Bog mi je dao mir

Dok smo se pripremali za pjevanje tijekom zasjedanja posvećenja hrama Concepción u Čileu 2018. godine, svi članovi zbora mladih u kojem sam dirigirala imali su isti cilj: obaviti glazbeni i duhovni rad potreban kako bismo Bogu dali najbolje što možemo.

S članovima zbora, iz dva kolčića u gradu Chillánu, posvetila sam se tome da budem čista koliko god mogu biti. Željela sam odražavati Svjetlo Kristovo u svojem životu. Željela sam da prinos koji smo dali Bogu u njegovu svetom domu bude što savršeniji. Znala sam da će nam Nebeski Otac, ako učinimo svoj dio, pomoći i pjevat ćemo kako bi on htio da pjevamo.

Tijekom posvećenja pjevali smo svojim glasovima i svojim srcima. Mislim da su anđeli pjevali s nama. Zbor je zvučao savršeno. Osjetili smo da je Božja milost uz nas i da je zadovoljan našim prinosom. Taj je osjećaj dugo ostao sa mnom.

Nakon posvećenja hrama, osjećala sam se duhovno nahranjeno i jedno s Nebeskim Ocem. Osjetila sam snažniju povezanost s njim nego što sam ikada iskusila. Ta je veza bila toliko jaka da sam se osjećala duhovno usmjerenom u tome što tražiti kada se molim (vidi 3 Nefi 19:24).

Do trenutka posvećenja hrama bila sam u petom tjednu trudnoće. Nekoliko mjeseci kasnije, pobacila sam svoje dijete. To je bilo užasno vrijeme. Osjećala sam se tako tužno, pogotovo kada sam saznala da možda neću moći imati više djece.

No to se teško iskustvo dogodilo u vrijeme kada sam se osjećala duhovno najsnažnijom. Razumjela sam da sam bila pripremljena za taj trenutak putem prinosa koji smo prinijeli u hramu. Duhovna snaga koju sam iskusila pomogla mi je prevladati tu kušnju jer je Nebeski Otac bio sa mnom i dao mi mir.

Ubrzo nakon toga, Bog je blagoslovio mojeg muža i mene čudom. Bili smo presretni kada je naš sin Arturo dobio mlađu sestru Danielu.

Ne bih mogla prebroditi to iskustvo bez bliske veze koju sam uživala s Nebeskim Ocem. Znala sam da će sve biti u redu i u skladu s njegovom voljom. Prisjećanje na te stvari još uvijek ispunjava moje srce radošću i zahvalnošću.