Ukrašeni vrlinom umjerenosti

U svibnju 2021., tijekom posjeta radovima na renoviranju hrama Salt Lake, predsjednik Russell M. Nelson divio se naporima pionira koji su, s ograničenim resursima i nepokolebljivom vjerom, izgradili to sveto zdanje, fizičko i duhovno remek-djelo koje je izdržalo kušnju vremena. Međutim, također je primijetio učinke erozije, koja je tijekom vremena uzrokovala pukotine u izvornim temeljnim blokovima hrama i nestabilnost u zidovima, jasne znakove potrebe za strukturalnim ojačanjem.

Naš voljeni prorok tada nas je podučio da baš kao što je bilo potrebno primijeniti značajne mjere da osnažimo temelj hrama kako bi se mogao oduprijeti silama prirode, mi također trebamo poduzeti izvanredne mjere – možda mjere koje nikada prije nismo poduzeli – kako bismo osnažili svoj vlastiti duhovni temelj u Isusu Kristu. U svojoj nezaboravnoj poruci ostavio nam je dva duboka pitanja za osobno promišljanje: »Koliko je čvrst vaš temelj? I kakva su pojačanja potrebna vašem svjedočanstvu i razumijevanju evanđelja?«

Evanđelje Isusa Krista pruža nam božanski nadahnuta i učinkovita sredstva za sprječavanje duhovne erozije u našim dušama, snažno jačajući naš temelj i pomažući nam izbjeći pukotine u našoj vjeri i nestabilnost i u našem svjedočanstvu i u našem razumijevanju svetih istina evanđelja. Jedno osobito značajno načelo za ostvarivanje ove svrhe nalazi se u odsjeku 12 Nauka i saveza, objavi danoj kroz proroka Josepha Smitha Josephu Knightu, pravednom čovjeku koji je iskreno nastojao razumjeti Gospodinovu volju, ne samo u svrhu puke izvanjske promjene, već i kako bi stajao nepokolebljiv u svojem učeništvu – »čvrst poput nebeskih stupova«. Gospodin je izjavio:

»Gle, govorim tebi, i također svima onima koji imaju želje uspostaviti i utemeljiti ovo djelo;

A nitko ne može pomagati u ovom djelu osim ako nije ponizan i pun ljubavi, ako nema vjere, nade ni dobrotvornosti, ako nije umjeren u svemu što god bude povjereno brizi njegovoj.«

Spasiteljevo vodstvo, zabilježeno u ovoj svetoj objavi, podsjeća nas da je umjerenost ključno pojačanje za čvrst temelj u Isusu Kristu. To je jedna od neophodnih vrlina, ne samo za one koji su pozvani služiti, već i za sve koji su sklopili svete saveze s Gospodinom i prihvaćaju vjerno ga slijediti. Umjerenost usklađuje i osnažuje druge kristolike osobine spomenute u ovoj objavi: poniznost, vjeru, nadu, dobrotvornost i čistu ljubav koja teče od njega. Nadalje, njegovanje umjerenosti značajan je način zaštite naše duše od suptilne, ali stalne duhovne erozije uzrokovane svjetovnim utjecajima koji mogu oslabiti naš temelj u Isusu Kristu.

Među osobinama koje krase istinske Kristove učenike, umjerenost se ističe kao odraz samog Spasitelja, dragocjeni plod Duha, dostupan svima koji se otvore božanskom utjecaju. To je vrlina koja donosi sklad u srce, oblikujući želje i emocije s mudrošću i smirenošću. U Svetim pismima umjerenost je predstavljena kao ključan dio napretka na našem duhovnom putu, vodeći nas prema strpljenju, pobožnosti i sućuti, dok pročišćuje naše osjećaje, naše riječi i naša djela.

Učenici Kristovi koji nastoje njegovati tu kristoliku osobinu postaju sve ponizniji i puniji ljubavi. U njima nastaje mirna snaga i oni postaju sposobniji obuzdavati ljutnju, njegovati strpljenje te odnositi se prema drugima s tolerancijom, poštovanjem i dostojanstvom, čak i kada vjetrovi neprijateljstva žestoko pušu. Oni nastoje izbjegavati da djeluju impulzivno, već birati da djeluju s duhovnom mudrošću, vođeni krotkošću i blagim utjecajem Svetoga Duha. Na taj način postaju manje osjetljivi na duhovnu eroziju zato što, kako je apostol Pavao podučavao, znaju da mogu činiti sve kroz Krista, koji ih jača čak i suočeni s kušnjama koje mogu potresti njihovo osvjedočenje o njemu.

Pavao je u svojoj Poslanici Titu prenio sveti savjet o sposobnostima onih koji žele predstavljati Spasitelja i činiti njegovu volju s vjerom i posvećenošću. Rekao je da trebaju biti gostoljubivi, trezveni, pravedni i sveti – osobine koje jasno odražavaju utjecaj umjerenosti.

Međutim, Pavao je upozorio da ne bi trebali biti »samodopad[ni], ne sklon[i] srdžbi… [i] ne svadljiv[ci]«. Takve su osobine suprotne Spasiteljevu umu i ometaju istinski duhovni rast. U kontekstu Svetih pisama, »ne samodopadan« jest onaj koji odbija djelovati arogantno i oholo, »ne sklon srdžbi« jest onaj koji izbjegava prirodni nagon da postane nestrpljiv i razdražen te »ne svadljivac« odnosi se na onoga koji odbacuje sporno, agresivno i grubo ponašanje usmeno, fizički i emocionalno. Dok nastojimo promijeniti svoje ponašanje s vjerom i poniznošću, možemo biti čvrsto usidreni za čvrstu stijenu njegove milosti te postati čisto i ulašteno oruđe u njegovim svetim rukama.

Razmišljajući o potrebi njegovanja vrline umjerenosti, prisjećam se riječi Ane, majke proroka Samuela – žene čudesne vjere koja je, čak i nakon velikih kušnji, uputila pjesmu zahvalnosti Gospodinu. Rekla je: »Ne govorite mnogo hvastavih riječi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajući Bog, pravo on prosuđuje djela.« Njezina je pjesma više od molitve – ona je adresirani poziv da djelujemo s poniznošću, samokontrolom i umjerenošću. Ana nas podsjeća da se istinska duhovna snaga ne izražava u impulzivnim reakcijama ili oholim riječima, već u umjerenim, promišljenim stavovima usklađenima s Gospodinovom mudrošću.

Svijet često uzvisuje ponašanja rođena iz agresivnosti, arogancije, nestrpljenja i pretjerivanja, često opravdavajući takve stavove pritiscima svakodnevnog života i sklonostima prema vrednovanju i popularnosti. Kada odvratimo svoj pogled od vrline umjerenosti i zanemarimo blag i umirujući utjecaj Svetog Duha na naš način djelovanja i govorenja, lako padamo u neprijateljevu zamku, što nas neizbježno navodi da izgovaramo riječi i usvajamo stavove zbog kojih ćemo duboko žaliti, bilo u našim društvenim, obiteljskim ili čak duhovnim odnosima. Evanđelje Isusa Krista poziva nas da oživotvorimo ovu vrlinu, posebice u vremenima izazova, jer se upravo u tim prilikama otkriva istinska osobnost pojedinca. Kao što je Martin Luther King ml. jednom rekao: »Krajnja mjera čovjeka nije tamo gdje on stoji u trenutcima utjehe i udobnosti, već gdje stoji u trenutcima izazova i prijepora.«

Kao narod saveza pozvani smo živjeti sa svojim srcem čvrsto ukorijenjenim u sveta obećanja koja smo dali Gospodinu, pažljivo slijedeći uzorak koji je on uspostavio kroz svoj savršeni primjer. Zauzvrat, obećao je: »Zaista, zaista, kažem vam da je to nauk moj, i tko god gradi na tome gradi na stijeni mojoj, i vrata pakla neće ih nadvladati.«

Spasiteljevo službeništvo na Zemlji bilo je obilježeno vrlinom umjerenosti u svim aspektima njegove osobnosti. Kroz svoj savršeni primjer podučio nas je da »bud[emo] strpljiv[i] u nevoljama, ne govori[mo] pogrdno protiv onih što govore pogrdno«. Dok je podučavao da se ne smijemo prepustiti ljutnji zbog razmirica i sukoba, izjavio je: »Morate se pokajati i postati kao malo dijete.« Također je podučio da se svi koji žele doći k njemu s cjelovitom namjerom srca moraju pomiriti s onima na koje su ljuti ili s onima koji imaju nešto protiv njih. Umjerenog stava i suosjećajnog srca, uvjerio nas je da, kada se prema nama odnose s grubošću, neljubaznošću, nepoštovanjem ili zanemarivanjem, njegova ljubaznost neće otići od nas, a savez njegova mira neće biti uklonjen iz našeg života.

Prije nekoliko godina, moja žena i ja imali smo svetu povlasticu susresti se s nekim vjernim članovima Crkve u Ciudad de Méxicu. Mnogi od njih, bilo osobno ili preko svojih voljenih, pretrpjeli su neopisive kušnje, uključujući otmice, ubojstva i druge srceparajuće tragedije.

Dok smo gledali u lica tih svetaca, nismo vidjeli ljutnju, zamjeranje ili želju za osvetom. Umjesto toga, vidjeli smo tihu poniznost. Njihova lica, iako obilježena tugom, zračila su iskrenom čežnjom za iscjeljenjem i utjehom. Iako su im srca bila slomljena patnjom, ti su se svetci probijali naprijed s vjerom u Isusa Krista, birajući ne dopustiti da njihove nevolje postanu pukotine u njihovoj vjeri ili uzrokuju nestabilnost u njihovu osvjedočenju o evanđelju.

Po završetku toga svetog okupljanja, pozdravili smo svakoga od njih. Svaki stisak ruke, svaki zagrljaj postao je tiho svjedočanstvo da uz Gospodinovu pomoć možemo odabrati da odgovorimo s umjerenošću na frustracije i izazove života. Njihov tih i skroman primjer poslužio je kao nježan poziv da hodamo Spasiteljevom stazom s umjerenošću u svemu. Osjećali smo se kao da smo u prisustvu anđela.

Isus Krist, najveći od svih, patio je za nas sve dok nije krvario iz svake pore, a ipak nikada nije dopustio da ljutnja rasplamsa njegovo srce, niti su agresivne, uvredljive ili vulgarne riječi pobjegle s njegovih usana, čak i usred takve nevolje. Sa savršenom umjerenošću i neusporedivom krotkošću nije mislio na sebe, već na svako Božje dijete – prošlo, sadašnje i buduće. Apostol Petar svjedočio je o Kristovu uzvišenom stavu kada je izjavio: »On koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednomu Sucu.« Čak i usred svoje najveće agonije, Spasitelj je pokazao savršenu i božansku umjerenost. Izjavio je: »Ipak, slava budi Ocu, i ja ispih i dovrših priprave svoje za djecu ljudsku.«

Moja ljubljena braćo i moje ljubljene sestre, upućujem iskren poziv svima nama da ukrasimo svoj um i srce kristolikom vrlinom umjerenosti, kao sveti odgovor na proročki poziv našega dragog predsjednika Russella M. Nelsona. Dok nastojimo s vjerom i marljivošću utkati umjerenost u svoja djela i riječi, svjedočim da ćemo osnažiti i usidriti svoje živote postojanije na sigurnom temelju našeg Otkupitelja.

Svečano iznosim svoje svjedočanstvo da stalna potraga za umjerenošću čisti našu dušu i posvećuje naše srce pred Spasiteljem, nježno nas približavajući njemu i pripremajući nas, s nadom i mirom, za onaj veličanstveni dan kada ćemo ga sresti prilikom njegova Drugog dolaska. Iznosim te svete riječi u ime našeg Spasitelja Isusa Krista. Amen.