»Kamp Kišni dan«, Prijatelj, siječanj 2025., 16. – 17.

Kamp Kišni dan

Lucy Stevenson Ewell

Zašto Nebeski Otac nije odgovorio na njezine molitve?

Istinita priča iz SAD-a.

»Moja je utakmica sutra, zar ne?« Lucy je pitala dok ju je mama ušuškavala u krevet.

Mama je kimnula. »Da! Sutra navečer u 18 sati.«

Lucy je jedva mogla čekati. Tjednima se veselila prvoj utakmici softballa svoje ekipe. A ove godine dresovi su im bili ružičasti! Bila je tako uzbuđena da je bilo teško zaspati.

No sljedećeg je jutra Lucy pogledala kroz prozor i namrštila se. Mrzovoljni sivi oblaci visjeli su na nebu, a lokve su bile posvuda. Kišilo je cijele noći.

Kleknula je kako bi izrekla jutarnju molitvu. »Dragi Nebeski Oče, molim te pomozi da vrijeme bude dobro za moju večerašnju utakmicu softballa.«

Cijeli dan u školi Lucy je razmišljala o utakmici. Zamišljala se kako nosi svoj novi ružičasti dres, kako podiže ruku za pobjednički ulov. No vani je i dalje bilo kišovito i mokro.

Lucy je izrekla brzu molitvu u svojem umu. Nebeski Oče, molim te pomozi da sunce uskoro izađe kako bismo mogli igrati večeras.

Kada je zazvonilo školsko zvono, Lucy je zgrabila svoj ruksak i istrčala van. Mogla je vidjeti kako sunce počinje viriti iza oblaka!

Ali kad je mama došla po nju, imala je loše vijesti. »Večerašnja je utakmica otkazana«, rekla je. »Žao mi je.«

Lucy je pogledala nebo. »Ali sunce izlazi. Možda će kiša prestati.«

»Znam«, rekla je mama. »Ali igralište za softball poplavljeno je od sve vode. Pa čak i ako prestane padati kiša, previše je mokro i blatno za igru. Odgodit će utakmicu za neko drugo vrijeme.«

Vruće su suze navrle Lucynim očima. Bila je tako razočarana! Ona je zaista, zaista htjela igrati večeras. Zašto Nebeski Otac nije uslišao njezine molitve?

Djevojčica gleda kroz prozor sive oblake i kišu

Lucy se kod kuće osjećala sivo i mrzovoljno poput kišnih oblaka. Nije joj se dalo čitati njezinu omiljenu knjigu. Iako je mama napravila njezinu omiljenu tjesteninu za večeru, nije imala tako dobar okus.

Nakon večere, Lucyna najmanja sestra Ellie otpuzala joj je u krilo. »Igraj se sa mnom?«, pitala je.

Lucy je uzdahnula. »Može«, odgovorila je. Tada je dobila ideju. »Treba nam nešto zabavno za raditi.«

Zgrabila je metlu i na njezin kraj zavezala šal kako bi načinila zastavu. Zatim je okupila sve svoje sestre. Podigla je zastavu i rekla: »Dobro došle u kamp Kišni dan! To je mjesto gdje se idete zabavljati kad se ne možete igrati vani.«

Njezine su sestre uskliknule.

»Prvo«, rekla je Lucy, »otpjevat ćemo pjesmu našeg kampa«.

Djevojčice su se smijuljile dok su izmišljale šašavu pjesmu i riječi koje idu uz nju. Zatim su marširale po sobi sa svojom zastavom, pjevajući što su glasnije mogle.

»Sada trebamo postaviti svoj šator!« Lucy je pomogla svojim sestrama skupiti deke i jastuke kako bi napravile utvrdu. Srušila se nekoliko puta. Ali kad su je popravile, sve su se skupile unutar utvrde da igraju igre.

Djevojčice sjede u utvrdi napravljenoj od deka i jastuka

Ubrzo je došlo vrijeme za spavanje. »Nadam se da će sutra ponovno padati kiša«, rekla je Lucyna sestra Liza. »Želim se ponovno igrati kampa Kišni dan!«

»Hvala ti što si se igrala sa svojim sestrama«, rekla je mama zagrlivši Lucy za laku noć. »Napravila si svoje sunce od oblačne situacije. Ponosna sam na tebe.«

Lucy se osjećala sretno dok se penjala u krevet. Njezine molitve nisu bile uslišane onako kako je željela. No Nebeski joj je Otac ipak pomogao pronaći nešto zabavno što je mogla raditi sa svojom obitelji – a to je bilo jednako zabavno kao i nošenje ružičaste boje na njezinoj prvoj utakmici softballa.