Nasmijana lica i zahvalna srca
Veličina naših svetaca u Africi postaje još očitija dok se suočavaju s izazovima života i zahtjevima rastuće Crkve.
Prije nešto više od godinu dana bio sam razriješen sa svojeg zaduženja u predsjedništvu Sedamdesetorice, promjena koja je bila najavljena ovdje na Općem saboru. Budući da je moje ime bilo pročitano uz imena općih autoriteta koji postaju emeritusi, mnogi su pretpostavili da i ja završavam svoje vrijeme služenja. Nakon sabora, primio sam brojne poruke zahvalnosti i dobrih želja za moju sljedeću fazu života. Neki su čak nudili da kupe moju kuću u sjevernom Salt Lakeu. Bilo je lijepo vidjeti da ću im nedostajati i također znati da nećemo imati problema s prodajom svojeg doma kada završim. Ali još nisam došao do toga.
Moj novi zadatak odveo je Monicu i mene u prekrasnu Afriku, gdje Crkva cvijeta. Bio je blagoslov služiti među vjernim svetcima u području Južna Afrika i svjedočiti Gospodinovoj ljubavi prema njima. Nadahnjujuće je vidjeti naraštaje obitelji svih pozadina, uključujući mnoge uspješne i dobro obrazovane članove Crkve, kako posvećuju svoje vrijeme i talente služenju drugima.
U isto vrijeme, s obzirom na demografiju regije, mnogi ljudi skromnih prihoda pridružuju se Crkvi i preobražavaju svoje živote kroz blagoslove vjernosti desetini i obrazovne prilike koje nudi Crkva. Programi kao što su Succeed in School, EnglishConnect, BYU-Pathway Worldwide i Trajni obrazovni fond blagoslivljaju mnoge živote, posebno one nadolazećeg naraštaja.
Predsjednik James E. Faust jednom je rekao: »Rečeno je da ova Crkva ne privlači nužno velike ljude, već često čini obične ljude velikima.«
Veličina naših svetaca u Africi postaje još očitija dok se suočavaju s izazovima života i zahtjevima rastuće Crkve. Uvijek tome pristupaju s pozitivnim stavom. Oni dobro utjelovljuju dobro poznato učenje predsjednika Russella M. Nelsona:
»Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, ali ima sa svime na što se u svojim životima usredotočimo.
Kad usredotočimo svoje živote na Božji naum spasenja i Isusa Krista i njegovo evanđelje… možemo osjetiti radost bez obzira što se događa – ili ne događa – u našim životima.«
Oni pronalaze radost unatoč svojim izazovima. Naučili su da naš odnos sa Spasiteljem omogućuje da se suočimo s teškoćama s nasmijanim licem i zahvalnim srcem.
Dopustite mi da iznesem neka od svojih iskustava s tim vjernim svetcima koja ilustriraju to načelo, počevši od Mozambika.
Mozambik
Prije nekoliko mjeseci predsjedavao sam na saboru kolčića za kolčić osnovan prije godinu dana, koji je već imao 10 jedinica. Više od 2000 ljudi ispunilo je malu kapelu i tri šatora koji su bili postavljeni vani. Predsjednik kolčića ima 31 godinu, njegova supruga ima 26 i imaju dvoje male djece. On vodi taj rastući i izazovni kolčić bez negodovanja – samo s nasmiješenim licem i zahvalnim srcem.
U intervjuu s patrijarhom saznao sam da je njegova supruga ozbiljno bolesna i da se on muči skrbeći se za nju. Nakon što smo porazgovarali s predsjednikom kolčića, dali smo joj svećenički blagoslov. Pitao sam patrijarha koliko prosječno patrijarhalnih blagoslova daje.
»Osam do deset«, rekao je.
Upitao sam: »Mjesečno?«
Odgovorio je: »Tjedno!« Savjetovao sam mu da nije mudro raditi toliko tijekom vikenda.
»Starješino Godoy«, rekao je, »dolaze svaki tjedan, uključujući nove članove i mnoge mlade«. Opet, bez negodovanja – samo nasmiješeno lice i zahvalno srce.
Nakon subotnjega večernjeg zasjedanja sabora kolčića, na putu do hotela, primijetio sam ljude kako kasno navečer kupuju hranu uz cestu. Pitao sam svojeg vozača zašto to rade kada je tako mračno, a ne tijekom dana. Odgovorio je da rade tijekom dana kako bi imali novac da to naprave kasnije.
»O, danas su radili kako bi jeli sutra«, rekao sam.
Ali on me ispravio: »Ne, radili su tijekom dana kako bi jeli večeras.« Nadao sam se da će naši članovi biti u boljoj situaciji, ali on je potvrdio da se mnogi suočavaju sa sličnim izazovima u tom dijelu zemlje. Sljedeće jutro, tijekom našega nedjeljnog zasjedanja i nanovo svjestan njihovih okolnosti, bio sam još više dirnut njihovim nasmijanim licima i zahvalnim srcima.
Zambija
Na putu do nedjeljnog sastanka, predsjednik kolčića i ja vidjeli smo par kako hoda uz cestu s bebom i dvoje male djece. Stali smo da im ponudimo prijevoz. Bili su iznenađeni i oduševljeni. Kada sam pitao koliko daleko moraju hodati do kapele, otac je odgovorio da to može trajati 45 minuta do sat vremena, ovisno kojim tempom idu djeca. Suočavali su se s tim putovanjem u oba smjera, svake nedjelje, bez negodovanja – samo nasmijana lica i zahvalna srca.
Malavi
Jedne nedjelje prije sabora kolčića, posjetio sam dva ogranka koji su koristili javne škole kao sastajališta. Bio sam šokiran poniznim i skromnim uvjetima zgrada, kojima su čak nedostajali i neki osnovni sadržaji. Kada sam tamo upoznao nekoliko članova, bio sam spreman ispričati se zbog neadekvatnih uvjeta njihova sastajališta, ali oni su bili sretni što u blizini imaju mjesto za okupljanje, izbjegavajući uobičajeno dugo hodanje. Opet nije bilo negodovanja – samo nasmijana lica i zahvalna srca.
Zimbabve
Nakon subotnje obuke vodstva, predsjednik kolčića odveo me je na nedjeljno štovanje koje se održavalo u iznajmljenoj kući. Prisustvovalo je 240 ljudi. Tada je biskup predstavio 10 novih članova koji su bili kršteni tog tjedna. Kongregacija je bila raspoređena u dvije male prostorije, s nekim članovima koji su također sjedili vani ispred zgrade, promatrajući sastanak kroz prozore i vrata. Nije bilo negodovanja – samo nasmijana lica i zahvalna srca.
Lesoto
Posjetio sam tu prekrasnu malu zemlju, poznatu i kao »Kraljevstvo planina«, kako bih vidio crkveni okrug koji se priprema postati kolčić. Nakon subote ispunjene sastancima, prisustvovao sam nedjeljnom štovanju u jednom od njihovih ogranaka u iznajmljenoj kući. Prostorija za sakrament bila je prepuna, s ljudima koji su stajali ispred vrata kako bi sudjelovali. Rekao sam predsjedniku ogranka da mu treba veći prostor. Na moje iznenađenje, obavijestio me da je to samo polovica njegova članstva. Druga polovica prisustvovala bi sljedećem sakramentalnom sastanku nakon drugog sata. Opet nije bilo negodovanja – samo nasmijana lica i zahvalna srca.
Vratio sam se u Lesoto kasnije zbog fatalne prometne nesreće koja je uključivala nekoliko naših mladih, što je starješina D. Todd Christofferson već spomenuo ranije. Kada sam posjetio obitelji i vođe, očekivao sam mračnu atmosferu. Umjesto toga, naišao sam na snažne i otporne svetce koji su se nosili sa situacijom na uzdižući i nadahnut način.
Mpho Aniciah Nku (14) preživjela žrtva nesreće na ovoj slici, dobro je to opisala svojim riječima: »Vjeruj u Isusa i uvijek se oslanjaj na njega, jer kroz njega ćeš naći mir i on će ti pomoći u procesu ozdravljenja.«
To su samo neki primjeri gdje vidimo njihov pozitivan stav jer svoj život usredotočuju na evanđelje Isusa Krista. Znaju gdje pronaći pomoć i nadu.
Spasiteljeva iscjeljujuća moć
Zašto Spasitelj može pomoći njima i nama u svakoj situaciji našeg života? Odgovor se može naći u Svetim pismima:
»I on će ići, trpeći boli i nevolje i iskušenja svih vrsta. (…)
I uzet će na sebe slabosti njihove kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem… da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim.«
Kao što je starješina David A. Bednar podučio, ne postoji fizička bol, tuga ili slabost koje možemo doživjeti, a da Spasitelj to ne poznaje. »Vi i ja u trenutku slabosti možemo zavapiti: ‘Nitko ne razumije [kroz što prolazim]. (…)’ Nijedno ljudsko biće možda ne zna. No Sin Božji savršeno zna i razumije.« A zašto? Jer je »osjetio i nosio naše breme prije nas.«
Zaključujem sa svojim osvjedočenjem o Kristovim riječima pronađenim u Mateju 11:
»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.
Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama,
jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.«
Baš poput tih svetaca u Africi, znam da je to obećanje istinito. To je istina tamo i to je istina svuda. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.