Ime kojim ste nazvani

Predsjednik Russell M. Nelson podučio je da bi se Gospodin, kad bi nam se obraćao izravno, prvo potrudio da razumijemo naš pravi identitet: mi smo Božja djeca, djeca saveza i učenici Isusa Krista. Bilo koja druga oznaka na kraju će nas iznevjeriti.

Shvatio sam to za sebe kad je moj najstariji sin dobio svoj prvi mobitel. S velikim je uzbuđenjem počeo unositi imena svoje obitelji i prijatelja u svoje kontakte. Jednoga sam dana primijetio kako ga zove njegova mama. Na ekranu se pojavilo ime »majka«. To je bio razuman i dostojanstven odabir – i, priznajem, znak poštovanja prema boljem roditelju u našem domu. Naravno, postao sam znatiželjan. Koje je ime dao meni?

Listao sam njegove kontakte, pretpostavljajući da ako je Wendi »majka«, ja moram biti »otac«. Nije ga tamo bilo. Tražio sam »tata«. Još uvijek ništa. Moja znatiželja pretvorila se u blagu brigu. »Zove li me ‘Corey’?« Ne. U posljednjem sam pokušaju pomislio: »Mi smo nogometaši – možda me zove ‘Pelé’.« Puste želje. Na kraju sam sȃm nazvao njegov broj i na njegovu ekranu pojavile su se dvije riječi: »Nije majka«!

Braćo i sestre, kojim ste imenom vi nazvani?

Isus je svoje sljedbenike zvao mnogim imenima: učenici. Sinovi i kćeri. Djeca prorokā. Ovce. Prijatelji. Svjetlo svijetu. Svetci. Svako od tih imena nosi vječni značaj i naglašava osobni odnos sa Spasiteljem.

No među tim se imenima jedno uzdiže iznad ostalih – ime Kristovo. U Mormonovoj je knjizi kralj Benjamin snažno podučio:

»Nema drugog imena danog po kojemu spasenje dolazi; zato, htio bih da preuzmete na sebe ime Kristovo. (…)

I dogodit će se, tko god učini to naći će se zdesna Bogu, jer će znati ime kojim se naziva; jer će se nazivati imenom Kristovim.«

Oni koji uzmu na sebe ime Kristovo postaju njegovi učenici i svjedoci. U knjizi Djela apostolska čitamo da je nakon Uskrsnuća Isusa Krista svjedocima koje je Bog izabrao bilo zapovjeđeno da propovijedaju i svjedoče da će svatko tko povjeruje u Isusa, bude kršten i primi Duha Svetoga primiti otpust grijeha. Oni koji su primili te svete uredbe sabirali su se s Crkvom, postali učenici i bili nazvani kršćanima. Mormonova knjiga također opisuje vjernike u Krista kao kršćane, a one koji su sklopili saveze »djecom Kristovom, sinovima njegovim i kćerima njegovim«.

Što znači biti nazivan imenom Kristovim? To znači sklapati i obdržavati saveze, uvijek ga se spominjati, obdržavati njegove zapovijedi i biti »voljni… stajati kao svjedoci Božji u svako vrijeme i u svemu«. To znači stajati uz proroke i apostole dok oni pronose Kristovu poruku – s njezinim naukom, savezima i uredbama – diljem svijeta. To također znači služiti drugima kako bismo olakšali patnju, biti svjetlo i donijeti nadu u Kristu svim ljudima. Naravno, to je cjeloživotna potraga. Prorok Joseph Smith podučio je da je »to točka do koje nijedan čovjek nije stigao u trenu«.

Budući da putovanje učeništva zahtijeva vrijeme i trud koji su izgrađeni »redak za retkom, odredbu za odredbom«, lako je izgubiti se u svjetovnim titulama. One daju samo privremenu vrijednost i nikada same neće biti dovoljne. Otkupljenje i ono što je vječno jedino »dolazi kroz Svetoga Mesiju i u njemu«. Stoga, slijediti proročki savjet da se učeništvo učini prioritetom jest i pravovremeno i mudro, posebice u doba s toliko mnogo suprotstavljenih glasova i utjecaja. To je bilo u centru savjeta kralja Benjamina kad je rekao: »Kažem vam, htio bih da se sjetite zadržati ime [Kristovo] uvijek zapisano u srcima svojim… da čujete i prepoznate glas kojim ćete biti nazvani, a također i ime kojim će vas on nazvati.«

Vidio sam to u svojoj vlastitoj obitelji. Moj pradjed Martin Gassner zauvijek se promijenio jer je ponizni predsjednik ogranka odgovorio na Spasiteljev poziv. U Njemačkoj su 1909. godine vremena bila teška i bilo je nedovoljno novca. Martin je radio kao zavarivač u tvornici za proizvodnju cijevi. Prema vlastitom priznanju, svaki dan isplate završio je pijući, pušeći i kupujući pića za druge u pivnici. Njegova ga je žena konačno upozorila da će otići ako se ne promijeni.

Jednog ga je dana kolega sreo na putu do pivnice sa zgužvanom vjerskom brošurom u ruci. Našao ju je na ulici i rekao Martinu da je osjetio nešto drugačije nakon što je pročitao brošuru nazvanu Was wissen Sie von den Mormonen? ili Što znate o mormonima? Siguran sam da se naslov promijenio.

Otisnuta adresa na poleđini bila je dovoljno čitljiva da mogu dešifrirati gdje se crkva nalazi. Bila je prilično udaljena, ali bili su dirnuti onime što su pročitali i odlučili su ići vlakom te nedjelje kako bi to istražili. Kad su stigli, otkrili su da adresa nije adresa crkve kakvu su očekivali, već pogrebnog poduzeća. Martin je oklijevao – jer doista, crkva u pogrebnom poduzeću zvučala je malo previše poput paket aranžmana.

Ali gore, u iznajmljenoj dvorani, našli su malu skupinu svetaca. Jedan ih je čovjek pozvao na sastanak svjedočanstava. Martina je dotaknuo Duh i bio je toliko impresioniran jednostavnim, gorljivim svjedočanstvima da je iznio svoje svjedočanstvo. I tamo, na tom najnevjerojatnijem mjestu, rekao je da već zna da Crkva mora biti istina.

Kasnije im se taj čovjek predstavio kao predsjednik ogranka i upitao ih je hoće li se vratiti. Martin je objasnio da živi predaleko i da si ne može priuštiti putovanje svakog tjedna. Predsjednik ogranka jednostavno je rekao: »Slijedite me.«

Prošetali su se nekoliko blokova do obližnje tvornice gdje je radio prijatelj predsjednika ogranka. Nakon kratkog razgovora, i Martinu i njegovu prijatelju bio je ponuđen posao. Zatim ih je predsjednik ogranka odveo do jedne stambene zgrade i osigurao smještaj za njihove obitelji.

Sve se to dogodilo u roku od dva sata. Martinova se obitelj preselila sljedeći tjedan. Bili su kršteni šest mjeseci kasnije. Čovjek koji je jednom bio poznat kao beznadni pijanac postao je tako strastven u svojoj novoj vjeri da su ga ljudi u gradu počeli nazivati, možda ne baš od milja, »svećenikom«.

Što se tiče predsjednika ogranka, ne mogu vam reći njegovo ime – njegov se identitet tijekom vremena izgubio. No ja ga zovem učenikom, veleposlanikom, kršćaninom, milosrdnim Samarijancem i prijateljem. Njegov utjecaj još se uvijek osjeća 116 godina kasnije, a ja stojim na ramenima njegova učeništva.

»Postoji izreka da možete izbrojati sjemenke u jabuci, ali ne možete izbrojati jabuke koje će proizići iz jedne sjemenke.« Sjeme koje je posadio predsjednik ogranka urodilo je bezbrojnim plodovima. Nije mogao znati da će 48 godina kasnije nekoliko naraštaja Martinove obitelji s obje strane vela biti zapečaćeno u hramu Bern Švicarska.

Možda su najveće propovijedi one koje nikada ne čujemo, ali one koje vidimo u tihim, skromnim postupcima i djelima zapaženim u životima običnih ljudi koji, pokušavajući biti poput Isusa, prolaze čineći dobro. Ono što je taj ljubazni predsjednik ogranka učinio nije bilo dio kontrolnog popisa. Jednostavno je živio evanđelje kako je opisano u Alminoj knjizi: »Ne otpuštahu nikoga… tko bijaše gladan, ili tko bijaše žedan, ili tko bijaše bolestan… bijahu darežljivi prema svima, i starima i mladima… i muškima i ženskima.« I, ono što ne smijemo previdjeti, nisu otpuštali nikoga »bilo izvan crkve ili u crkvi«.

Oni koji na sebe preuzimaju ime Kristovo prepoznaju da, kako je Joseph Smith rekao, »čovjek ispunjen ljubavlju Božjom nije zadovoljan samo blagoslivljanjem svoje obitelji, već on prolazi cijelim svijetom željan blagosloviti cijelo čovječanstvo.«

Tako je Isus živio. Zapravo, učinio je toliko mnogo da njegovi učenici nisu mogli sve zapisati. Apostol Ivan zabilježio je: »A ima i mnogo drugoga što učini Isus, i kad bi se sve popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale.«

Nastojmo slijediti Kristov primjer, činiti dobro i učiniti učeništvo doživotnim prioritetom kako bi, svaki put kada komuniciramo s drugima, oni mogli osjetiti Božju ljubav i potvrđujuću moć Duha Svetoga. Tada se možemo pridružiti mojem pradjedu i milijunima drugih koji su izjavili poput učenika Andrije: »Našli smo Mesiju.«

Na kraju, svijet ne definira naš identitet. No naše učeništvo definirano je uredbama koje primamo, savezima koje obdržavamo i ljubavlju koju pokazujemo Bogu i bližnjima jednostavno čineći dobro. Kao što je predsjednik Nelson podučio, mi smo doista Božja djeca, djeca saveza, učenici Isusa Krista.

Svjedočim da Isus Krist živi i da nas je otkupio. On je taj koji je rekao: »[I]menom sam te zazvao; ti si moj!« U ime Isusa Krista. Amen.