»Veliki svećenik Kaifa«, Lijahona, ožujak 2026.
Poznavali su Spasitelja
Veliki svećenik Kaifa
Zaslijepljen svjetovnim težnjama i unatoč višestrukim prilikama, nije uspio prepoznati Mesiju.
Ilustracija: Laura Serra, zabranjeno umnažanje
Nakon što je Spasitelj uzdignuo Lazara iz mrtvih, najmoćniji židovski vođe sazvali su vijeće da odluče kako postupati s Isusom. Bojali su se njegove popularnosti među ljudima jer je učinio mnoga čuda. (Vidi Ivan 11:47.)
Kaifa je vodio to vijeće kao predsjedavajući veliki svećenik i vođa sinedrija, upravljačkog tijela Židova tijekom rimske okupacije. Kao veliki svećenik nadgledao je hramske uredbe koje su bile namijenjene ukazati na Krista.
No kada je Krist došao, nije prepoznao Spasitelja. Što je još gore, urotio se da ga ubije. To je jedna od najvećih ironija zabilježenih u Novom zavjetu.
Proročke riječi
Unatoč njegovoj istaknutoj ulozi, malo se zna o Kaifi. Spomenut je samo devet puta u Novom zavjetu. Djelovao je kao veza između Židova i Rimljana. Bio je saducej, dio židovske sekte u vrijeme Krista koja nije vjerovala u uskrsnuće (vidi Djela 23:8).
Kaifa je govorio na vijeću nakon što je Krist uzdignuo Lazara iz mrtvih, a to čudo je uznemirilo njega i druge saduceje zbog njihovih uvjerenja.
Vijeće je teoretiziralo da, ako ne učine ništa kao odgovor na to dobro poznato čudo, ljudi će vjerovati da je Isus Mesija, kralj Židova, »pa će doći Rimljani te nam uništiti hram i narod« (Ivan 11:48).
»Vi ništa ne znate«, odgovorio je Kaifa, »Vi ne mislite da je za vas bolje da jedan čovjek umre mjesto naroda nego da sav narod propadne.« (Ivan 11:49–50).
Apostol Ivan napominje da Kaifa »[t]o ipak nije rekao sam od sebe, već je prorekao, jer bijaše veliki svećenik te godine, da Isus ima umrijeti mjesto naroda,
i ne samo mjesto naroda nego da i razasutu djecu Božju skupi u jedinstvu« (Ivan 11:51–52).
Osuda
Kaifino ime ponovno se pojavljuje u Novom zavjetu kada se Krista ispituje prije njegova raspeća.
»A veliki mu svećenik reče: ‘Zaklinjem te živim Bogom da nam rekneš jesi li ti Mesija, Sin Božji?’« (Matej 26:63).
Isus je potvrdio da jest: »Ti kaza – odgovori mu Isus[]. – Ali ja vama kažem da ćete poslije ovoga vidjeti ‘Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega’ i ‘gdje dolazi na oblacima nebeskim’« (Matej 26:64). Kao odgovor na to, Kaifa se ponovno odrekao Spasitelja. »Tada veliki svećenik razdera haljine svoje i reče: Pogrdio je Boga!« (Matej 26:65).
Iako u nazočnosti Spasitelja svijeta, onoga predodređenog da pomiri za grijehe cijelog čovječanstva i trpi sve boli, tuge i nevolje, Kaifa nije prepoznao da Isus jest Krist i osudio ga je.
Sin Božji živi
Kaifa se ponovno spominje u Bibliji u Djelima 4. Zapis govori o tome kako je apostol Petar iscijelio čovjeka hromog od rođenja (vidi Djela 3:1–8). Tada, dok su on i Ivan propovijedali o Kristovu Uskrsnuću, bili su uhićeni pod ovlasti sinedrija. Bili su u zatvoru preko noći i dovedeni pred vijeće koje je uključivalo Kaifu i njegova punca Anu, bivšega velikog svećenika. (Vidi Djela 4:1–6; vidi i Ivan 18:13.)
»[T]o dobro znajte vi svi i sav narod izraelski: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj čovjek pred vama« (Djela 4:10).
To je bila posljednja zabilježena prilika koju je Kaifa imao da prihvati Krista. Umjesto toga, vijeće je prijetilo Petru i Ivanu. No njihove prijetnje nisu promijenile istinu da Krist živi. (Vidi Djela 4:13–22)
Kroz moć i ovlast Isusa Krista, Petar je iscijelio hromog čovjeka. Slično tomu, čuda se mogu dogoditi danas kroz Kristovo obnovljeno svećeništvo i kroz vjeru u njegovo ime. Lekcija koju možemo naučiti od Kaife je jednostavna. On nije prihvatio Isusa kao Krista, Sina Božjega, ali mi to možemo. Kada vjerujemo u njega, uslijedit će znakovi, čudesa i čuda (vidi Marko 16:17–18).