Pjesmom rastjerati sjene

»Vrijeme je za spavanje«, rekla je Mamá s osmjehom.

Logan je otišao u svoju sobu. Pomolio se i uvukao u krevet. Tada mu je Mamá pročitala priču. Polako je zatvorio oči. Ubrzo je zaspao.

Ali Logan je sanjao strašan san. Bio je sam na mračnom mjestu. Vidio je veliko, šiljato čudovište s ogromnim zubima. Zarežalo je na njega. Zatim je počelo trčati prema njemu!

Logan je pokušao pobjeći. Ali poskliznuo se i pao! Čudovište se približavalo i postajalo sve veće dok –

Logan se probudio i uspravio u krevetu. Obrisao je suze s očiju i vidio da je još uvijek mrak vani.

Htio je razgovarati s roditeljima o snu. Ali nije htio napustiti krevet. Tama ga je natjerala da se osjeća kao da se čudovište skriva negdje. Svaka sjena izgledala je zastrašujuće. Pas koji je lajao vani zvučao je kao da čudovište reži.

Logan je povukao plahte do nosa. Bio je previše uplašen da bi se pomaknuo.

Htio je ponovno zaspati. Ali svaki put kad bi zatvorio oči, vidio bi ljutito lice čudovišta i njegove oštre zube. Nije mogao prestati gledati u zastrašujuće sjene.

Tada je ugledao sliku na stolu pored kreveta. Bila je to fotografija njega, njegova dva brata, tate i mame ispred hrama u Monterreyu u Meksiku. Izgledali su tako sretno.

Odjednom su mu riječi njegove omiljene pjesme iz Male škole pale na pamet. »Ja želim jednog dana«, počeo je tiho pjevati Logan. »u sveti poći hram. Uz molitvu ću tamo osjetit duha, znam.«*

Dok je pjevao, Logan je razmišljao o tom danu u hramu sa svojom obitelji. Osjećao je takav mir. Zbog hrama, mogao bi biti sa svojom obitelji zauvijek.

Logan nije mogao čuti lajanje psa od zvuka vlastitog glasa. Zatvorio je oči i nastavio pjevati. »Uvijek ćemo biti zajedno, to je naum vječne sreće.« Osjetio je mir u svom srcu koji ga je natjerao da se nasmiješi. Znao je da nema čudovišta.

Soba je prije bila tamna i zastrašujuća. ali sada je postala mirno i sigurno mjesto. Logan se naslonio na jastuk i mirno zaspao.

Kad se probudio, vani je bilo sunčano. Ustao je i vidio kako sunčeva svjetlost sjaji na fotografiju hrama. Pjevušio je svoju omiljenu pjesmu dok se spremao za crkvu.

Na putu do crkve ispričao je obitelji o svojoj noćnoj mori i pjesmi koju je pjevao. Slušao je govore i pjevao pjesme u kapeli. A zatim je došlo vrijeme za Malu školu.

Logan je volio slušati klavir. A sada je znao da neke pjesme imaju moć otjerati čak i strašna čudovišta.

»Dobro došli u vrijeme za pjevanje«, rekla je voditeljica Male škole. »Koju bismo pjesmu trebali prvo otpjevati?«

»Znam!« rekao je Logan, visoko podigavši ruku u zrak. »Pjevajmo ‘Ja želim jednog dana u sveti poći hram’.«

Ilustracije: Carolina Farías