Koje je crkva istinita?
Za vrijeme toga velikog uzbuđenja duh mi obuzme ozbiljno razmišljanje i velika tjeskoba… često se pitah: Što učiniti? Koja od tih stranaka ima pravo? Ili, nemaju li sve krivo? Ako ijedna ima pravo, koja je to i kako ću ja to saznati?
Dok je odlučivao kojoj bi se crkvi priključio Joseph je u Bibliji potražio odgovor. U njoj je pročitao da ište od Boga.
I dok se tako naprezah u krajnjim teškoćama što ih uzrokovaše sukobi stranaka tih pobornika, uzeh jednog dana čitati Jakovljevu poslanicu, glava prva, redak peti, koja glasi: »Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja i dat će mu se.«
Nijedan odlomak Pisma nije prodro u čovječje srce s većom snagom no što je tada taj u moje. S velikom je, čini se, silom prožeo svaki oćut moga srca. Uvijek sam se iznova na nj navraćao svjestan da, ako ikome treba mudrosti od Boga, meni zacijelo treba. Jer ne znadoh kako postupiti, i, ne dobijem li više mudrosti nego što je tada imah, nikada i neću znati. Učitelji, naime, vjerske nauke različitih sljedbi shvaćahu jedne te iste odlomke Pisma toliko oprečno te ubijahu svaku povjerenje da će se to pitanje riješiti pozivanjem na Bibliju.
Naposljetku stigoh do zaključka da moram ostati u mraku i pomutnji ili moram postupiti kako Jakov nalaže, to jest, zapitati Boga. Odlučih napokon zapitati Boga došavši do zaključka, ako on daje mudrost onima koji je nemaju i ako daje rado i bez negodovanja, da se i ja smijem usuditi.