Zbog hrama

Lucy Stevenson Ewell

Istinita priča iz Vanuatua.

lice nasmiješenog dječaka ispred karte Vanuatua

»Misionari su ovdje!«, Graham je viknuo. Mahnuo je misionarima dok su hodali prema njihovoj kući.

Mama, tata i Grahamov stariji brat Nunu bili su kršteni prošle godine. Graham i njegov mlađi brat Job bili su premladi da bi još bili kršteni. Ali i dalje su voljeli učiti od misionara.

»Danas želimo razgovarati o hramu«, rekao je starješina Hale. »To je posebna zgrada u kojoj možete dati obećanja Bogu i biti zapečaćeni za svoju obitelj. To znači da možete biti zajedno zauvijek.«

»Najbliži je na Novom Zelandu.«, starješina Singh podigao je sliku predivne bijele zgrade. »Putovanje je daleko. Ali isplatit će se zbog blagoslova.«

»Želimo ići«, rekla je mama.

Grahamovi roditelji planirali su putovanje u hram s drugom obitelji iz crkve. Bit će prve dvije obitelji iz Vanuatua koje će ući u hram!

zrakoplov koji leti u hram s autobusom koji vozi prema njemu

Nekoliko mjeseci kasnije došao je dan odlaska na njihovo putovanje. Grahamu je to bio prvi put u avionu i bilo je zabavno. Gledao je oblake i ocean ispod njih. Zamislio je visoku bijelu zgradu u svojem umu. Jedva je čekao da je vidi!

Kad su sletjeli, ušli su u autobus. Bila je to nezgodna vožnja, a Graham je bio umoran. Ali bili su skoro tamo.

»Gledaj!«, Graham je pokazao kroz prozor. Tamo je! Bio je još ljepši nego na slikama.

Unutar hrama bilo je tiho i mirno. Svi su se obukli u bijelo. Neko su vrijeme Graham i njegova braća sjedili u čekaonici i gledali slike Isusa Krista.

Zatim ih je hramski radnik odveo do sobe za pečaćenje. Grahamovi roditelji su klečali pored oltara prekrivenog mekanom tkaninom. Izgledali su tako sretno!

Graham i njegova braća kleknuli su uz mamu i tatu. Pogledali su velika, visoka ogledala na zidovima. Nije bilo kraja njihovu odrazu.

»Ogledala će vas podsjećati da možete biti zajedno zauvijek«, rekao je hramski radnik.

Graham se osjećao sretno i sigurno. Osjećao je kao da mu Spasitelj daje veliki zagrljaj.

Ubrzo je došlo vrijeme za odlazak kući. Graham je u autobusu i zrakoplovu stalno razmišljao o posebnom osjećaju koji je imao u hramu.

Nekoliko dana kasnije došla je velika oluja. Palme su izgledale kao da bi se mogle prepoloviti!

Graham je bio uplašen. »Hoćemo li biti dobro?«

»Da«, rekao je tata. »Ali ovi su vjetrovi jaki. Misionari su rekli da se saberemo u crkvenoj zgradi dok oluja ne prestane.«

obitelj sjedi na klupi i gleda kroz prozor u stabla koja se miču

Graham je pomogao mami da donese nešto hrane i deka u crkvu. Vjetar je puhao tako jako!

Unutra se Graham osjećao malo bolje. Svi njihovi prijatelji iz crkve bili su tamo. Ali još uvijek je mogao čuti zavijanje vjetra.

»Što je s našom kućom?«, Graham je upitao.

»Morat ćemo pričekati dok ne prođe oluja da vidimo«, mama ga je čvrsto zagrlila. »Najvažnije je da je naša obitelj sigurna. Sjećaš li se kako si se osjećao u hramu?«

Graham je kimnuo. »Osjećao sam se toplo i sigurno.«

Tata se nasmiješio. »A zbog Isusa Krista i našega hramskog pečaćenja, možemo biti zajedno zauvijek.«

Graham je pomislio na topli, mirni osjećaj koji je osjetio u hramu. Tata je bio u pravu. Zbog Isusa Krista i hramskih saveza, oni mogu biti vječna obitelj. I zato što je to znao, sve će zapravo biti u redu.