Očitovana Božja djela

Nekoliko dana kasnije imala sam zakazan pregled kod neurologa, no tog siječanjskog jutra moja starija sestra Kylie osjetila je poticaj da me moja obitelj odvede na hitnu pomoć u obližnju bolnicu. Liječnici su brzo naručili kompjutoriziranu tomografiju (CT) i prvu od nekoliko spinalnih punkcija kako bi smanjili tlak cerebrospinalne tekućine. Sutradan sam imala dva MRI-a (magnetska rezonancija). Zatim me pregledao oftalmolog.

»Koliko prstiju možeš vidjeti?«, pitao je, držeći nekoliko prstiju ravno ispred mojeg lica. Nisam ništa vidjela.

Nakon pregleda zaključio je kako imam simptome i pseudotumora velikog mozga i optičkog neuritisa. Nijedno stanje samo po sebi nije se činilo potpuno odgovorno. Objasnio je da bi, s ozbiljnošću gubitka mojeg vida, oporavak mogao trajati više od godinu dana i da mi se vid možda neće u potpunosti vratiti. Preporučio je visoku dozu intravenoznih steroida i drugih lijekova.

Nakon što je otišao, počela sam plakati. Moja me majka ohrabrila: »Ako se ne možeš držati svoje vjere sada, možeš se osloniti na našu.«

Mojeg trećeg dana u bolnici moj neurolog zatražio je MRV (magnetsku rezonantnu venografiju) kralježnice i mozga, tražeći tumor ili začepljenje. U 4 ujutro, dva dana nakon što sam se probudila slijepa, započela sam petosatni MRV. U pripremi za to, moja obitelj planirala je moliti se i postiti za mene tog jutra. Moj otac, koji je svake večeri spavao pokraj mene na klupi u mojoj bolničkoj sobi, dao mi je još jedan blagoslov – drugi od nekoliko blagoslova koje sam primila.

Kad me bolnički tehničar pitao želim li slušati glazbu tijekom testa, zatražila sam pjesme svojega omiljenog pjevača. Tehničar mi je stavio set gumenih slušalica u uši i prikvačio glavu mrežicom za lice kako bi me držala na mjestu. Pritom mi je gotovo izbio slušalice iz ušiju. Jedva sam čula glazbu kad je MRV počeo.

Što je postupak duže trajao, to sam se toplije osjećala unutar cjevastog stroja za snimanje. Nakon onoga što se činilo kao vječnost, rečeno mi je kako mi odlično ide te da nastavim još malo. No osjećala sam se uplašeno i izbezumljeno zbog vrućine, glasnih zvukova i ograničenja koja su me držala mirno.

U tihoj sam molitvi zavapila: »Nebeski Oče, molim te utješi me. Tako sam sama. Trebam tvoju pomoć. Trebam svoju obitelj.«

Odmah mi je u ušima odjeknuo tihi klavirski akord. Bio je iz jedne od mojih omiljenih pjesama – one koju moja mlađa sestra Morgan svira na klaviru. Ne bih očekivala čuti je iz labavih slušalica zbog buke stroja. Činilo se kao da je Morgan sa mnom i da nisam bila sama. Buka je nestala. Vrućina je nestala. Klaustrofobija je nestala.

Osjećala sam se izvan tijela, kao da lebdim na moru u svemiru. Osjećala sam se okružena Božjom ljubavlju i ljubavlju svoje obitelji. Samo tako, bila sam mirna. Bilo je 7.30 ujutro, kada je moja obitelj počela postiti za mene. Ostatak petosatnog MRV-a je prošao u trenu, a onda sam čula: »Gotova si.«

Ljubav koju sam osjetila iz tog iskustva ostavila me u suzama i olakšala umor koji sam osjećala tijekom ostatka boravka u bolnici. Nisam znala hoće li mi se vid vratiti, no znala sam da je Bog tu i da je čuo moju molitvu. Nakon četiri dana u bolnici, puštena sam kući.

Svakog sam se dana sljedeća dva tjedna vraćala u bolnicu po lijekove i svaki sam dan tražila promjene u svojem vidu – tamnosivo blijedi u svjetlije sivo, siluete koje se pojavljuju oko mojih prstiju ispred mog lica, narančasta mrlja na TV-u pretvara se u cvijet. Svako malo poboljšanje bilo je pobjeda.

Dva tjedna nakon što sam puštena, test je pokazao da je moj vid prešao s nule na gotovo savršen u oba oka.

»Bronwyn, što se dogodilo?«, pitao je moj oftalmolog.

»Pa, molili smo se i primila sam blagoslove«, odgovorila sam.

»Ovo je čudesno!« rekao je. »Nikad nisam doživio nešto tako. Ne bismo trebali imati rezultate ni blizu ovoga još najmanje šest mjeseci.«

Kasnije mi je rekao da pacijenti koji nemaju vid rijetko povrate normalan vid. U nekoliko tjedana, prešla sam sa jednog od njegovih najgorih slučajeva u njegov najbolji slučaj.

Na kraju 2022. vođe u odjelu mojega oca odabrali su temu odjela za 2023. Bila je nadahnuta naučavanjima predsjednika Russella M. Nelsona koji je ranije te godine rekao: »Tražite i očekujte čuda.«

U to je vrijeme moj otac mislio da će ta tema pomoći članovima odjela koji su prolazili kroz teška vremena. Nije imao pojma da će to postati tako osobno za našu obitelj.

»Slijediti svjetlo Kristovo«, kaže tema. »Očekujte čuda! Očekujte radost!«

Dvije godine kasnije, moj vid je sada bolji nego što je bio prije nego što sam ga izgubila. Svakodnevno zahvaljujem Nebeskom Ocu za svoje čudo i za nepokolebljivu vjeru moje obitelji. Kroz ovu kušnju, očitovalo se Božje djelo. Izgradila sam snažnije svjedočanstvo, dublje uvažavanje života i veću ljubav prema Njemu te prema obitelji i prijateljima.

Danas činim sve što mogu, uključujući i kao umjetnica, kako bih na najbolji mogući način iskoristila blagoslove, darove i radost koju mi je Bog dao – kako bi ga slavila i blagoslivljala druge.