»Svi su potrebni u tijelu Kristovu«, Lijahona, siječanj 2025.
Žene saveza
Svi su potrebni u tijelu Kristovu
Možemo pomoći izgraditi globalno sestrinstvo koje je zdravije, otpornije i povezanije zbog našeg odnosa saveza s Bogom.
Svi mi želimo osjećati da imamo mjesto i da pripadamo te da smo potrebni u obnovljenoj Crkvi Isusa Krista. Možemo pomoći svakoj našoj sestri i svakom našem bratu, bez obzira na dob ili okolnosti, osjetiti da oni imaju mjesto i da pripadaju te da su također potrebni. Svi smo mi djeca nebeskih roditelja i stoga smo duhovne sestre i braća. Te međusobne veze od ključne su važnosti.
Kada stupimo u odnos saveza s Bogom, on ne samo da produbljuje i poboljšava naš odnos s njim, već utječe i na naš odnos s njegovom drugom djecom – našom duhovnom braćom i sestrama. Svojstveno savezima koje sklapamo s Bogom, počevši s krštenjem, naša je odgovornost voljeti jedni druge i brinuti se jedni o drugima.
Problem usamljenosti
Glavni kirurg SAD-a, njihov glavni zdravstveni edukator, podijelio je ovu izjavu o važnosti odnosa: »Naša epidemija usamljenosti i izolacije bila je podcijenjena javnozdravstvena kriza koja je naštetila zdravlju pojedinca i društva. Naši su odnosi izvor iscjeljenja i blagostanja koji se skrivaju na vidljivom mjestu. (…) S obzirom na značajne zdravstvene posljedice usamljenosti i izolacije, moramo dati prednost izgradnji društvene povezanosti na isti način na koji smo dali prednost drugim kritičnim javnozdravstvenim pitanjima. (…) Zajedno možemo izgraditi [društvo] koje je zdravije, otpornije, manje usamljeno i povezanije.«
Zajedno mi možemo pomoći izgraditi globalno sestrinstvo svih uzrasta koje je zdravije, otpornije, manje usamljeno i povezanije zbog našeg odnosa saveza s Bogom i naše odgovornosti jednih prema drugima kao učenika Isusa Krista.
Spasitelj je rekao: »Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici« (Ivan 13:35).
Međusobne veze
Možemo pomoći usporiti epidemiju usamljenosti stvaranjem gostoljubivih i sigurnih prostora unutar naših kongregacija, a posebno unutar naših Potpornih društava, gdje svi mogu osjetiti Gospodinovu ljubav jer su okruženi našom ljubavlju.
Naše iskustvo u crkvi ima za cilj omogućiti one ključne veze s Gospodinom i jednih s drugima koje su toliko potrebne za našu tjelesnu, emocionalnu i duhovnu dobrobit. Velika je snaga u jedinstvu i ljepota u raznolikosti; svi su potrebni u tijelu Kristovu (vidi 1 Korinćanima 12:12–27). Baš kao što divovska stabla sekvoje isprepliću svoje korijenje i sposobna su izdržati sile prirode jer stoje zajedno, trebamo povezati ruke, stajati zajedno i jačati jedni druge kroz oluje života.
Kada doista upoznamo one za koje smatramo da su drugačiji od nas, shvaćamo da imamo više zajedničkog nego što smo mislili. Svaka osoba ima toliko toga za doprinijeti, toliko predivnih i raznolikih životnih iskustava koja mogu blagosloviti naš život. Slušanje priča drugih i nastojanje da ih razumijemo promijenit će naše srce, a sud i strah koje smo možda imali prema nekima mogu zamijeniti osjećaji zahvalnosti što ih imamo u svom životu.
Gospodin nam može pomoći vidjeti druge ljude onako kako ih on vidi i može ispuniti naše srce ljubavlju, osposobljavajući nas da uzdignemo, tješimo, smijemo se, plačemo s njima i njegujemo pripadanje u onima oko nas. Pomoći će nam znati što je potrebno i kako biti blagoslov drugima na njihovu putovanju.
Naravno, postoji samo Jedan koji može u potpunosti razumjeti i savršeno suosjećati. Kao dio svoje pomirbene žrtve, propatio je »boli i nevolje i iskušenja svih vrsta; …uze[vši] na se boli i bolesti naroda svojega« (Alma 7:11) kako bismo mogli biti uvjereni da nikada nismo doista sami.
Svatko je od nas pozvan voljeti djecu našega Nebeskog Oca i posluživati im onako kako bi to Spasitelj činio. Udružujemo se s njim u blagoslivljanju drugih kako bi i oni i mi mogli potpunije osjetiti ljubav našeg Spasitelja. Povežimo ruke i radosno pratimo jedni druge kući. Svjedočim da je ovo sveto djelo koje smo svi pozvani činiti.