Cjeloživotni učenici Isusa Krista

Jako sam zahvalan što mogu biti s vama. Želim zahvaliti Gayeu (Strathearn) na toj nježnoj uvodnoj molitvi; sestri Ellen Amatangelo, koja je kao i uvijek izvela predivno djelo na klaviru; i bratu Kevinu Oviattu što nam je pomogao glazbom i ovim predivnim zborom. Zahvaljujem vam svima na sudjelovanju.

Čuo sam da su spomenuti tumači i da se ovo prenosi na razne jezike, stoga se ne mogu oduprijeti kratkoj duhovitoj priči koju možete izostaviti prilikom ponovnih emitiranja jer je teška za prevesti. Bio sam u mjestu Tempeu u Arizoni prije mnogo godina, a događanja tog sabora, sabora kolčića, na španjolski je jezik prevodio tumač koji je bio u drugoj sobi i pretpostavljam da je koristio slušalice. No ostavio mi je poruku za govornicom. Kada sam ustao vidio sam poruku koja kaže: »Molim vas, govorite polako. Preneseni ste.« [Smijeh] Nije uspjelo. Zato me morate slušati večeras.

Dopustite mi da počnem izražavajući zahvalnost Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola – i zapravo cijele Crkve – za djelo koje vršite s našim polaznicima diljem svijeta. Vi ste na prvoj liniji polaganja i branjenja temelja ove Crkve, kraljevstva Božjeg na Zemlji, za budućnost. Hvala vam na vašem posvećenju. Čvrsto vjerujem da vaši napori imaju čudesan učinak za dobro.

Vodstvo Crkve naglašavalo je važnost razvoja cjeloživotnih učenika Isusa Krista. Mi to naglašavamo, na primjer, u načinu na koji obučavamo vođe misija i mjesne vođe naših mladića i djevojaka diljem Crkve. To naglašavamo u temama o kojima molimo opće autoritete da govore dok putuju od mjesta do mjesta, kao i opće službenike.

Očito je da je razvijanje doživotnih Spasiteljevih učenika također srž za nas u crkvenom obrazovanju. U izvoru COS-a, »Jačanje vjerskog obrazovanja«, podučeni smo sljedeće:

»Svrha vjerskog obrazovanja jest podučavati obnovljeno evanđelje Isusa Krista iz Svetih pisama i od suvremenih proroka na način koji pomaže našim polaznicima:

1. razviti vjeru u Nebeskog Oca i njegov ‛veliki naum’ te svjedočanstvo o njima…

2. postati doživotni učenici Isusa Krista koji sklapaju i obdržavaju saveze… [i]

3. osnažiti njihovu sposobnost pronalaženja odgovora, rješavanja sumnji, odgovaranja s vjerom i davanja razloga za nadu u njima bez obzira na izazove s kojima se suočavaju.«¹

Slično tome, Cilj Vjeronaukā i Institutā vjere navodi: »Naša je svrha pomoći mladima i mladim odraslim osobama produbiti njihovo obraćenje Isusu Kristu i njegovu obnovljenom evanđelju, osposobiti ih za blagoslove hrama i da pripreme sebe, svoje obitelji i druge za vječni život sa svojim Ocem na Nebu.«

Cjeloživotno učeništvo temeljni je aspekt Kristova nauka. Kristov nauk izražava kako dolazimo Kristu i primamo dar njegove pomirbene milosti. Mi primjenjujemo svoje opredjeljivanje kako bismo imali vjeru u njega, pokajali se, bili kršteni i primili Duha Svetoga. Ali da bi Kristovo Pomirenje imalo svoj puni, preobražujući učinak u nama, potrebno je da nastavimo ovim putem saveza – putem učeništva – do kraja našega smrtnog života. In Nephi’s words: “And I heard a voice from the Father, saying: Yea, the words of my Beloved are true and faithful. Onaj koji ustraje do svršetka, taj će biti spašen. I evo, ljubljena braćo moja, znadem po tome da čovjek, osim ako ne ustraje do svršetka, slijedeći primjer Sina živoga Boga, ne može biti spašen.«²

Predsjednik Nelson podučio je: »Istinski učenici Isusa Krista voljni su istaknuti se, otvoreno govoriti i biti drugačiji od ljudi u svijetu. Oni su neustrašivi, posvećeni i hrabri.«³ Kako se postiže ova vrsta učeništva? Što to znači za nas kao vjeroučitelje? I kako možemo učinkovitije podučavati na način da naši mladi i mlade odrasle osobe postanu doživotni učenici Isusa Krista?

Večeras ću započeti s razmatranjem kako primjenjivanje osobnog opredjeljivanja produbljuje obraćenje i vodi doživotnom učeništvu. Zatim ću nas pozvati da razmotrimo kako bi te ideje trebale utjecati na način na koji podučavamo kao vjeroučitelji, usredotočujući se na to kako je sam Spasitelj podučavao svoje učenike. Zatim ću zaključiti s komentarima o tome kako će pružanje povećanih prilika polaznicima da preuzmu odgovornost za svoje učenje također pomoći njima odgovoriti na molbu predsjednika Nelsona da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja.

Dakle, prvo je uloga opredjeljivanja u učeništvu Jedan od najvažnijih darova koje je Bog dao svojoj djeci bilo je moralno opredjeljivanje. Ova moć i povlastica – i odgovornost – da djelujemo za sebe ključna je za ostvarenje našega punog potencijala kao djece Božje. Ona je u središtu našeg napretka na putu saveza. Božji naum, kao što znate, nije bio učiniti sve za nas već omogućiti strukturu koja nam omogućuje da donosimo vlastite odluke za osobni rast. Opredjeljivanje je bilo ključ za naš napredak kao duhova u prošlosti i to je ključ za ono što možemo postati pod Božjim naumom sreće sada i u vječnosti.

Neprijatelj to zna i nastoji ugroziti naše opredjeljivanje. U Mojsiju čitamo:

»Zato što se Sotona pobuni protiv mene, te nastojaše uništiti opredjeljivanje čovjekovo, koje mu ja, Gospod Bog, dadoh, i također, da mu ja trebam dati moć svoju; moću Jedinorođenca svojega, učinih da on bude bačen dolje;

I on postade Sotona, da, i to đavao, otac svih laži, da obmanjuje i zasljepljuje ljude, i da ih odvodi zasužnjene po volji svojoj, i to sve one koji ne htjedoše poslušati glas moj.«⁴

Rat na Nebu može se promatrati, velikim dijelom, kao bitka za očuvanje čovjekovog opredjeljivanja. I ta se bitka nastavlja u ovoj smrtnoj sferi. Sotona napada opredjeljivanje na najmanje dva fronta. S jedne strane, on nadahnjuje političke doktrine i pokrete koji umanjuju osobnu odgovornost ili koji koriste prinudu i prisilu. Gospodin navodi, na primjer, da je primarni razlog zbog kojeg je uzrokovao uspostavljanje i održavanje Ustava Sjedinjenih Država »radi pravā i zaštite svakog tijela… kako bi svaki čovjek mogao djelovati u nauku i načelu… u skladu s ćudorednim opredjeljenjem koje mu dadoh, kako bi svaki čovjek mogao biti odgovoran za vlastite grijehe svoje u dan suda.«⁵ Zatim navodi posebno nečuven primjer povrede opredjeljivanja, izjavljujući: »Zato nije pravo da ijedan čovjek bude u ropstvu drugome.«⁶ Luciferov plan uvijek je bio ovaj ili onaj oblik porobljavanja.

Drugi fokus napada neprijatelja na opredjeljivanje ima poseban značaj za nas kao učitelje. Kako je utvrđeno u upravo navedenom stihu, Sotona, »otac svih laži«, djeluje tako »da obmanjuje i zasljepljuje ljude«.⁷ Opredjeljivanje postaje besmisleno ako ne znamo što je istinito, a što nije, i stoga ne možemo donositi informirane, inteligentne odluke. Protuotrov za obmanu jest istina. Kao što je Spasitelj izjavio: »Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.«⁸ Mislim da on misli osloboditi od ropstva grijeha i pogrešaka, ali i osloboditi da primjenjujemo naše opredjeljivanje s razumijevanjem – slobodni i sposobni donositi mudre odluke. I tu mi stupamo na snagu kao učitelji riječi Božje. Sotona može imati moć samo do te mjere da osoba »ne []sluša[]… glas [Gospodinov]«. Bog je poslao svojeg Sina kao »put, istin[u] i život«.⁹ Daje nam proroke da nas podučavaju i vode k istini. On je dao dar Duha Svetoga da potvrdi tu istinu, a naša je uloga pomoći polaznicima da čuju i odaberu prihvatiti istinu.

Međutim, opredjeljivanje u kontekstu vjerskog obrazovanja zahtijeva daljnji korak veći od iznošenja evanđeoskih istina. Ključno je da podučavamo na način koji poziva polaznike da koriste svoje opredjeljivanje u procesu učenja. Želimo im pomoći da postanu aktivni sudionici u procesu i preuzmu odgovornost za vlastito učenje. Aktiviranje opredjeljivanja polaznika da preuzmu osobni udio u učenju ima implikacije za razvoj trajnog vjerovanja, trajnog svjedočanstva. Čineći to oni mogu postati aktivni i doživotni učenici Isusa Krista. Kasnije ću reći više o tome, no dozvolite mi dodati komentar ovdje koji se odnosi na saveze.

Odabir za sebe jedan je od razloga zašto je predsjednik Nelson toliko usredotočen na saveze. Kada odaberemo ući u saveze i obdržavati ih, donosimo jedinstveno osobne odluke da ćemo slijediti našeg Spasitelja. Predsjednik Nelson objašnjava:

»Tijekom ovog života možemo odabrati koje smo zakone voljni poštivati – one celestijalnog kraljevstva ili terestrijalnog ili telestijalnog – i, stoga, u kojem ćemo kraljevstvu slave živjeti zauvijek. Svaki pravedan odabir koji ovdje donesete isplatit će ogromne dividende sada. No pravedni odabiri u smrtnosti isplatit će nezamislive dividende vječno. Odaberete li sklopiti saveze s Bogom i vjerni ste tim savezima, imate obećanje »slav[e koja] će biti nadodana na glav[u vašu] u vijeke vjekova«.¹⁰

Dakle, preuzimanje odgovornosti za odluke produbljuje osobno uvjerenje. Kada ne djelujemo sami za sebe, nesvjesno možemo otkriti da našoj vjeri nedostaje dubina potrebna da prevladamo životna pitanja i izazove te da budemo doživotni učenici Isusa Krista. Gospodinovim vlastitim riječima:

»Jer oni koji su mudri i primiše istinu, i uzeše Svetoga Duha za vodiča svojega, i ne bijahu obmanuti – zaista kažem vam, oni neće biti posječeni i bačeni u vatru, već će podnijeti dan.«¹¹

Sada ta temeljna uloga koju opredjeljivanje ima u našem osobnom razvoju ima implikacije na način na koji podučavamo kao vjeroučitelji. Tražimo od misijskih vođa da to upamte dok daju svojim misionarima prilike voditi i usmjeravati misionarski rad. Molimo vođe mladih neka daju mladima prilike da »nose jaram« vodstva uz svoje odrasle mentore. I molimo vas, naše vjeroučitelje, da podučavate na načine koji pozivaju na osobno sudjelovanje i odgovornost za učenje. U svakom od tih okruženja stvarni rast događa se najučinkovitije kada se mladima daju prilike da djeluju, a ne da se samo na njih djeluje.

Radosno se prisjećam svojeg vremena kao učitelj ranojutarnjeg vjeronauka. Naučio sam iz iskustva da je to poziv koji osoba svakako treba poželjeti. Dvije od tih godina kao učitelja vjeronauka došle su tijekom mojeg studiranja prava. Želeći da moji polaznici dožive iskustvo vidjevši kako izgleda imati hrabrosti živjeti po vjeri, pozvao sam jednog od svojih kolega, koji nije bio član Crkve, već čovjek vjere, da dođe obratiti se mojem razredu jednoga jutra. Moj je prijatelj Richard imao ozbiljnih problema s vidom koji su zahtijevali povremene, bolne tretmane koji su uključivali, ako možete zamisliti, vađenje njegovih očnih jabučica iz njihovih šupljina radi medicinskih postupaka. Pravni fakultet zahtijevao je puno čitanja, ali on nije mogao vidjeti dovoljno dobro da bi čitao. Stoga je unajmio nekoliko studenata dodiplomskog studija da mu čitaju izvan nastave svaki dan. Unatoč tim ozbiljnim izazovima, bio je dobroćudan i omiljen među svojim kolegama studentima. Svi smo bili nadahnuti njegovim primjerom.

Stoga je Richard ispričao svoju priču na mojem satu vjeronauka, uključujući svoju vjeru u Boga i kako je osjećao da Bog odgovara na njegove molitve. I polaznici su imali priliku vidjeti ga i čuti izbliza te mu postaviti pitanja. To im je otvorilo oči prema stvarnoj moći vjere i što bi to moglo značiti u njihovu životu. U isto vrijeme, iskustvo je figurativno otvorilo Richardove oči dobroti mojih dragocjenih polaznika Vjeronauka. Jedna od stvari koja ga je impresionirala jest što je vidio tinejdžere na nastavi u 6 ujutro. (Jedna stvar koja ga je dojmila bila je vidjeti tinejdžere na satu u 6 sati ujutro.)

Sada razmotrite kako je Spasitelj podučavao. Isus nije samo govorio svojim učenicima što trebaju činiti, niti je činio sve za njih. Podučavao je na načine koji su od njih zahtijevali da razmišljaju, sudjeluju, raspravljaju i primjenjuju njegova naučavanja. Zbog toga, kada Spasitelj više nije osobno bio sa svojim učenicima, oni su bili spremniji primiti Duha Svetoga i biti vođeni njime u djelovanju za sebe.¹² U priručniku Podučavati na Spasiteljev način čitamo: »Zasigurno je bilo čudesno i nadahnjujuće gledati Spasitelja kako hoda po vodi. No to nije bilo dovoljno za Petra. Želio je [i trebao] učiniti ono što je Spasitelj činio, biti tamo gdje je bio i sam imati isto iskustvo.«¹³ Naravno, to je također značilo da će Petar pogriješiti, ali Spasitelj je opetovano davao Petru prilike da djeluje i bude osnažen kroz svoja nastojanja, uključujući njegove neuspjehe.¹⁴

Kako bi stvorio ove vrste iskustava učenja za svoje učenike, Spasitelj je pronašao načine da im pomogne preuzeti odgovornost za svoje učenje. Razmotrite samo tri načina na koje je Spasitelj uključivao svoje učenike: (1) oslanjanje na usporedbe, (2) postavljanje nadahnutih pitanja i (3) upućivanje osobnih poziva. Komentar za svaki od njih:

Oslanjanje na usporedbe. Komentar na svaku od ovih. Prvo, usporedbe. Razmislite o Kristovu korištenju usporedbi. Umjesto da odmah iznese objašnjenje ili izravnu izjavu uvijek, Spasitelj je često pozivao svoje sljedbenike da istraže dublje značenje onoga što je podučavao. To je od njih zahtijevalo trud. Mogu se sjetiti načina na koje je moje razumijevanje poslušnosti bilo osnaženo proučavanjem usporedbe o sijaču.¹⁵ Bolje sam razumio oprost u proučavanju izgubljenog sina.¹⁶ Moja želja da osjetim i pokažem dobrotvornost svima bila je proširena kroz usporedbu o dobrom Samarijancu.¹⁷

Slično tomu, postao sam bolji učenik i vođa dok sam razmišljao o upravništvu kao što je objašnjeno u usporedbi o talentima.¹⁸ Jedna od stvari koje su mi došle dok sam razmišljao o ovoj usporedbi bila je da su prva dvojica slugu, onaj koji je primio pet talenata i drugi koji je primio dva, i koji su obojica umnožili svoje talente, primili istu pohvalu i nagradu iako se njihov broj talenata razlikovao. Prvi s pet talenata, prisjetit ćete se, udvostručio je svoj ukupni broj na deset, a drugi je, koji je počeo s dva, vratio četiri. Ali obojica su primili isti odgovor od svojeg gospodara: »Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga.«¹⁹ Shvaćam da to znači da ne trebamo svi uspjeti na istoj razini i napredovati prema istom rasporedu kako bismo želi Gospodinov blagoslov i naposljetku dar vječnog života. Jednostavno trebamo biti marljivi s darovima, sposobnostima i prilikama koje imamo. Vjerujem da bi čak i sluga s jednim talentom, da je radio i služio kako bi stekao drugi umjesto da skriva svoj talent, također primio istu nagradu koja je bila dana njegovoj dvojici braće. Podučavam vođe i druge da će Gospodin, budu li samo činili što mogu, uveličati i nagraditi njihova nastojanja i s vremenom će primiti puninu njegovih blagoslova.

Postavljanje nadahnutih pitanja. Što se tiče postavljanja nadahnutih pitanja, Spasitelj je podučavao i na taj način. Na primjer, kada je upitao svoje učenike: »Za koga me držite?«, očito je znao odgovor jasnije i dublje od svojih učenika, ali je dopustio Petru priliku da razmisli i zatim sam odgovori na pitanje. Vjerujem da su Petrove riječi produbile njegovo vlastito osvjedočenje kada je izjavio: »Ti si Krist, Sin Boga živoga.«²⁰ Nakon svojeg Uskrsnuća, Spasitelj je postavio Petru drugačije pitanje tri puta: »Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?« Svaki put Petar je odgovorio: »Da, Gospodine… ti znaš da te ljubim.« Ovoga je puta pitanje omogućilo Spasitelju da poduči Petra odgovarajući svaki put: »Pasi ovce moje.«²¹

Upućivanje poziva. Naposljetku, upućivanje poziva. Bilo je trenutaka, drugih prilika, kada je Spasitelj odgovorio na pitanje koje je postavio, no na načine koji su služili kao poziv. Obraćajući se svojim učenicima na zapadnoj hemisferi, Spasitelj je pitao: »Kakvi ljudi trebate biti?« Zatim je sam odgovorio: »Zaista, kažem vam, baš kao što sam ja.«²² Možemo se sjetiti drugih važnih Spasiteljevih poziva. Razmotrite, na primjer, njegov poziv: »Dođi i slijedi me«. I ponekad su njegovi pozivi dolazili s popratnim obećanjima – a oni i dalje dolaze s obećanjima. Na primjer, u Nauku i savezima, Gospodin poziva: »Približite se meni i ja ću se približiti vama; tražite me marljivo i naći ćete me; ištite, i primit ćete; kucajte, i otvorit će vam se.«²³ U svim svojim pozivima Spasitelj daje svojim učenicima prilike da djeluju, razmišljaju i preuzmu odgovornost nad svojim učenjem i rastom.

Ranije ove godine, starješina Clark Gilbert uputio je poziv našim učiteljima vjeronauka i instituta da hotimično pronađu načine kako dati polaznicima priliku da djeluju i preuzmu odgovornost za svoje učenje. Izravno je crpio iz odsjeka u priručniku Podučavati na Spasiteljev način pod naslovom »Pozivajte na marljivo učenje«.²⁴ Smatram značajnim da je naslov ovog odsjeka usmjeren na učenje, a ne na podučavanje. Meni je ovo podsjetnik da učinkoviti učitelji pozivaju polaznike da preuzmu odgovornost u vlastitom učenju. Kada podučavamo na način koji samo poziva slušanje i zanemaruje aktivan angažman učenika, riskiramo signalizirati polaznicima da cijenimo naše podučavanje više od njihova učenja.

U priručniku Podučavati na Spasiteljev način podsjećamo se da pozivanje na marljivo učenje zahtijeva od nas da pomognemo polaznicima postati zastupnici u njihovu vlastitom procesu učenja. Postoji nekoliko načina na koje se to može dogoditi, ali dozvolite mi naglasiti tri iz tog izvora podučavanja, Podučavati na Spasiteljev način:

• Prvo, možemo stvoriti iskustva učenja gdje »poz[ivamo] učenike da se pripreme učiti«. To se može dogoditi kroz zaduženja prije čitanja, pitanja za proučavanje i osobne pozive.

• Drugo, trebamo »potakn[uti učenike] da iznesu istine koje uče«. Postoji toliko mnogo načina za to i svatko će od vas pronaći personalizirane pristupe koji djeluju za vas i vaše polaznike. Kada sam bio na pravnom fakultetu, često sam učio kroz ono što se zvalo Sokratska metoda, gdje su učitelji pomagali studentima istražiti pravni slučaj tražeći od razreda da se uključi u gradivo kroz niz promišljeno razvijenih pitanja. Morali smo doći na nastavu spremni artikulirati vlastite uvide i slušati druge. Vidio sam učitelje instituta koji daju polaznicima prilike da iznesu što uče kroz dobro strukturirane razredne rasprave, a to zahtijeva dobro pripremljene učitelje koji uključuju dobro pripremljene polaznike u duhu istraživanja i dijaloga. Znam da je to uvijek slučaj u vašim razredima. Svi učenici su dobro pripremljeni. Svi su učitelji dobro pripremljeni. Ali to je pozivnica.

• Treće, trebamo »poz[vati] učenike živjeti ono što uče«.²⁵ Uvijek trebamo tražiti načine kako pozvati polaznike da primijene ono što uče u vlastitom životu. To može doći kroz osobne pozive, promišljene vježbe i niz drugih nastojanja da se pomogne polaznicima promijeniti se i postati nešto više u Kristu.

Ta nastojanja da se pripremi, iznosi i primjenjuje traže promišljanje, a ponekad mogu zahtijevati više rada od strane učitelja. To može biti posebno istinito u vašim nastojanjima da pomognete polaznicima međusobno iznositi i podučavati jedni druge. To ne znači da ne postoje ciljani trenutci u kojima govorimo izravno i jednostrano, pogotovo kada naglašavamo ključnu poruku ili polažemo temeljno načelo. Večerašnji sastanak jedan je takav primjer uspostavljanja temeljne poruke. No tu poruku zatim treba popratiti redovitijim prilikama za sve nas da se uključimo u proces učenja iznoseći ono što učimo, primjenjujući to učenje i uvrštavajući ga kao dio vlastitog podučavanja.

Nadam se da ste prepoznali pripremu koju smo vas zamolili izvršiti uoči ove večeri s pitanjima za proučavanje i materijalima za čitanje koji su bili unaprijed podijeljeni. Sutra i u nadolazećim tjednima pozvat ćemo vas da sa svojim kolegama i vršnjacima raspravite o tome što učite o podučavanju na Spasiteljev način. Također ćemo tražiti od vas da utvrdite područja u kojima možete osnažiti svoje osobno podučavanje temeljem večerašnje poruke i drugih izvora za podučavanje koji će sutra biti izneseni.

Dopustite mi da zastanem ovdje i prezentiram drugi izvor podučavanja koji vrijedi proučiti, iako je napisan za različitu publiku. Govorim o poglavlju 10 priručnika za misionare, Propovijedaj moje evanđelje. Poglavlje je nazvano »Podučavajte kako biste gradili vjeru u Isusa Krista«. Misionarsko je podučavanje, naravno, najvažnije u pomaganju ljudima da se uključe i preobraze svoj život primjenjujući svoje moralno opredjeljivanje. Cilj je obraćenje kroz utjecaj Duha Svetoga i milost Kristovu koja vodi do cjeloživotnog učeništva. To je ono čime se mi također bavimo u Crkvenom obrazovnom sustavu. Pa stoga kažem da biste mogli steći dodatni uvid iz ovog izvora, kao i iz priručnika Podučavati na Spasiteljev način. Naravno, postoji značajno preklapanje između dva priručnika, ali čitanje nečega što može izraziti načelo ili ideju malo drugačije može ponekad donijeti svježu perspektivu ili dublje razumijevanje. Neka od pitanja koja se spominju u 10. poglavlju priručnika Propovijedaj moje evanđelje jesu: »Kako mogu podučavati po Duhu?«, »Kako mogu podučavati iz Svetih pisama?«, »Kako bih trebao iznositi svoje svjedočanstvo kada podučavam?«, »Kako mogu isplanirati i prilagoditi svoje podučavanje da zadovolji potrebe ljudi?« i »Kako mogu postavljati bolja pitanja i biti bolji slušatelj?« Želim da znate da nisam plaćen za ovu potporu.

Naposljetku, o pomaganju polaznicima da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja. Pozivanje na marljivo učenje temelj je razvoja cjeloživotnih učenika Isusa Krista jer pomaže učenicima preuzeti odgovornost za svoje učenje – o čemu smo govorili. Jedan od načina na koji je predsjednik Nelson potaknuo ovu odgovornost nad našim osobnim rastom jest u njegovu pozivu mladim odraslim osobama da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja. Na svojem je globalnom sastanku duhovne misli za mlade odrasle osobe 2022. godine predsjednik Nelson izjavio:

»Preklinjem vas da preuzmete brigu za svoje osvjedočenje. Radite na njemu. Posjedujte ga. Brinite se o njemu. Njegujte ga kako bi raslo. Hranite ga istinom. Nemojte ga onečistiti lažnim filozofijama muškaraca i žena koji ne vjeruju te se onda pitati zašto vaše osvjedočenje slabi. Uključite se u svakodnevnu, iskrenu, poniznu molitvu. Hranite se riječima drevnih i suvremenih proroka. Tražite od Gospodina da vas poduči kako ga bolje čuti. Provodite više vremena u hramu i djelu obiteljske povijesti. Dok svoje osvjedočenje činite svojim najvećim prioritetom, obratite pažnju na čuda koja će se dogoditi u vašem životu.«²⁶

Predsjednik Nelson ponovio je tu molbu cijeloj Crkvi u svojem obraćanju na Općem saboru u listopadu 2022. pod naslovom »Pobijediti svijet i naći pokoj«.²⁷

Kada se obratio mladim odraslim osobama, predsjednik Nelson postavio je niz pitanja: »Želite li osjetiti mir zbog briga koje vas trenutno more? Želite li bolje spoznati Isusa Krista? Želite li naučiti kako njegova božanska moć može iscijeliti vaše rane i slabosti? Želite li iskusiti dražesnu, ublažujuću moć Pomirenja Isusa Krista kako djeluje u vašem životu? Traženje odgovora na ova pitanja zahtijevat će napor – puno napora.«²⁸ On potvrđuje nedoumice polaznika govoreći: »Imate li pitanja – a nadam se da ih imate – tražite odgovore s gorljivom željom da vjerujete. Naučite sve što možete o evanđelju i pripazite da se za vodstvo okrenete izvorima ispunjenim istinom.«

Za mene, to je značenje pozivanja na marljivo učenje i to je ono što će se od nas zahtijevati kako bismo pozvali naše polaznike da preuzmu brigu za svoja osvjedočenja. Ta odgovornost za učenje treba biti podržana u načinima na koje strukturiramo našu poduku, kako bi polaznici imali prilike uključiti se s dubinom i strogošću potrebnima za razvijanje istinskog učeništva. Razmislite ponovno o prorokovu pozivu: »Radite na njemu. Posjedujte ga. Brinite se o njemu. Njegujte ga kako bi raslo.« Pozivaju li naše učionice ovu vrstu pojedinačnog angažmana za unapređenje osvjedočenja i učeništva? Postoje li načini na koje svatko od nas može poboljšati vlastita nastojanja da pozivamo na marljivo učenje?

Večeras sam počeo pregledavati svrhe vjerskog obrazovanja u Crkvi, uključujući potrebu da pomognemo našim polaznicima:

1. »razviti vjeru u Nebeskog Oca i njegov ‛veliki naum’ te svjedočanstvo o njima…

2. postati doživotni učenici Isusa Krista koji sklapaju i obdržavaju saveze… [i]

3. osnažiti njihovu sposobnost pronalaženja odgovora, rješavanja sumnji, odgovaranja s vjerom i davanja razloga za nadu u njima bez obzira na izazove s kojima se suočavaju.«²⁹

Kada pomažemo polaznicima primijeniti njihovo osobno opredjeljivanje, njihovo će se obraćenje produbiti na načine koji vode do cjeloživotnog učeništva. Predsjednik Nelson u listopadu je izjavio: »Sada je vrijeme da učinimo svoje učeništvo svojim najvećim prioritetom.«³⁰ I dodao je: »Nije niti prerano niti prekasno da postanete pobožni učenik Isusa Krista.«³¹ Djelujmo marljivo sada prije nego što bude prekasno. »Sada je vrijeme.« Kako je on rekao. Sve se više i više osjećam dirnut upozorenjem mojeg brata Pavla, njegova je molba upozorenja starješinama u Efezu:

»Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom.

Znam da će poslije moga odlaska provaliti među vas okrutni vuci koji neće štedjeti stada;

i između vas samih dići će se neki koji će naučavati opaku nauku da odvuku učenike za sobom.«³²

Polaznici za koje smo, prema Pavlovoj riječi, »nadglednici« beskrajno su dragocjeni, kupljeni vlastitom krvlju Spasitelja. Dano nam je zaduženje pružiti vjeran primjer te ih hraniti i jačati protiv »okrutnih vukova« koje mogu susresti izvan Crkve, pa čak i unutar Crkve – prema Pavlovom izrazu, između »[n]as samih« – koji govore laži i nastoje učiniti ih svojim učenicima umjesto učenicima Učitelja. Moramo im pomoći naučiti istinu, mudro korištenje opredjeljivanja, i iznad svega, duboku i trajnu ljubav Oca i Sina.

Svjedočim o našem brižnom i voljenom Nebeskom Ocu i njegovu naumu Otkupljenja. Svjedočim o živućoj stvarnosti njegova Jedinorođenog Sina, Isusa, uskrslog Otkupitelja, koji sjedi zdesna Ocu, gdje je zatražio svoja prava na milosrđe nad djecom ljudskom.³³ S Mormonom iskazujem da sam učenik Isusa Krista³⁴ i nastojim biti Kristov učenik dok god živim. Neka svatko od nas bude osnažen u svojem osobnom učeništvu i u našim nastojanjima da pomognemo što većem broju ljudi postati pobožni, doživotni učenici Isusa Krista.

Bog vas blagoslovio. U ime Isusa Krista. Amen.