umnažanje
U nedjelju popodne, da dan Uskrsnuća, dvojica učenika hodala su osam milja (13 km) od Jeruzalema do Emausa. Bio je to emotivan dan – nekoliko emocionalnih dana.
Njihovo je srce bilo tužno. Njihov je um bio uzburkan čuđenjem i tugom. Govorili su o Isusu iz Nazareta – njegovoj smrti, glasinama o njegovu ustanku i bolnoj neizvjesnosti o tome što sve to znači.
Dok su hodali, neki je stranac lagano pristupio njihovu razgovoru. Bio je to Isus, iako ga nisu prepoznali. Oči su im bile zaslijepljene, a razumijevanje zamućeno. Stranac ih je zapitao: »‘Kakav je to razgovor što ga među sobom vodite na putu?’ Oni se zaustaviše, ožalošćeni.« (Luka 24:17).
Kleofa, jedan od učenika, nije mogao vjerovati da netko može biti tako nesvjestan, tako neupućen s dramatičnim događajima koji su potresli Jeruzalem tog vikenda. »Ti si jedini stranac u Jeruzalemu koji ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana!«
»Što?«, Isus je upitao.
»Ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom – odgovoriše mu – koji bijaše silan prorok riječju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom« (Luka 24:19). Rekli su da su vjerovali da će Isus otkupiti Izrael, no ipak je već bio treći dan od njegove smrti. Iako su neke žene izvijestile o posjetu anđela koji su izjavili da je živ, apostoli koji su otišli istražiti nisu ga vidjeli.
Tada je Isus progovorio – ne kao stranac, nego kao učitelj. »O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili« (Luka 24:25). Objasnio im je Sveta pisma, od Mojsija preko svih proroka, objavljujući ono što se odnosi na njega. Zamislite da satima hodate sa Sinom Božjim, Gospodinom života, slušajući ga kako tumači mesijanska proročanstva. Njihova je tuga počela nestajati te su je strahopoštovanje i uzbuđenost počeli zamjenjivati.
Ostani s nama
Dok su se približavali Emausu, Isus je krenuo kao da će otići dalje. No oni su ga nagovarali: »Ostani s nama, jer je večer; dan je već na izmaku!« (Luka 24:29). Ostao je s njima, sjeo i lomio kruh.
O tome što se zatim dogodilo, starješina James E. Talmage (1862. – 1933.) iz Zbora dvanaestorice apostola napisao je: »Možda je bilo nečega u gorljivosti blagoslova ili u načinu lomljenja i raspodjele kruha što je oživjelo sjećanja na prošle dane; ili su možda ugledali probodene ruke; no, bez obzira na trenutni uzrok, pažljivo su pogledali svojega gosta, ‘[i] [n]jima se otvoriše oči, i prepoznadoše ga… Ali njega nestade ispred njihovih očiju!’ [Luka 24:31].«
U trenutku koji je uslijedio okrenuli su se jedan prema drugome i rekli: »Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma!« (Luka 24:32). To gorenje nije bila zbunjenost ili strah – bilo je prepoznavanje. »Tako opisani osjećaji uvjerljivo svjedoče o božanskom Sinu«, podučavao je starješina Bruce R. McConkie (1915. – 1985.) iz Zbora dvanaestorice apostola.
Naš vlastiti put u Emaus
»Što bi vam on rekao kada biste mogli hodati i razgovarati s njim?«, upitao je starješina Patricio M. Giuffra iz Sedamdesetorice.
Rekao je da, baš poput tih učenika, možda nećemo uspjeti prepoznati da Spasitelj hoda s nama. »Možda ne vidimo kako on ostaje s nama, trudi se s nama, radi s nama i jeca s nama.« Životna ometanja – bilo iskušenja ili pobjede – mogu zamagliti njegovu nazočnost.
Svatko od nas hoda vlastitim putem u Emaus. Na tom se putu suočavamo s bolešću, slabostima, financijskim opterećenjem ili čak ohološću koja može doći s uspjehom. Ipak, starješina Giuffraje rekao da nikada ne trebamo hodati sami. »Možemo pitati Spasitelja da bude s nama.«
Dok učimo o Kristu, poslušni smo njegovim zapovijedima, molimo se, proučavamo Sveta pisma, slijedimo živuće proroke i pozivamo ga da ostane s nama, počinjemo prepoznavati njegov utjecaj. Molba učenika – »[o]stani s nama« – trebala bi biti naša, rekao je starješina Giuffra. A kada bude, naše će srce također gorjeti u nama.