Najljepši dan

Moj pokojni otac, Claude Roy, preminuo je 2015. godine, nedugo nakon što je kršten. Do tada smo moja majka, braća i sestre i ja bili članovi Crkve već neko vrijeme, no desetljećima moj otac ostao je čvrsto nevoljan pridružiti se.

S vremenom, rekao je, »srce mi je otvrdnulo i postao sam razdražen posjetima svoje djece i unučadi te sam se želio izolirati od svoje obitelji. Rasle su napetosti u mojoj kući, a moj odnos sa suprugom postao je zategnut.«

Otprilike u to vrijeme počeo je pratiti svoje kanadske starosjedilačke pretke, koji su bili potomci naroda Mi’kmaq i Huron-Wendat. Nakon što se obratio zajednici Mi’kmaq u blizini mjesta gdje je odrastao, pozvan je na powwow, ceremoniju američkih indijanaca.

Tijekom večeri powwowa, vrhovni poglavica raširio je svoje ruke i zamolio djecu da dođu k njemu kako bi ih mogao blagosloviti. Govor koji je uslijedio o važnosti obitelji i potomaka mog je oca pogodio poput grmljavine.

U tom trenutku, rekao je, »vidio sam svoju obitelj kako pruža ruke prema meni dok im ja okrećem leđa. Bio sam ispunjen prevladavajućom, neopisivom tugom kao da mi se srce lomi na komade. Znao sam u tom trenutku da je Gospodin iskoristio riječi plemena mojih predaka kako bi mi smekšao srce. Znao sam da se moram obratiti svojem Nebeskom Ocu i popraviti štetu koju sam nanio svojoj obitelji.«

Tata se počeo miriti s našom obitelji, tražeći oprost od svakog člana obitelji. Primjerom svoje supruge i djece, počeo se moliti i čitati Mormonovu knjigu. Pročitavši mnoge povijesti o američkom kontinentu, osjetio je kako ga Mormonova knjiga privlači. Njena istinitost odmah mu je potvrđena.

»Okružen svojom obitelji, kršten sam kao član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana«, rekao je. »Bio je to najljepši dan mog života! Svjedočim o moći brižnog primjera. Moja supruga je 36 godina čuvala svoju vjeru i bila mi kristoliki primjer, iako je moje srce otvrdnulo. Tada mi je jedan vikend sve promijenio.«

Priča mojeg oca predivno nas podsjeća da su Spasiteljeve »ruke milosrđa ispružene prema [nama]« i da će nas, kada se pokajemo, on doista primiti (vidi Alma 5:33).