Naučene lekcije u pozivanju Krista da napiše moju priču

predsjednica Camille N. Johnson

Opća predsjednica Potpornog društva

Svi mi imamo različita iskustva, ali ako dopustimo Bogu da prevlada u našem životu, ispunit ćemo mjeru našeg stvaranja na načine koje nismo mogli ni zamisliti.

Godine 2016. – usred gotovo tri desetljeća braka, rađanja, njegovanja i ljubavi prema naša tri sina, bavljenja pravom s punim radnim vremenom, služenja u crkvenim pozivima i brige za potrebe naše šire obitelji – moj suprug Doug i ja bili smo pozvani služiti tri godine kao misijski vođe u Arequipi u Peruu. Otišli smo odmah nakon što se rodio naš prvi unuk.

Vratili smo se kući 2019. godine dvjema novim unukama. Naša dva najstarija sina bila su oženjena, a najmlađi je bio zaljubljen i blizu ženidbe. Vratila sam se bavljenju pravom, a moj omiljeni poziv bio je mama i baka.

A onda je došao poziv da služim kao opća predsjednica Male škole. Ugodna pripovijest koju sam napisala za sebe bila je provođenje vremena sa svojom obitelji, još jedno desetljeće bavljenja pravom kako bi se osigurala financijska sigurnost i služenje u mojem odjelu ili u hramu.

Što da sam ostala pri ovoj ugodnoj priči?

Uživala bih provoditi više vremena sa svojim unucima i mogla sam biti sigurna u određenu financijsku sigurnost. I propustila bih iskustvo istezanja, ispitivanja duše i izgradnje vjere. Uzbrdo? Da. Vrijedi li? O, da!

Iznosim svoje svjedočanstvo da »zato što [Spasitelj] savršeno poznaje naš potencijal, odvest će nas na mjesta koja nikada sami nismo zamislili«. Uvjerena sam da će vas odvesti na mjesta koja nikada niste mogli ni zamisliti, a vaša će služba biti razdražljiva. Neka vas Bog vodi da hodate uz nekoga tko vas treba.

Možda ćete se naći u situaciji da učite odrasle čitati. Ili možda služite imigrantima. Možda ćete voditi skupinu u zajednici koja će održavati i čuvati parkove sigurnima za obitelji. Kada dopustimo da Bog prevlada, on će nas odvesti tamo gdje nas treba i na mjesta koja nismo mogli ni zamisliti.

Predsjednik Russell M. Nelson izjavio je da mi »prim[amo] više vjere čineći nešto što zahtijeva više vjere«.

Znam da je to istinito. Jer dopuštajući Bogu da prevlada u mojem životu, dopuštajući mu da napiše moju priču, moja je vjera u Isusa Krista porasla.

Kako ćete mu onda dopustiti da prevlada?

Kako to izgleda mladoj osobi koja se školuje, želi se oženiti i imati obitelj? Predsjednik Dallin H. Oaks, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu, objasnio je da odabir nije između obitelji, obrazovanja ili karijere. Rekao je: »Pravi je trenutak ono što trebamo odabrati i u tome tražimo nadahnuće od Gospodina te naučavanja njegovih slugu.«

Govoreći o ovoj temi, želim biti osjetljiva na one koji imaju iskrenu i trajnu želju da se vjenčaju i imaju djecu u ovom životu i koji su samci. Prepoznajem da su mnogi roditelji sami zbog smrti ili razvoda. Znam za bezbroj parova koji su u braku i žele djecu i pate od neplodnosti i pobačaja. Znam da patite. Želite da se vrijeme promijeni. Ovo nije narativ koji ste napisali za sebe. Srce me boli za vama.

Svačija je priča drugačija

Nastavila sam obrazovanje, i preddiplomsko i pravno. Udala sam se usred pravnog obrazovanja. Prvog sina dobila sam godinu dana nakon što sam položila odvjetnički ispit. Imala sam djecu, a suprug i ja voljeli smo ih i njegovali dok smo oboje radili. Bilo je užurbano, ponekad kaotično; bili smo rastegnuti i ponekad umorni. Podržala sam ga, a on je podržao mene. Obitelj je bila, i još uvijek jest, naš glavni prioritet. Moj suprug i ja tražili smo inspiraciju u tim izborima i u rasporedu. To je bilo ono što smo osjetili poticaj. Pokušavali smo dopustiti Bogu da prevlada.

Iz financijskog i profesionalnog gledišta, imalo bi smisla odgoditi rađanje djece dok se ne učvrstim više u karijeri. No dopuštajući Gospodinu da piše naše priče, ponekad činimo stvari koje svijet ne može shvatiti. Žonglirala sam trudnoćom, rađanjem djece, njegovanjem djece, dijeljenjem prijevoza, malom ligom, crkvenim odgovornostima, pružanjem podrške i svojim profesionalnim težnjama. Bilo je to radosno žongliranje koje ne bih promijenila. Osjetili smo pouzdanje na našem putu jer smo dopuštali Bogu da prevlada.

Molim vas, nemojte me krivo shvatiti. Ne predlažem da bi svi trebali slijediti moj smjer. Naše priče nisu iste. Ja iznosim svoje jer je to ono što znam. Međutim, jedna stvar koja nam je zajednička naša je motivacija: dopustiti Bogu da prevlada.

Biti majka mi je najveći prioritet. To je moja najveća radost. Bog je blagoslovio naše prve roditelje i zapovjedio im da se »plode[] i množ[e] i napun[e] zemlju« (Postanak 1:28). Prva zapovijed dana Adamu i Evi »odnosi[] se na njihovu mogućnost roditeljstva«.

Moja je primarna orijentacija prema majčinstvu. Ta orijentacija nije bila u suprotnosti s mojom marljivom potragom za obrazovanjem. Zapovjeđeno nam je da nastojimo učiti – od čega nešto dolazi kroz našu potragu za obrazovanjem. Također dolazi iz roditeljstva, gdje učimo postati bogoliki dok njegujemo osobine ljubavi, suosjećanja i strpljenja.

Dopuštanje Bogu da prevlada uključuje pozivanje njega da bude uključen u rasporedu naših odabira.

Vječno sam zahvalna što sam primila nadahnuće od Gospodina i vodstvo od proroka kako bih pomogla svojem suprugu i sebi u rasporedu našeg izbora da pozovemo djecu u našu obitelj kada smo to učinili. Jako sam zahvalna što sam djelovala prema poticajima i nisam dopustila svjetovnim utjecajima, pogodnostima, časti ili novcu da stanu na put odabiru da ispunim svoj božanski potencijal u rađanju i odgoju djece.

Women with and without Children [Žene sa i bez djece], Caitlin Connolly, ne smije se umnažati

Mjera našeg stvaranja

Ako muškarci i žene prestanu imati i odgajati djecu, to smrtno iskustvo prestaje. Stoga je od vitalne važnosti da ne zanemarimo niti odbacimo svetu odgovornost roditeljstva.

Obilje podataka društvenih znanosti pokazuje odlučujući, negativan utjecaj na nacije i civilizacije koje prestaju imati djecu. U mnogim dijelovima svijeta prosječan broj živorođene djece po ženi manji je od dva. To znači da se ne zamjenjujemo.

Kao vođe Crkve, zabrinuti smo zbog nedavnih trendova u braku i rađanju djece. U Sjedinjenim Američkim Državama, u posljednjih 30 godina, vidjeli smo pad od osam do devet postotnih bodova kod onih građana koji su ikada bili u braku. Te brojke »predstavljaju globalni problem«. Kada se ljudi ne vjenčaju, rađa se manje djece.

Sjedinjene Države nedavno su prešle »prag gdje od odraslih u dobi od 18 do 55 godina sada postoji veći udio odraslih samaca bez djece nego što ima vjenčanih odraslih osoba s djecom«.

Djeca su vitalna za održavanje civilizacije. Ona su vitalna za veličanstveni naum sreće. »Božja zapovijed za nas da se množimo i napučimo Zemlju, ostaje na snazi.«

Detalj sa slike Us with Them and Them with Us [Mi s njima i oni s nama], Caitlin Connolly, ne smije se umnažati

Neka Gospodin napiše vašu priču

Znam da iskrena želja mnogih srca može biti vjenčati se i odgajati djecu. Ipak, mnogi su samci ili pate od neplodnosti. Moja najdraža prijateljica, koja se nikada nije udala i imala vlastitu djecu, voljela je i brinula se o mojoj. To nije zamjena za njezinu vlastitu djecu. To je dokaz da njezina orijentacija ostaje prema majčinstvu.

Moj sin i snaha prošli su kroz izazov ponovljenih pobačaja. Njihova je želja pravedna. Oni nastoje dopustiti da Bog prevlada u njihovim životima. Upamtite, kada tražimo u vjeri da dopustimo Isusu Kristu da bude autor i dovršitelj naše priče, moramo biti spremni odigrati neugodnu pripovijest u nadi da će biti ona koja je, iako bolna, u konačnici veličanstvenija i nebeskija nego što možemo zamisliti.

Među svojim dragim prijateljima je par bez djece koji se vjenčao kasnije u životu i patio od neplodnosti. U vjeri su pitali trebaju li usvojiti djecu. Umjesto bebe, osjetili su poticaj posvojiti četiri sestre u dobi od 5 do 17 godina. Apsolutno, sigurno, nije priča koju su napisali za sebe. Ali o, kako li je veličanstvena priča koju je napisao s njima.

Bez obzira na naše osobne okolnosti, svi smo mi dio Božje obitelji, članovi zemaljske obitelji i pripremamo se biti vječni roditelji. Blagoslovi uzvišenja koji su nam dostupni kroz Spasitelja, Isusa Krista, uključuju potomstvo. I tako, bez obzira jesmo li zapečaćeni i rađamo li djecu u ovom ili sljedećem životu, naš je cilj uzvišenje – koje može biti naše ako sklopimo i obdržavamo saveze. Kada stupimo u odnos saveza s Bogom, vezani smo okomito za njega i nikada nismo sami. Blagoslovljeni smo »dodatnom mjerom [njegove] ljubavi i milosrđa.«

Kao narod saveza, planiramo i pripremamo se za brak te za rađanje i brigu o djeci. Kakav sveti poziv! Volimo i vodimo, poslužujemo i odgajamo kako bismo pokazali svoju ljubav prema Bogu i njegovoj djeci – jer želimo da on prevlada u našim životima.

Veličanstveno je vrijeme biti živ i sklapati saveze u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Razumijevanje naše uloge, svrhe i odgovornosti u naumu sreće oplemenjujuće je, ohrabrujuće i radosno. Spoznaja da imamo živućeg proroka koji nas priprema za ono što nas čeka donosi mi mir, pa čak i optimizam usred neizvjesnosti. Moj savezni odnos s Bogom daje mi pouzdanje. Moje je savezno povjerenje u Isusu Kristu.

Svjedočim da on živi, da se njegova ljubav prema nama očituje u njegovoj voljnosti da prinese svoj život i Pomirenje za svakoga od nas.