Sami su svoji suci

Sveobuhvatne su svrhe Očeva nauma pružiti njegovoj duhovnoj djeci prilike da prime fizičko tijelo, nauče »dobro od zla« kroz iskustvo smrtnosti, rastu duhovno i vječno napreduju.

Ono što se u Nauku i savezima naziva moralno opredjeljivanje središnje je u Božjem naumu ostvarivanja besmrtnosti i vječnog života njegovih sinova i kćeri. To bitno načelo također je opisano u Svetim pismima kao opredjeljivanje i sloboda biranja i djelovanja.

Pojam »moralno opredjeljivanje« jest poučan. Istoznačnice riječi »moralno« uključuju »dobar«, »pošten« i »krepostan«. Istoznačnice riječi »opredjeljivanje« uključuju »djelovanje«, »djelatnost« i »rad«. Stoga, »moralno opredjeljivanje« može se shvatiti kao sposobnost i povlastica odabirati te djelovati za sebe na načine koji su dobri, pošteni, kreposni i istiniti.

Božje tvorevine uključuju »i ono što djeluje i ono na što se djeluje«. A moralno opredjeljivanje božanski je osmišljena »moć neovisnoga djelovanja« koja nas osnažuje kao Božju djecu da bismo postali zastupnici koji djeluju, a ne samo objekti na koje se djeluje.

Zemlja je stvorena kao mjesto na kojem djeca Nebeskog Oca mogu biti iskušana kako bi vidio hoće li »činiti sve što im god Gospod Bog njihov zapovjedi«. Primarna svrha Stvaranja i našega smrtnog postojanja jest omogućiti nam priliku za djelovanjem kako bismo postali ono što nas Gospodin poziva postati.

Gospodin je uputio Henoka:

»Promotri ovu braću svoju; ona su djelo ruku mojih, i ja im dadoh spoznaju njihovu, u dan kad ih stvorih; i u Edenskom vrtu dadoh čovjeku opredjeljivanje njegovo;

I braći tvojoj rekoh, i također dadoh zapovijed, da ljube jedan drugoga, te da izaberu mene, Oca svojega.«

Temeljne su svrhe primjene opredjeljivanja voljeti jedni druge i odabirati Boga. A te se dvije svrhe točno usklađuju s prvom i drugom velikom zapovijedi da ljubimo Boga svim svojim srcem, dušom i umom te da volimo svoje bližnje kao sami sebe.

Razmotrite da nam je zapovjeđeno – nismo samo opomenuti ili savjetovani, već nam je zapovjeđeno – koristiti svoje opredjeljivanje kako bismo ljubili jedni druge i birali Boga. Mogu li predložiti da u Svetim pismima prilagođavajuća riječ »moralna« nije samo pridjev, već možda i božanska smjernica o tome kako bi se naše opredjeljivanje trebalo koristiti.

Poznata crkvena pjesma naslovljena je »Biraj ispravno« s razlogom. Nismo blagoslovljeni moralnim opredjeljivanjem kako bismo radili što god želimo, kada god želimo. Već, prema Očevu naumu primili smo moralno opredjeljivanje kako bismo tražili i djelovali u skladu s vječnom istinom. Kao »zastupnici sami sebi«, trebali bismo se gorljivo posvećivati dobrim stvarima, »činiti mnogo toga po [našoj] slobodnoj volji, i ostvarivati mnogo pravednosti«.

Vječna važnost moralnoga opredjeljivanja istaknuta je u svetopisamskom zapisu predsmrtničkog vijeća. Lucifer se pobunio protiv Očeva nauma za njegovu djecu i nastojao uništiti moć neovisnog djelovanja. Znakovito, đavlov prkos bio je usmjeren izravno na načelo moralnog opredjeljivanja.

Bog je objasnio: »Dakle, zato što se Sotona pobuni protiv mene, te nastojaše uništiti opredjeljivanje čovjekovo… učinih da on bude bačen dolje.«

Protivnikov sebični plan bio je oduzeti Božjoj djeci sposobnost da postanu »zastupnici sami sebi« koji mogu djelovati u pravednosti. Njegova nakana bila je obilježiti djecu Nebeskog Oca da budu predmeti na koje se može samo djelovati.

Predsjednik Dallin H. Oaks naglasio je da nas evanđelje Isusa Krista poziva i da saznamo nešto i da postanemo nešto kroz pravedno primjenjivanje moralnog opredjeljivanja. Rekao je:

»Mnoge Biblije i suvremena Sveta pisma govore o posljednjem sudu na kojem će sve osobe biti nagrađene prema svojim djelima ili radu ili željama njihova srca. No druga Sveta pisma proširuju o tome pozivajući se na to da nam se sudi prema stanju koje smo postigli.

Prorok Nefi opisuje Posljednji sud u odnosu na ono što smo postali: ‘[A] ako im djela bijahu prljavština, oni moraju svakako biti prljavi; a ako su prljavi, tad nikako ne mogu prebivati u kraljevstvu Božjem’ [1 Nefi 15:33; isticanje dodano]. Moroni izjavljuje: ʻ[O]naj [će] koji je prljav, prljav biti i dalje; i onaj koji je pravedan bit će pravedan i dalje’ [Mormon 9:14; isticanje dodano].«

Predsjednik Oaks nastavlja: »Iz takvih naučavanja zaključujemo da Posljednji sud nije samo procjena ukupnog zbroja dobrih i zlih djela – onoga što smo učinili. To je priznanje konačnog učinka naših djela i misli – onoga što smo postali.«

Sama naša djela i želje neće i ne mogu nas spasiti. »Nakon svega što možemo učiniti«, izmireni smo s Bogom samo kroz milosrđe i milost dostupne kroz Spasiteljevu beskonačnu i vječnu pomirbenu žrtvu.

Alma je izjavio: »[P]očnite vjerovati u Sina Božjega, da će on doći otkupiti narod svoj, i da će trpjeti i umrijeti kako bi pomirio za grijehe njihove; i da će ustati ponovno od mrtvih, što će ostvariti uskrsnuće, te će svi ljudi stati pred njega da im bude suđeno u posljednji i sudnji dan prema djelima njihovim.«

»Vjerujemo da kroz Kristovo Pomirenje sav ljudski rod može biti spašen poslušnošću zakonima i uredbama evanđelja.« Koliko bismo trebali biti zahvalni da naši grijesi i opaka djela neće stajati kao svjedočanstvo protiv nas ako smo doista »rođeni ponovno«, oživotvorujemo vjeru u Otkupitelja, kajemo se u »iskrenosti srca« i s »pravom nakanom« te »ustrajemo do svršetka«.

Mnogi od nas mogu očekivati da će naše pojavljivanje pred sudištem Vječnoga suca biti slično postupku na svjetovnom sudu. Sudac će predsjedavati. Dokazi će biti predstavljeni. Presuda će biti donesena. I vjerojatno ćemo biti nesigurni i uplašeni dok ne saznamo konačni ishod. Ali vjerujem da je takav opis netočan.

Drugačiji od strahova koje često doživljavamo, ali povezan s njima, ono je što Sveta pisma opisuju kao »pobožni strah« ili »strah Gospodnji«. Za razliku od svjetovnog straha koji izaziva nemir i tjeskobu, pobožni strah poziva u naš život mir, sigurnost i pouzdanje.

Pravedni strah obuhvaća duboki osjećaj štovanja, poštovanja i divljenja za Gospodina Isusa Krista, poslušnost njegovim zapovijedima i iščekivanje posljednjeg suda i njegove pravde. Pobožni strah raste iz ispravnog razumijevanja božanske prirode i poslanja Otkupitelja, voljnosti pokoriti se njegovoj volji i znanja da će svaki muškarac i žena odgovarati za svoje vlastite smrtničke želje, misli, riječi i djela na Sudnji dan.

Strah Gospodnji nije nevoljna strepnja od dolaska u njegovu nazočnost kako bi nam se sudilo. Već je to mogućnost da na kraju priznamo o sebi stvari »kakve uistinu jesu« i »kakve će uistinu biti«.

Svi ljudi koji su živjeli, koji sada žive i koji će tek živjeti na Zemlji »bit će privedeni da stanu pred sud Božji, da im on sudi prema [njegovim ili njezinim] djelima… bila ona dobra ili bila ona zla«.

Ako su naše želje bile pravedne i naša djela dobra – što znači da smo primijenili vjeru u Isusa Krista, sklopili i obdržavali saveze s Bogom i pokajali se za svoje grijehe – tada će presuda biti ugodna. Kao što je Enoš izjavio, mi ćemo »stajati pred [Otkupiteljem]; tada [ćemo] gledati njegovo lice s užitkom«. I u posljednji dan bit ćemo »nagrađen[i] pravednošću«.

S druge strane, ako su naše želje bile zle i naša djela opaka, tada će presuda biti uzrok straha. Imat ćemo »savršenu spoznaju«, »jasno sjećanje«, i »živ[] osjećaj[] o vlastitoj krivnji [svojoj]«. »[N]ećemo se usuditi uzdignuti pogled prema Bogu našemu; i bili bismo zaista sretni kad bismo mogli zapovjediti stijenama i gorama da padnu na nas kako bi nas sakrile od nazočnosti njegove.« I u posljednji ćemo dan »imati svoju naplatu u zlu«.

Naposljetku smo, dakle, sami svoji suci. Nitko nam neće morati reći kamo da idemo. U Gospodinovoj nazočnosti priznat ćemo ono što smo odabrali postati u smrtnosti i znat ćemo za sebe gdje bismo trebali biti u vječnosti.

Razumijevanje da Posljednji sud može biti ugodan nije blagoslov rezerviran samo za Moronija.

Alma je opisao obećane blagoslove dostupne svakom predanom Spasiteljevu učeniku. Rekao je:

»[Z]načenje riječi obnova [jest] vratiti natrag ponovno zlo za zlo, ili tjelesno za tjelesno, ili đavolsko za đavolsko — dobro za ono što je dobro; pravedno za ono što je pravedno; pravično za ono što je pravično; milosrdno za ono što je milosrdno…

[P]ostupaj pravično, sudi pravedno, i čini dobro neprestance; i budeš li činio sve to, tada ćeš primiti nagradu svoju; da, milosrđe će ti biti vraćeno ponovno; pravda će ti biti vraćena ponovno; pravedan će ti sud biti vraćen ponovno; i dobro će ti biti naplaćeno ponovno.«

Ja radosno svjedočim da je Isus Krist naš živući Spasitelj. Almino je obećanje istinito i primjenjivo na vas i mene – danas, sutra i za cijelu vječnost. Tako svjedočim, u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.