»Hramske uredbe ujedinjuju, povezuju se i pečate«, Lijahona, rujan 2025.
Povijesni pogledi na dom Gospodnji
Hramske uredbe ujedinjuju, povezuju i pečate
Povijest hramskog djela u posljednjim danima pokazuje entuzijazam i redak po redak objavu o zastupničkim krštenjima za mrtve.
Ilustracija: Dan Burr
Betsy King Duzette zagazila je u ledenu vodu rijeke Mississippi. Udovica od 58 godina i obraćenica iz Connecticuta tada je bila krštena za svoje stričeve, svekrvu i očuha svojeg supruga.
Prorok Joseph Smith nedavno je podučio svetce, u kolovozu 1840., o nauku krštenja za mrtve. U svojem su uzbuđenju vršili krštenja u rijeci jer hram Nauvoo nije bio dovršen. Žene su krštene za muškarce, a muškarci za žene. Ubrzo je, međitim, Gospodin objavio Josephu Smithu kako se krštenja za preminule pretke moraju vršiti u posvećenim hramovima (vidi Nauk i savezi 124:28–35). Brigham Young najavio je 1845. godine da žene trebaju biti krštene za žene, a muškarci za muškarce.
Betsyn suprug, Philemon Duzette, umro je šest godina ranije. Ona se odvažila u hladne vode kako bi bila krštena za njegove preminule rođake, kao i za svoje. To je uključivalo krštenje za Philemonova očuha, Jesseja Peasa, koji je umro 50 godina ranije kada je Betsy bila djevojčica. Možda ga nikad nije upoznala, ali je vjerojatno znala za njega i znala je njegovo ime te za njegov odnos s Philemonom i njegovom majkom, Marthom Wing. Betsy je poznavala Marthu dok je bila živa.
Betsy je bila krštena kao zastupnica za Jesseja gotovo odmah nakon objava o krštenju za mrtve. Ona i njezin muž nazvali su jedno od svoje djece po Jesseju. Philemonov biološki otac, također imenom Philemon, umro je kad je bio dijete, a Jesse Peas postao je njegov očuh kad je Philemon imao tri godine i pomogao je Marthi da ga odgoji.
Poočimstvo je bilo uobičajeno u Americi u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. Visoka stopa smrtnosti i visoka stopa drugih brakova značili su da su mnogi ljudi živjeli u obiteljima s pastorčadi ili spojenim obiteljima. Tako su veze obitelji Duzette-Peas dvaput posložene: jednom kada se Philemonova majka udala za Jesseja Peasa i drugi put kroz krštenja za mrtve.
Skica krstionice u izvornom hramu Nauvoo
Otkupiti voljene osobe
Zastupničko krštenje spojilo je te smrtne veze na način koji će trajati za cijelu vječnost. Kao što je Joseph Smith napisao, krštenje za mrtve je »čvrsta veza« koja povezuje žive s mrtvima »jer mi bez njih ne možemo biti učinjeni savršenima; niti mogu oni bez nas biti učinjeni savršenima« (Nauk i savezi 128:18).
Joseph Smith naučavao je da bi bez te čvrste veze Zemlja bila udarena kletvom, nečim što bi Zemlju učinilo otpadom, stvorenom bez svrhe (vidi Nauk i savezi 128:17–18). U suprotnosti toj oštroj izjavi bila je Josephova veličanstvena objava o moći povezivanja sve Božje djece za vječnost.
Uz važnost zastupničkih uredbi u korist preminulih članova obitelji, Joseph je naglasio da i živi imaju koristi: »A sad, moja draga ljubljena braćo i sestre, uvjerio bih vas da su ovo načela u svezi s mrtvima i živima preko kojih se ne može olako prijeći, gledom na spasenje naše« (Nauk i savezi 128:15).
Za Josepha Smitha te objave bile su duboko osobne. Njegov najstariji brat Alvin preminuo je 1823. godine i Joseph je osjetio gubitak u svojem životu. U objavi iz 1836. godine Joseph je u viđenju vidio »celestijalno kraljevstvo Božje, i slavu njegovu« te »nenadmašnu ljepotu vrata« i »lijepe ulice toga kraljevstva«. Usred tog velikog viđenja o celestijalnom kraljevstvu,vidio je također pojedine članove obitelji koje je poznavao i volio, uključujući svojeg brata Alvina. »Začudi[o] se« što je Alvin, koji nikada nije bio kršten, bio baštinik »celestijalnog kraljevstva Božjeg«. Vidi Nauk i savezi 137:1–6
Otprije postanka svijeta
Veza između živućih i preminulih voljenih osoba pokazuje veličanstvene razmjere ljudskog spasenja, jer oni su oni koji »će umrijeti bez spoznaje o evanđelju« (Nauk i savezi 128:5) poznati i put za njihovo otkupljenje omogućen je prije nego što su došli na Zemlju. Doista, krštenje za mrtve uspostavljeno je za »spasenje [naše] otprije postanka svijeta« (Nauk i savezi 128:8). Nakon objava o krštenju za mrtve uslijedile su kasnije objave o uredbama pečaćenja. Pečaćenje djece roditeljima postalo je vrhovna uredba koja je osigurala spone za sve koji su ikada živjeli (vidi Nauk i savezi 138:47–48).
U divnom govoru na Općem saboru iz travnja 2018., starješina Dale G. Renlund iz Zbora dvanaestorice apostola opisao je moć tih veza pečaćenja:
»Bog, u svojoj beskrajnoj sposobnosti, pečati i iscjeljuje pojedince i obitelji unatoč tragedijama, gubitku i teškoćama…
Kroz svoju pomirbenu žrtvu, Isus Krist nudi ove blagoslove svima, i mrtvima i živima.«
Baš kao što je Betsy King Duzette vjerovala i uzdala se kada je zagazila u rijeku Mississippi u ime očuha po suprugu, mi, svi mi, možemo biti povezani, zapečaćeni, vezani i zavareni vječno zajedno.