Harveyjeva košulja za krštenje

Harvey je sjedio stisnut u stražnjem dijelu taksija s Ibu (mamom) i Bapakom (tatom). Krenuli su u crkvu na Harveyjevo krštenje.

»Bapače, kako si se ti osjećao kad si bio kršten?«, Harvey je upitao. Bapak je bio kršten prije nekoliko mjeseci. Sada kada je Harvey navršio osam godina i on će biti kršten!

Bapak je razmislio na trenutak. »Voda je bila tako hladna!«, rekao je kroz smijeh. »Ali sam također osjećao i puno ljubavi. Iako većina naše obitelji nisu članovi naše crkve, osjetio sam njihovu ljubav i Božju ljubav.«

Kada su došli do crkvene zgrade, neki drugi ljudi iz crkve pomogli su im napuniti krstionicu vodom i pripremiti se.

»Harvey, vrijeme je da se presvučeš u svoju odjeću za krštenje«, rekla je Ibu. Harvey je kimnuo i pronašao torbu sa svojom odjećom. Ali samo su mu bijele hlače bile u torbi. Nije mogao pronaći svoju bijelu košulju! Provjerio je ostale torbe i pregledao crkvu.

»Ibu, moja košulja nije ovdje«, rekao je Harvey.

Ibu se namrštila. I ona je provjerila nekoliko torbi. »Mora da smo je ostavili u taksiju.«

»Imamo nešto dodatne odjeće za krštenje u ormaru«, rekla je sestra Putri. »Idem po nju.«

Ali jedina odjeća za krštenje koja je bila u ormaru bila je prevelika za Harveyja. Ibu je izgledala zabrinuto. Krštenje će uskoro početi. Puno je ljudi već bilo tamo, a Harvey nije imao svoju košulju.

»Možda možemo izreći molitvu da će taksist vratiti košulju«, rekao je Harvey. »Ali ako je ne donese, mogu jednostavno nositi tu preveliku košulju. Nije mi stalo do toga što nosim. Samo želim biti kršten.«

Ibu i Bapak su kimnuli. Zajedno su otišli u kuhinju, gdje je bilo tiho. Zatim su sklopili ruke i pognuli glave.

Harvey je izgovorio molitvu. »Dragi Nebeski Oče, hvala ti što danas mogu biti kršten. Molim te, pomozi taksistu da mi vrati košulju. Ali ako neće, i to je u redu.«

Nakon njihove molitve, Harvey je otišao presvući se u košulju koja je bila prevelika. Dosezala mu je sve do koljena.

»Harvey!«, sestra Putri dozvala ga je iz hodnika. »Taksist je ovdje.«

Harvey i Ibu susreli su taksista kraj ulaznih vrata. Držao je Harveyjevu košulju!

»Osvrnuo sam se i vidio je na sjedalu«, rekao je. »Mislio sam da možda pripada tebi.«

»Puno vam hvala«, rekla je Ibu.

Harvey je uzeo košulju od čovjeka. »Hvala vam.«

Čovjek se nasmiješio i mahnuo zbogom.

Ubrzo je bilo vrijeme za početak krštenja. Harvey se presvukao u svoju košulju. Savršeno mu je pristajala! I bila je bijela i čista.

Kad je Harvey ušao u krstionicu, voda je bila ledena! Bapak je izrekao molitvu i krstio Harveya. Kada je izašao iz vode, osjećao se svježe i smireno iznutra.

Bapak je izveo Harveya iz krstionice i omotao mekani ručnik oko Harveyjevih ramena. Harvey je razmišljao o svim ljudima koji su mu pomogli i podržali ga. Ibu, Bapak, taksist i njegova obitelj. I Nebeski Otac i Isus Krist.

Harvey je zagrlio Bapaka. »U pravu si. Voda je bila ledena!« Obojica su se nasmijali. Zatim je Harvey pogledao Bapaka u oči. »Ali bio si u pravu i u vezi nečega drugog. Osjećam puno ljubavi.«

Otvori PDF

Ilustracije: Bethany Stancliffe