Ponizne duše pred oltarima kleče

starješina Jeremy R. Jaggi

iz Sedamdesetorice

Dok sklapamo i poštujemo svoje saveze, povezujemo se sa Spasiteljem, stječući veći pristup njegovu milosrđu, zaštiti, posvećenju, iscjeljenju i počinku.

Hvala vam, zbore, na svjedočanstvu kroz tu novu pjesmu.

Nova sakramentalna pjesma: »Kruh života, Živa voda«, ispunjava moju dušu. Jedan redak u pjesmi kaže: »Sada dolazim pred oltar, nudeći mu srce skršeno.«

Moje razumijevanje tih riječi produbilo se ubrzo nakon što je naša obitelj 2015. godine napustila Newbury Park u Kaliforniji kako bi služila u misiji Utah Ogden. Dobio sam poziv da obiđem zrakoplovnu bazu Hill u blizini Laytona u Uti. Nikada nisam bio u vojnoj bazi, niti sam upoznao vojnog kapelana ili muškarce i žene koji rade kako bi osigurali sigurnost i zaštitu svoje zemlje.

Kapelan Harp, poput tisuća drugih dobrovoljnih i profesionalnih kapelana koji služe u našim zatvorima, bolnicama i vojnim postrojenjima širom svijeta, nadahnuo me je i uzdigao. Naša posljednja stanica u bazi bilo je svetište. Upitao sam kapelana pruža li službu svim ljudima koji su željeli promišljati, moliti se, meditirati i štovati. Otišao je do prednjeg zida kapele i iza zavjesa izvadio križ. Rekao je da koristi križ za protestantske i katoličke službe. Upitao sam što koristi za našu židovsku braću i sestre, a on je otišao na drugu stranu prednjeg zida i izvukao Davidovu zvijezdu.

Zatim sam upitao: »Što činite za službu svetaca posljednjih dana?« Odgurnuo je te simbole i pokazao veliki drveni oltar nasred svetišta. Rekao je da članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana pripremaju i blagoslivljaju kruh i vodu na oltaru. Upitao sam uklanja li se veliki, naizgled fiksni oltar prije službe naše židovske, muslimanske, katoličke ili protestantske braće i sestara. Rekao je da oltar ostaje na mjestu, jer neke od tih vjera također koriste oltar na neki način.

Abraham je izgradio žrtvenik, svezao Izaka, i bio je spreman žrtvovati svojega jedinog sina, ali njegova je ruka bila zaustavljena i izjavio je, kao što je Gospodin izjavio: »Evo me«! Koliko se puta Veliki Ja jesam ili jedan od njegovih proroka dobrovoljno rekao: »Evo me«?

Tijekom svoje Propovijedi na gori Spasitelj nas je pozvao da se izmirimo sa svojom braćom i svojim sestrama prije nego što priđemo oltaru. Pavao je podučio da smo »posvećeni« pred oltarom kroz Pomirenje Isusa Krista.

Prorok je Lehi »ostavi[o] kuću svoju… i dragocjenosti svoje… [Zatim je] sagradi[o] žrtvenik… te prin[io] prinos… i da[o] zahvale Gospodu«.

Biblija i Mormonova knjiga podučavaju nas da štujemo Sina Božjega za oltarima. Zašto?

Naši su praroditelji, Adam i Eva, gradili i štovali za oltarima. Nakon što su bili izbačeni iz Edenskog vrta i štovali »mnoge dane«, anđeo ih je posjetio i postavio im pronicljivo pitanje koje se može postaviti svakome od nas: »Zašto prinosiš žrtve Gospodu?«

Adam je odgovorio: »Ne znam«.

Anđelov je odgovor na Adamovo ponizno priznanje zapanjujući: »Ovo je slika žrtve Jedinorođenca Očeva. (…) Stoga, čini sve što činiš u ime Sina, i pokaj se i prizivaj Boga u ime Sina zavijeka.«

Sakramentalni stol i hramski oltari simboliziraju žrtvu Isusa Krista i njegovo beskrajno Pomirenje.

Dok sklapamo i poštujemo svoje saveze, primajući uredbe sakramenta u crkvi te podarivanje i pečaćenje u hramu, povezujemo se sa Spasiteljem, stječući veći pristup njegovu milosrđu, zaštiti, posvećenju, iscjeljenju i počinku.

Milosrđe i zaštita kroz saveze

Kao petnaestogodišnji mladić, pitao sam tatu mogu li preskočiti sakramentalni sastanak – samo jedne nedjelje u siječnju radi posebne utakmice američkog nogometa. Rekao je da sam dovoljno star da donesem tu odluku za sebe i zamolio me da razmotrim jedan savjet. Rekao je: »Ako odabereš propustiti sakrament jednom, puno je lakše odabrati ponovno ga propustiti«.

Ako je Spasitelj veliki povezivač, onda je protivnik odvajač. On, Sotona, iskušava nas da se odvojimo od naših posvećenih mjesta štovanja i od zaštite Isusa Krista. Kada štujemo Spasitelja, primamo »moć da ide[mo] protivno prirodnom toku svijeta«. Kada provodimo vrijeme u zajedništvu s njim, imamo obećanje da ćemo biti »izbavljen[i] od Sotone«. »Tada, dok obdržavamo svoje saveze, on nas podaruje svojom… osnažujućom moći.« Oh, kako cijenim iskustvo razgovora sa Spasiteljem kroz saveze sklopljene pred svetim oltarima.

Izgradnja razumijevanja Spasiteljeva vječnog Pomirenja redak za retkom, odredbu za odredbom pruža duhovno cijepljenje protiv neprijateljevih prijevara. Mladi starješina Jaggi u Meksiku, Zuster (sestra) Jaggi u Belgiji i drugi misionari diljem svijeta puno će vjerojatnije vidjeti svoje prijatelje kako polažu pravo na blagoslove krštenja i primanja dara Duha Svetoga ako njihovi prijatelji prisustvuju sakramentalnom sastanku tijekom prvog tjedna nakon kontakta.

Mlada odrasla osoba na Tongi ili Samoi puno će vjerojatnije biti zapečaćena u domu Gospodnjem ako se pripremila za svoje podarivanje i primila ga ubrzo nakon školske mature. Tijekom podarivanja članovi su pozvani živjeti, poštivati i obdržavati pet zakona koji njihove živote prožimaju snagom i zaštitom. Dok sklapamo saveze s Gospodinom, stvara se uzajamni odnos. Mi mu pokazujemo svoju odanost i ljubav. Naša snaga i moć rastu sa svakim danim i ispunjenim obećanjem.

Promišljanje i posvećenje

Kada ponizno i simbolično kleknemo pred oltarima Gospodnjim, to je prilika za razmišljanje, »obuzda[no] gledom na oholost srdaca [naših]… [ponizujući se] pred Bogom«. Prije nego što bih u mladosti izlazio s mojim prijateljima, moja bi majka često rekla: »Sjeti se tko si i javi se kada dođeš kući.« Nekih sam večeri propustio javiti se jer sam prekasno stigao kući. Žao mi je što sam propustio te važne posjete mami.

Danas se radujem vezama javljanja Nebeskom Ocu. U svojem svakodnevnom obrascu osobnog bogoštovlja kada kleknem u molitvi, pored kreveta ili okupljen s obitelji, zamišljam sebe kako klečim pred oltarima, razmišljajući o svojem životu i preispitujući ga. Razmišljam o sakramentu, čak cijelim komadima kruha, slomljenima i raskidanima za nas, svaki je simbol slomljenog tijela našeg Spasitelja. Prisjećam se naučavanja predsjednika Dallina H. Oaksa da je »svaki komad kruha jedinstven, baš kao što su i pojedinci koji ga blaguju jedinstveni«. Kada kleknem u molitvi, razmišljam o tome kako mogu dati Bogu svoju volju.

Starješina David A. Bednar podučio je da je »uredba sakramenta… sveti i ponovljeni poziv na iskreno pokajanje i duhovno obnavljanje. Čin blagovanja… sakramenta, sam po sebi, nije otpust grijeha. Ali ako se svjesno pripremamo i sudjelujemo u ovoj svetoj uredbi, skrušenog srca i raskajanog duha, onda vrijedi obećanje da možemo uvijek sa sobom imati Duha Gospodnjeg. A posvećujućom moći Duha Svetog kao našeg stalnog suputnika, možemo uvijek zadržati otpust naših grijeha.«

Kada Amy i ja pomno pogledamo svoja životna iskustva, slavimo dar savršene ljubavi i žrtve Isusa Krista. Također vidimo kako je oslobođen pakleni bijes. Kako možemo prevladati poglede osuđivanja, tjeskobe, depresije, raka, dijabetesa, zlostavljanja putem interneta, ukradenog identiteta, izgubljene trudnoće i gubitka djeteta, brata i oca? Zato što je Isus ispio gorku čašu strepnje, pehar bijesa – za mene, za moju obitelj, za sve nas!

»Gork[a] čaš[a]« koju je ispio u Getsemanskom vrtu i njegova patnja »pojačana« na križu na Kalvariji omogućavaju nam da položimo tvrdo, drsko, nasilno, bijesno i drhtavo na Gospodinove oltare te budemo uvijek »posvećeni primanjem Duha Svetoga«.

Sestra Patricia Holland rekla je: »Moja je najdublja molitva za vas i za mene danas da se predamo u potpunosti, položimo sebe na oltar Božjih obećanja i mira bez obzira gdje se nalazimo i bez obzira što učinili.«

Mjesto iscjeljenja i počinka

Kada dođemo do oltara, ne zarađujemo nagradu; učimo o darovatelju darova. U tom učenju i povezivanju u savezu dolazi iscjeljenje. Nefi je rekao: »[On me] ispuni… ljubavlju svojom, toliko da mi gotovo uništava tijelo.« A naš je brižni Spasitelj pozvao: »Nećete li se sad vratiti k meni, i pokajati se za grijehe svoje, i obratiti se da bih vas mogao iscijeliti?«

Kad su naše dvije najstarije kćeri, Mackenzie i Emma, bile male, jedna od njihovih omiljenih priča bile su Kronike iz Narnije: Lav, Vještica i ormar. Svi smo se zaljubili u lava, Aslana. Jedna od naših najnezaboravnijih noći čitajući knjigu bila je kada je veliki lav dao svoj život za Edmunda. Nezaboravna jer su roditelji i kćeri prolili suze kada je lavov život na Kamenom Stolu oduzela Vještica. Nezaboravna jer je nada ustrajala, unatoč tragediji, sve dok se spektakularno nije dogodilo. Usklici radosti odjeknuli su u toj maloj spavaćoj sobi kada je Aslan uskrsnuo i rekao: »Da [je vještica znala pravo značenje žrtve]… tada bi znala da će se u onom trenu kad dobrovoljna žrtva, koja nije počinila izdajstvo, bude ubijena umjesto izdajnika, Kameni [Stol rasprsnuti], a sama Smrt počet će [djelovati unatrag].«

Isus Krist iscjeljuje sve rane. Isus Krist omogućuje ponovni život.

U svojem govoru na Općem saboru u listopadu 2022., predsjednik Russell M. Nelson opisao je skupinu za obilazak koja je prolazila kroz hram na dane otvorenih vrata. Dječak je bio tamo. Predsjednik Nelson podučio je:

»Kada je skupina za obilazak ušla u prostoriju za podarivanje, dječak je pokazao prema oltaru za kojim ljudi kleče kako bi sklopili saveze s Bogom te je rekao: ‛O, to je lijepo. Evo mjesta na kojem će ljudi pronaći pokoj na svojem hramskom putovanju.’ (…)

Vjerojatno nije imao pojma o izravnoj vezi između sklapanja saveza s Bogom u hramu i Spasiteljeva zapanjujućeg obećanja:

‛Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.

Uzmite jaram moj na se i učite od mene… Tako ćete naći pokoj dušama svojim,

jer jaram je moj sladak, a moje breme lako’ [Matej 11:28–30; isticanje dodano].«

»Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu svoju«, a ipak je pozvao svoje učenike, vas i mene, za sakramentalni stol da ondje otpočinu s njim. Kada »ponizne duše pred oltarima kleknu«, mir obiluje. Ruke su našeg Spasitelja ispružene; njegov je stol postavljen. Dođite štovati Sina Božjega za njegovim svetim oltarima. U ime Isusa Krista. Amen.