Ann i Newel Whitney i put saveza

Annini roditelji odabrali su odgajati je bez religije. Newel je imao poslovni način razmišljanja. No dok su osnivali dom u Kirtlandu, Ann je osjetila da im nešto nedostaje u njihovim životima. Počeli su tražiti crkvu koja slijedi evanđelje kako ga je naučavao Isus Krist u Novom zavjetu. Neko su vrijeme štovali s Kristovim učenicima Alexandera Campbella.

»Jedne noći«, prisjetila se Ann, »… dok smo se moj suprug i ja, u našoj kući u Kirtlandu, molili Ocu da nam pokaže put, Duh je otpočinuo na nama i oblak je zasjenio kuću. (…) Proželo nas je svečano strahopoštovanje. (…) Čuli smo glas … koji govori: ‘Pripremite se primiti riječ Gospodnju, jer ona dolazi.’«

U New Yorku, stotinama kilometara daleko, Gospodin je rekao Josephu Smithu neka pošalje misionare propovijedati evanđelje. Kada su ti misionari – predvođeni Oliverom Cowderyjem i Parleyjem P. Prattom – propovijedali u Kirtlandu, Ann je slušala i kasnije zapisala: »Znala sam da je to glas Dobrog pastira.« Svjedočanstvo misionara, drugih vjernika poput Lucy i Isaaca Morleyja i najvažnije Duha Svetoga navelo ih je sklopiti svete saveze. Ann i Newel kršteni su u Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana u studenom 1830.

Ilustracija: Paul Mann

Susret s prorokom Josephom

Druga objava rekla je svetcima neka »pođu u Ohio«, gdje će primiti »blagoslov takav kakav nije poznat među djecom ljudskom« (Nauk i savezi 39:14–15; vidi i 37:1).

Joseph i Emma Smith stigli su u Kirtland u veljači 1831., a Newel i Ann su ih uzeli u svoj dom na mjesec dana. Osamnaest mjeseci kasnije ponovno su pružili dom Josephu i Emmi u svojoj preuređenoj trgovini.

Whitneyjevi su počeli uviđati jasniju sliku svojega vječnog identiteta. Kasnije te godine, Gospodin je objavio proroku Josephu da Newel treba služiti kao biskup u Kirtlandu. Newel je rekao: »Ne mogu vidjeti biskupa u sebi, brate Joseph; no kažete li mi da je to Gospodinova volja, potrudit ću se.«

Joseph je odgovorio: »Ne moraš vjerovati samo mojoj riječi. Idi i sam pitaj Oca.«

Nakon molitve, Newel je čuo glas s neba kako govori: »Tvoja je snaga u meni.«

To je bilo razdoblje rasta za Newel i Ann dok su zajedno radili na obdržavanju svojih saveza. Ann je pisala o jednom načinu na koji su služili drugima:

»Prema uzorku našeg Spasitelja …, odlučili smo napraviti gozbu za siromašne …; hrome, one sa zastojem u razvoju, gluhe, slijepe, ostarjele i nemoćne.

Ta je gozba trajala tri dana, a tijekom tog su vremena pozvani su svi iz okolice Kirtlanda koji su željeli doći. (…) Za mene je to doista bila ‘gozba od pretiline’ [Izaija 25:6]; vrijeme radovanja koje se nikada ne zaboravlja.«

Newel je kasnije služio kao misionar s Josephom Smithom i kao partner u tvrtci Ujedinjena tvrtka, poslovnoj zadruzi za zadovoljavanje potreba svetaca. Prihod njegove trgovine financirao je veći dio rasta Crkve u Kirtlandu i Missouriju, a on je služio Crkvi i na mnoge druge načine. Možda najvažnije, Ann i Newel imali su 14 djece i odgojili 10 do odrasle dobi.

Drugi su se okupili kako bi izgradili kolčiće Siona. Kimballovi, Youngovi, Crosbyjevi, Tippetovi i mnogi drugi pokušavali su usredotočiti svoj život na evanđelje Isusa Krista. Svaki je donio energiju i specifične talente. Rane objave su ih vodile, korile i ohrabrivale te usmjeravale širenje Crkve.

Za prve članove Crkve, na kolektivnoj i pojedinačnoj razini, primanje obećanog podarivanja moći bilo je središte njihove vremenite i duhovne težnje (vidi Nauk i savezi 38:32).

Gospodin je opetovano zapovijedao gradnjom hramova u Kirtlandu i Missouriju. U Kirtlandu svetci su uspjeli s herojskim naporima podići izvanrednu građevinu. To je bio njihov najbolji napor kako bi izgradili nešto dostojno Gospodina Isusa Krista. Hram i danas stoji. Newelova trgovina zajedno s njegovom obližnjom pepeljarnicom bila je ključan dio gospodarstva u Kirtlandu koje je podržavalo hramski projekt.

Godine 1836. Spasitelj se ukazao u hramu i prihvatio njihove napore. Obećao je da će se njegov narod »veoma radovati uslijed blagoslova koji će biti izliveni, i podarivanja kojim sluge moji bijahu podareni u ovome domu« (Nauk i savezi 110:9). Tada su došli Mojsije, Ilijas i Ilija i predali ključeve kritične za posljednju rasporedbu (vidi Nauk i savezi 110:11–16).

Progoni i svjetovne brige

Nadolazeći će dani iskušati svetce, uključujući Whitneyjeve. U gospodarskom padu diljem zemlje i bankarskoj panici, mnogi su se okrenuli protiv Crkve i proroka. Newelu je bilo zapovjeđeno preseliti se u Missouri, no on je oklijevao. Unio je svoj život u svoju trgovinu u Kirtlandu. Veći dio bogatstva koje je stvorio održavalo je Crkvu. Kako može samo tako otići?

Gospodin ga je ukorio zbog posvećivanja previše pažnje svjetovnim stvarima i zbog »sitnoće duše« (Nauk i savezi 117:11). Newel se pokajao i poslušao. Nastanio se u Nauvoou u Illinoisu, gdje je nastavio služiti kao biskup, a kasnije kao predsjedavajući biskup.

U Nauvoou je hram opet bio središte vremenite i duhovne aktivnosti. Dok su se zidovi hrama počeli dizati, Gospodin je kroz svojeg proroka uspostavio Potporno društvo. Emma Smith bila je prva predsjednica, a Sarah Cleveland i Ann Whitney bile su njezine savjetnice. Emma je delegirala važne dužnosti Ann i zamolila je da vodi organizaciju kada nije tamo.

Gospodin je nastavio objavljivati hramske uredbe proroku. Godine 1842., s još nedovršenim hramom Nauvoo, Joseph Smith okupio je vođe Crkve, uključujući Newela, na gornjem katu svoje trgovine Red Brick Store i poslužio uredbu podarivanja. Kada je dio hrama – potkrovlje – posvećeno, i Ann i Newel posluživali su podarivanje drugim svetcima prije nego što su otišli u dolinu Salt Lake Valley.

Duž puta saveza, Ann i Newel tražili su Spasitelja, kajali se, služili svim srcem, posvetili, žrtvovali i radovali se. Spoznali su Isusa Krista i vidjeli sebe kao djecu saveza. Milijuni nakon njih slijedili su isti obrazac sklapanja i življenja svetih saveza te izgrađivanja Gospodinova kraljevstva. Napor upoznavanja njihovih priča pomaže nam tijekom naših lakih razdoblja i razdoblja iskušenja.

Pred kraj svog života, Ann je napisala: »Osjećati da ste stekli mali uvid u Božje svrhe u svom stvaranju … možete li shvatiti da su ove stvari vrijedne življenja, vrijedne patnje? Može li bilo koja žrtva biti prevelika … ako bismo slijedili stope našeg Gospodara?«