»Traženje majmuna«, Prijatelj, ožujak 2025., 4. – 5.

Traženje majmuna

Chelsea Mortensen

»To je baš kao kako mogu čuti Duha Svetoga kad slušam.«

Istinita priča iz Kostarike.

Dječak sa sunčanim naočalama mršti se, dok se djevojčica i dječak iza njega smiješe i pokazuju nešto izvan kadra

»Vau!« rekao je Ethan. »Jesi li vidio onog?«

»Da, pogledaj mu slatki mali rep!« rekla je Lily.

Boston je podigao pogled, ali vidio je samo sjene.

»Danas smo već vidjeli tri majmuna!« rekao je Ethan.

Ali Boston nije vidio nijednog! Njegova obitelj posjetila je prašumu kako bi vidjela divlje majmune. Ali majmuni su bili predaleko da bi ih Boston mogao vidjeti.

Boston je bio slijep. Mogao je vidjeti samo stvari koje su bile vrlo blizu njega. Obično mu nije smetalo što je slijep. I dalje je mogao raditi puno sjajnih stvari. Mogao je čitati Brailleovo pismo prstima i hodati sa štapom u mraku. I mogao je pronaći ljude slušajući njihove glasove.

Ali ponekad Boston nije volio biti slijep. Kao danas.

Boston je sjeo na tlo i uzdahnuo. Nije pošteno! pomislio je.

Nekoliko minuta kasnije dobio je ideju. Nebeski Oče, molim te, pomozi da majmun dođe dovoljno blizu da ga mogu vidjeti, Boston se molio u sebi.

Boston još uvijek nije mogao vidjeti nijednog majmuna. Tada je čuo zvuk izdaleka.

Dječak sa sunčanim naočalama smiješi se dok rukom osluškuje.

»Jeste li to čuli?« upitao je Boston. »Mislim da je to bio majmun!«

»Nisam ništa čuo«, rekao je Ethan.

»Nisam ni ja«, rekao je tata. »Imaš dobre uši!«

Boston je čuo kako majmun trči kroz grmlje uz stazu. Pokazao je prema zvuku. »Tamo!«

Zatim je čuo još jednog, pa još jednog. Ponekad je njegova obitelj mogla vidjeti majmune kada ih je on pokazao. Ali nijedan od majmuna nije došao dovoljno blizu da ih on vidi.

Dječak sa sunčanim naočalama razgovara s oblačićem koji prikazuje zvučne valove

Ubrzo je došlo vrijeme za odlazak kući.

»Žao mi je što nisi vidio nijednog majmuna«, rekla je mama dok su hodali prema autu.

Boston je slegnuo ramenima. »U redu je. Htio sam vidjeti jednog, ali umjesto toga čuo sam puno njih.« Zatim je pomislio na svoju molitvu. »Pomalo me to podsjeća na Duha Svetoga.«

»Kako to misliš?« upitala je mama.

»Kada sam se zaustavio da slušam, shvatio sam da su svuda oko mene. Mogao sam ih čuti iako ih nisam mogao vidjeti. To je baš kao kako mogu čuti Duha Svetoga kad slušam.«

»To je sjajna lekcija«, rekla je mama.

Boston je čuo nešto u grmlju pored sebe. Tada je nešto istrčalo na stazu – točno ispred njega! Imalo je crvenkastu dlaku i dug rep. Stalo je i pogledalo ravno u njega. Zatim je ponovno utrčalo među drveće.

Majmun! Napokon je vidio jednog!

Boston se nasmiješio. Biti slijep ponekad je bilo teško. Ali danas mu je pomoglo da nauči o Duhu Svetome. I to je bilo prilično kul.